V/113, 25. rujna 2,,3.29vizualna kulturaIluzije bez vlasnikaRobert PfallerU povodu nedavnog predavanjaaustrijskog filozofa Roberta Pfallerau Zagrebu u organizaciji Udruge zavizualnu kulturu Što, kako i za koga/WHW i Drugog mora (kroz platformuClubture) objavljujemo autorov tekstIluzije bez vlasnikaNačelo ugode u kulturi, predavanje RobertaPfallera, Galerija Nova, Zagreb, 4. rujna2003; Moderna galerija, Rijeka, 6. rujna2003.amislite, sjedite u baru èekajuæiprijatelja i èitajuæi <strong>novi</strong>ne. Prijateljnailazi. Pozdravlja vas, a zatim:“Oprosti, mogu li na trenutak pogledatitvoje <strong>novi</strong>ne? Znam da je glupo, alimoram znati juèerašnje rezultate nogometnihutakmica.” Ono s èim se ovdjesreæemo specifièan je odnos izmeðusubjekta i iluzije: u ovom sluèaju tailuzija je da su sportski rezultati važni,prijatelj se nipošto ne slaže s tom iluzijom.Naprotiv, tvrdeæi kako on dobrozna da je to glupo, distancira se odiluzije. On ne tvrdi da joj je podvrgnut.Ne izjavljuje da je to bila njegova iluzija,ne polaže nikakvo pravo na nju.Ta je struktura prilièno razlièita odonoga na što obièno nailazimo. Zato štoje obièan odnos izmeðu iluzije i subjektatakav da subjekt gordo sebe proglašavanjezinim vlasnikom – izjavljujuæi,primjerice, da on vjeruje u Boga ili uljudski razum ili u samoregulaciju tržišta.Ti se subjekti u potpunosti slažu sasvojim iluzijama, potpuno pristaju na teiluzije, i s ponosom objavljuju vlasništvonad njima, proglašavaju ih svojima.Oni se nikada ne bi distancirali od tihiluzija, primjerice govoreæi stvari poput“znam da je to glupo, ali ja sada moramiæi u crkvu” ili “znam da je blesavo, alivjerujem u tržišnu sposobnost samoregulacije”.Stoga izgleda da se susreæemo s dvarazlièita tipa iluzija: iluzija s vlasnicimai iluzija s ljudima koji nisu njihovi vlasnici;iluzije sa subjektima i iluzije bezsubjekata. Tako smo se susreli s distinkcijomkoja nije temeljena na razlièitimsadržajima iluzije, nego na razliènostinjihove forme; na razlièitim odnosimaizmeðu subjekata i iluzija; na razlièitimnaèinima na koje se ljudi odnose premaovim iluzijama (bio njihov sadržaj istiili ne). Usredotoèujuæi se na tu formalnurazliku izmeðu iluzija, francuskipsihoanalitièar Octave Mannoni uveoje vrlo važnu konceptualnu razliku.Mannoni je nazvao vjerom (foi) iluzijukoja ima svoje vlasnike. Iluzije bezvlasnika prozvao je vjerovanjima (croyances)– i naglašavao je èinjenicu dau ta vjerovanja, s obzirom na to da sunužno bila bez vlasnika, nikada nitko nijeni vjerovao. Karakterizirajuæi ta vjerovanjaformulom “sasvim dobro znam,ali ipak...”, Mannoni je pokazao da seona odnose posebno na ona podruèjakulture koja proizvode užitak (koja suna djelu u varijeteu, kazalištu, na filmu,itd.). Vjerovanja, iluzije bez vlasnika,mogu se nazvati naèelom ugode u kulturi.Kod vjere, s druge strane, uopæenije rijeè o užitku; njezina libidinoznaekonomija se radije koncentrira okonarcistièkih strasti kao što su ponos isamopoštovanje.Vjerovanje i vjeraOboružan tim konceptualnim oruðima,Mannoni je bio u stanju otkriti daimaginarno u društvu može postojati udvije moguæe forme: ili su to vjerovanjasama (odnosno to su samo iluzije bezvlasnika), ili vjerovanja, dominirana iprikrivena vjerom. Primjeri za prvi sluèaj– društava s vjerovanjima samim – suantièko grèko društvo (koje je uvijekdovodilo zapanjene znanstvenike dotoga da pitaju jesu li Grci stvarno vjerovaliu svoje bogove) ili magijska društva(poput onih koje opisuje SigmundFreud u djelu Totem i tabu): u tim društvimanitko nikada ne bi proglasiovlasništvo nad iluzijama društveneimaginacije (izjavljujuæi, primjerice,“ja duboko vjerujem u bogove koji èinepreljub”, ili “...u magijske rituale”).“ proteklom je desetljeću moć kustosa u <strong>umjetnosti</strong> iznimno porasla.Kustos nastupa kao posrednik između umjetnika i publike i to ne samotako što bi publici govorio što je to umjetnost a što ne, nego istodobnopreuzimajući ulogu osobe koja na određeni način uživa na mjestu publike.Austrijski filozof Robert Pfaller skovao je termin interpasivnost da bi označiostanje u kojemu subjekt polaže užitak u posrednika koji uživa umjesto njega.Primjer toga bio bi čovjek koji neprestano snima filmove na video kazete, aliih nikada ne gleda jer je sam videorekorder posrednik koji je umjesto njegaveć uživao. U suvremenoj <strong>umjetnosti</strong> kustos često nastupa upravo kao takavposrednik u kojega publika polaže užitak potaknut umjetničkim djelom. Kadauđem na izložbu a da nisam posve sigurna što bi bila umjetnička vrijednostizloženog djela, pretpostavljam da je kustos u umjetninama prepoznao neštošto ih čini umjetnošću u njegovim očima – dakle smatram kustosa za nekoga tkouživa u <strong>umjetnosti</strong> s moje pozicije. Obilazeći galeriju, mogu nastaviti razmišljatio svojem bijednom poslu ili svojim osobnim dilemama, dok je kustos taj koji ćezapravo prepoznati umjetnost za mene i uživati u njoj.”Renata Salecl, Umjetnost bez strepnje, iz zbirke eseja Protiv ravnodušnosti, ur.Nebojša Jova<strong>novi</strong>ć, Arkzin/DTP/WHW, Zagreb/Sarajevo, 2002.Drugi sluèaj – vjerovanja, dominiranai prikrivena vjerom – nalazimo, primjerice,u našim suvremenim zapadnimdruštvima: mi smo vlasnici iluzija i miih proglašavamo svojim vlasništvom, aliovo takoðer izaziva i neka vjerovanja.Kršæani, na primjer, vjeruju u jednogdobrog, mudrog i nevidljivog Boga, alise ne mogu riješiti vjerovanja u drugelikove poput Djeda Mraza ili uskršnjegzeca. Smatraju neke od svojih ritualaizrazima vjere (kao svetu misu), alijoš imaju druge rituale koje ne moguprisvojiti na isti naèin (kao karneval).Stoga kršæanstvo nije nikada uspjelou postizanju stanja èiste vjere/vjere same;sve do danas uvijek je bilo praæenoluckastim vjerovanjem; nikada ne bi moglopostati religija èistog razuma o kakvojsu sanjali prosvjetiteljski umovi poputDavida Huma i Immanuela Kanta.Ovo Mannonijevo otkriæe – da vjerovanjamogu postojati neovisno o vjeri,ali vjera nikada neovisna o vjerovanjima– ima golemu važnost za kulturnu teoriju.Poèevši od tog uvida, moguæe jepostati svjestan temeljne tendencijeunutar veæine kultura: procesa kojimauvjerenja postaju sve više i više dominiranai prekrivena vjerom. U skoro svakojkulturi postoji stalno rastuæe neprijateljstvoprema vlastitim vjerovanjima.Primjerice, prosvijeæeni gradski ljudi volese razlikovati od ruralnih tipova nesudjelovanjemu karnevalskim obièajima:“nismo tako blesavi”, kažu, “da bi radilite glupe stvari” (odnosno nosili kostimeili crvene nosove).Ali na taj naèin urbani ljudi previðajuèinjenicu da i oni ruralni, koji upravo torade, nisu tako blesavi da u to vjeruju:upravo zato što oni, takoðer, znaju dasu te stvari glupe, iz toga mogu poluèititoliko radosti. I jedna i druga grupadoista imaju više saznanje koje ih distanciraod vjerovanja u karnevalske maske– ali samo jedna grupa si dopušta da odtog saznanja uèini argument za nepostizanjeužitka. U ime poraslog znanja, kojeje u stvari nikakvo, opravdava se izostanakužitka. Ono što se smatra napretkomprosvjeæenosti je u stvari naraslo neprijateljstvoprotiv vjerovanja i užitaka kojeona pružaju.TranscendentalnobeskućništvoIsto se nepriznavanje dogaða i upovijesnom smislu. Navodi nas navjerovanje da su “u prijašnja vremenaljudi vjerovali više, dok danas vjerujumanje”. Desni i lijevi filozofi poputGadamera i Lukàcsa voljeli su ponavljatipripovijest o sretnim naivnim ljudimaiz prethodnih stoljeæa, koji su bilitako ispunjeni u svojim iluzijama, dokModerni èovjek, naprotiv, zahvaljujuæidvosmislenim/neodreðenim darovimaprosvjeæenosti, nalazi sebe nesposobnimvjerovati u bilo što i tako zapadau transcendentalno beskuæništvo.Protiv takvih prièa, Mannonijevootkriæe pokazuje toèno u suprotnomsmjeru: u ranijim vremenima i društvima,vjerovanje je bilo tipièna formadruštvene imaginacije; tek kasnije,vjera je poèela dominirati nad njime.Ovo znaèi upravo to da u ranijim vremenimaljudi nisu vjerovali u iluzije koje sukružile njihovom kulturom; tek kasnije suusvojili neke od njih i postali njihovimvlasnicima. Nismo dobili znanje i izgubiliiluzije; naprotiv, mi smo zadobilivjeru, i iluziju o superiornom znanju,zbog kojeg smo žrtvovali naèelo užitkau kulturi.U suvremenim zapadnim društvima,pod utjecajem neoliberalne ekonomije,ta prevlast vjere nad vjerovanjemznatno je uèvršæena. S tim je neprijateljstvoprema užitku poprimiloepidemijske razmjere. Osjeæaj da smou prošlim desetljeæima “živjeli iznadnaših moguænosti” i da se sada moramosuoèiti s odricanjem kako bismo se odtoga oporavili, funkcionira kao kljuènaideološka podrška neoliberalnoj politici.Na kulturnom planu te asketske tendencijesu uzrokovale nestanak glamurana svim razinama: kino je lišeno božanskihstvorenja kojima je bilo napuæenodo kasnih sedamdesetih; podruèjemerotike gospodari dosada i sindromnedostatka želje; umjesto da sanjaju oljepoti, ljudi zapadaju sve više i više uosjeæaj samogaðenja zahvaljujuæi <strong>novi</strong>m,krutim standardima izgleda tijela;ružni <strong>novi</strong> automobili pokazuju da namsuvremeni dizajn ne uspijeva pružitionu eleganciju koja je bila uobièajenaprije nekoliko godina, a u <strong>umjetnosti</strong>nalazimo arogantnu novu skromnost koja,pod paskom pažljivih kustosa, ne dopuštanikakvu ekstravaganciju, nikakvuludost ili velièinu. Uspostavljena jekultura zlovolje u kojoj nikome više nijedopušteno da bude izvrstan ili glamurozan– barem pušeæi cigaretu.Na nesreæu mnogi umjetnici i kulturniradnici naæi æe se na krivoj stranite bitke – na strani asketizma, novedjeèje bolesti mnogih emancipirajuæihpokreta. Ipak, sreæom, postoje protupokreti:umjetnici poput Fischlija iWeissa, na primjer. Proizvodeæi umjetnièkadjela zaèuðujuæeg šarma kojaimaju kvalitetu iluzija bez vlasnika,oni prkose upravo onim narcistièkimi asketskim tendencijama koje èinesuvremenu kulturu dragovoljnim sudionikomneoliberalne ekonomije.Odabrala i s engleskoga prevelaSilva Kalčićobert Pfaller (1962) studiraoje filozofiju u Beču i Berlinu.Doktorirao je 2002. sknjigom Iluzija drugoga: O principuuživanja u kulturi, objavljenom uizdanju izdavačke kuće Suhrkampu Frankfurtu. Uredio je zbornikInterpassivität. Studien überdelegiertes Genießen, Beč/New York,Springer, 2000. O Pfallerovu terminuinterpasivnost pisali su mnogiteoretičari među kojima su i RenataSalecl i Slavoj Žižek. Trenutačnopredaje filozofiju i teoriju kulturena Sveučilištu za umjetnost iindustrijski dizajn u Linzu, Austrija.Od 1998. do 2001. predavao jefilozofiju na KunsthochschuleBerlin-Weißensee u Berlinu, a 1999.godine na Sveučilištu za umjetnost idizajn u Chicagu, Illinois. Objavljujeu mnogim časopisima, kao što su:Kunstforum international, Springer,Falter, Der Standard i Problemi.
30 V/113, 25. rujna 2,,3.vizualna kulturaTajna je u kôduOlga MajcenSunčica OstojićPrije Linza Zagreb je bio europskicentar orijentiran na umjetnost usuodnosu s <strong>novi</strong>m tehnologijama, amanifestacija Nove tendencije, kojase održavala bijenalno, okupljala jesvjetska umjetnička i teoretičarskaimenaKôd – jezik našeg vremena, Ars Electronica,Linz, Austrija, od 6. do 11. rujna 2003.rs Electronica je ove godine imalaza temu Kôd – jezik našeg doba.Nakon što je prošlogodišnja fantastiènai potpuno nova tema Unplugged(Neprikljuèeni su usmjerili Ars na tehnološkuumjetnost u zemljama koje susmo nekad zvali Treæim svijetom) istotako fantastièno potpuno “obmanula”,umjetnièki direktor festivala odluèiose na sigurnu varijantu. Informacijaje ponovno u trendu i dok se DEAF– nizozemski festival elektronièkih<strong>umjetnosti</strong> bavio njezinim arhiviranjemi dostupnošæu uzevši za temuData Knitting (prepletanje podataka),ovogodišnja Ars Electronica prouèavakodiranje informacija, odnosno jezik.Prošlogodišnje šarenilo raznih rasa ovesu godine zamijenili standardni posjetiteljiArs Electronice – intelektualciu crnom sa èetvrtastim naoèalama iTitanium Powerbookovima pod rukom.Kod = umjetnost = životTemom Kôd – jezik našeg doba direktorfestivala Gerfried Stocker postavioje pitanje postaju li kompjutorski jezicilingua franca globalnog informacijskogdruštva. Kôd jezika sam je po sebistrukturiran na naèin da ga ljudskobiæe ne zna samo za sebe, nego gamora svladati i svladavajuæi ga usvajanjegova pravila. Kompjutorski jezici irazni softveri koje koristimo zapravo susimplificirane verzije jezika koje imajudimenziju internacionalnosti (za što jenajbolji primjer posjetiteljica prošlogodišnjeArs Electronice iz Afrike koja jeosnovala prvi cyber caffe u Africi, a bilaje potpuno nepismena).Simpozij je pratio logièku trodijelnustrukturu. Prvi se dio bavio odnosomkôda i prava, gdje je prevladavala osnovnaopreka: autorska prava u odnosu naopen source fenomen. Drugi dio bio jeposveæen kôdu u <strong>umjetnosti</strong> otvarajuæiosnovno pitanje – može li sam softverpostati umjetnost, i kakvi bi se tuestetski kriteriji primjenjivali? U dijelukôd = život problem se odnosi na bioinformatikui digitalnu biologiju kao novavruæa podruèja. “Hoæemo li koristitiSulake Labs Oy, Habbo Hotelgenetièku abecedu kako bismo preformuliraliKnjigu života, ili kako bismoobjedinili biološku Kulu babilonsku?”,zapitao se Gerfried Stocker.O znaèenju kôda, <strong>umjetnosti</strong> kôda,društvenim kôdovima, kolektivnojkreativnosti, softveru i <strong>umjetnosti</strong> predavaloje mnoštvo teoretièara, filozofai umjetnika, od kojih su možda najpoznatijiPierre Levy – jedan od najutjecajnijihteoretièara cyber-kulture, iliRoy Ascott – jedan od prvih umjetnikana tom podruèju. Petodnevni simpozijotvorio je mnoga pitanja i stvorio noveprostore za maštanje.Tehnološka egzotika najapanski i španjolski načinIzložba u OK centru pokazala jeznatan porast kvalitete u odnosu naprošlogodišnju, no još se nije u potpunostiuspjela odmaknuti od trendakoji se prvenstveno temelji na esteticiili principu rada kompjutorskih igrica.Uz izložbu i stalni postav Muzejabuduænosti u Ars Electronica centru tesimpozija u Brucknerhausu, festival supratila svakodnevna dogaðanja – koncertidigitalne glazbe, performansi,partiji.Od zvuènih senzacija treba izdvojitikoncert japanskog umjetnika kojidjeluje pod imenom umjetnièke grupekoju je osnovao Maywa Denki, a koji jeu nacionalnim razmjerima veæ dostigaorazinu popularnosti kakve pop zvijezde.Taj je umjetnik redizajnirao èitavorkestar u kojem se mehanièki instrumentisviraju putem elektromagnetai motora. Tako cvjetovi s ksilofonskimudaraljkama mogu odsvirati Bumbarovlet, saksofon na struju proizvodi nevjerojatnojak zvuk, a postoji i pjevaèicakoja Maywiju Denkiju pomaže pjevatii koja ima harmoniku umjesto pluæa.Takoðer je zanimljiv mechatronic performansšpanjolskog umjetnika Marcel.-lija Antuneza Roce koji je postavioironiènu i poetiènu bajku kao produktinterakcije meðu performerima, publikomi strojevima. Pri tome su zvuk,scenografija i roboti, koji su dio dramatskestrukture, kontrolirani putemegzoskeletona koje nose performeri.Publika upotrebom dva gigantska joystickamože aktivirati slike na projekcijii utjecati na zvuk. Organizatori su ovajperformans najavili kao genijalan i maštovitspoj medijske fikcije i teatra.Pobjeda pobjednicimaZlatna Nika je nagrada koju festivaldodjeljuje za najuzbudljiviji spojdostignuæa na podruèju tehnologije iznanosti, te umjetnièkog koncepta.Za svaku kategoriju nominirana su triautora, a nagradu dobiva jedan od njih.Dobitnici Zlatne Nike za interaktivnuinstalaciju su Blast Theory, tehnološko-teatarskagrupa iz Shefielda.Njihov rad Can you see me now? je ustvari adrenalinska kombinacija igreskrivaèa i lovice podebljana redizajniraniminterfejsima. Igra funkcionira takoda svaki sudionik u izložbenom prostorudobiva avatara kojimupravlja na virtualnojmapi grada, dok ih stvarnitrkaèi love ulicamastvarnog grada ustanovljavajuæipoziciju avatarapomoæu malih kompjutora(hendheld computercum-GPStracker). Kadaih ulove (fotografirajuæiih u prostoru u kojem senalaze) ispadaju iz igre, apobjednik je onaj sudionikkoji posljednji ostane,neulovljen. U meðuvremenuse virtualni igraèimogu meðusobno dopisivatii slati jedni drugimaaudio streamove s voki-tokijakoje nose trkaèi.Osim što je rijeè o vrlo zanimljivojigri u kojoj se svi ljubitelji <strong>umjetnosti</strong> itehnologije ponovno mogu osjeæati kaodjeca, kod tog je rada takoðer bitnareupotreba softvera za nadzor na naèinna koji bi se on zaista mogao koristitiu bliskoj buduænosti, u smislu spajanjavirtualnog i realnog prostora u jedani sudjelovanja u realnoj komunikacijiputem avatara. Time u biti otvaraju temeljnapitanja vezana uz tijelo u novojeri interakcije koja nam slijedi.Web radovi su podijeljeni u dvijegrupe: net vision i net excelence. U kategorijunet excelence pripadaju radovi kojisu najdosljednije realizirali umjetnièkikoncept i kod njih se na isti naèin vrednujukoncept i dizajn. Dobitnici zaovu godinu su Sulake Labs s projektomHabbo Hotel. Glavni razlog žirija bio jeda je Habbo Internet zajednica postalasnažan dio života njezinih èlanova i nataj naèin zapoèela ulaziti u realne životezajednice.U kategoriji net vision osnovni kriterijje inovativnost koncepta. Dobitnicisu Carlos J. Gomez da Llarena i YuriGitman sprojektomNoderunnerkoji dokumentiradogaðaje uNew Yorkuna naèinda parodirakompjutorskeigre, ireferira sena stare tvigre.Llarenai Gitmansu dobilinagraduprvenstvenozato štonjihov radpredstavljapokušaj redemokratizacije Interneta.Naime, oni su demonstrirali naèin radai interakcije putem Interneta koju jeustvari omoguæilo širenje Wi-Fi mreža ugradovima kao što je New York.Za kompjutorsku animaciju zasluženoje nagradu odnio Tim Tom,animirani film èiji su autori dvojestudenata – Romain Seguad i ChristelPougeoise. Žiri, u kojem je jedan odèlanova bio i Loren Carpenter (autorCinematrix Interactive EntertainmentSystems i mnogih izuma za unapreðenjetrodimenzionalne animacijepomoæu koje su onda raðeni Prièa oigraèkama ili Život buba) bio je oduševljentehnikom dvoje Francuza jer jefilm napravljen tako savršeno, da seuopæe ne osjeæa da je kompjutorskianimiran.Za digitalnu glazbu dobitnici suAstro Twin*Cosmos. Argument žirija zadodjelu nagrade tim opskurnim i nesasvim zrelim pojavama na glazbenojsceni bio je da je rijeè o “atipiènimpredstavnicima elektronske glazbe,prije svega zato što se odmièu od romantièneideje kompozitora koji preuzimakontrolu nad svakim aspektomslušateljeve reakcije, a tehnologijamu pritom služi kao narativna veza”.Rijeè je zapravo o zvuènim senzacijama– kombinaciji japanskog minimalistièkogpristupa glazbi i pokvarenihCD-a koja bi mogli prilièno šokiratinepripremljeno uho jer definitivno nepostoji nikakva narativna veza.Posljednja kategorija je cyber-generacija– U-19 freestyle computing, odnosnokategorija za mlaðe od 19 godina gdjeje nagradu dobio osamnaestogodišnjiGeorg Sochurek za 3D animaciju.Propuštene šanse NovihtendencijaZanimljivo je i to da je prije Linzaupravo Zagreb bio europski centarorijentiran na umjetnost i novetehnologije, a manifestacija Novetendencije, koja se održavala bijenalno,okupljala je svjetska umjetnièka iteoretièarska imena. Meðutim, nakonšestog održavanja Novih tendencija,kada je poèetni entuzijazam isparioa kulturna zajednica nije prepoznalanjihov anticipacijski znaèaj, ugasile suse. Danas u Hrvatskoj gotovo i nemaumjetnika koji bi mogli sudjelovatina Ars Electronici. Kroz èitavu njezinupovijest možemo se podièiti samojednim sudjelovanjem – na samimpoèecima, a i to je proizišlo izsuvremene klime Novih tendencija.Da su se nekim èudom održale i daih je kulturna zajednica prepoznala,danas bi Nove tendencije kao festival stradicijom vjerojatno imale Gericom,Microsoft, Siemens i Sony za sponzore,a i hrvatski umjetnici bi moždatada bili vizionari buduænosti.Blast Theory u suradnji s Mixed Reality Lab, Can you see me now?z umjetničke i znanstvene,praktične i teorijskeperspektive tri fokusne točkeArs Elecrtonica festivala <strong>umjetnosti</strong>,tehnologije i društva su Kôd=Zakon,Kôd=Umjetnost, Kôd=Život. Kolikoje snažna društvena regulacija inormativna moć struktura i pravilakompjuterskih igara? Kako softveri digitalni kodovi utječu na suštinui identitet medijske <strong>umjetnosti</strong>kao “<strong>umjetnosti</strong> stvorene izkôda” – to jest, kao generativnei procesualne umjetničke formekoja se razvila iz, i koja se sastojiod algoritamskih i računalnihprocesa? Koje se paradigmeznačajne za našu budućnost moguizvesti iz umjetničkih i znanstvenihšpekulacija o dobu bio-informacijei genetičkog inženjeringa unastajanju? Ars Electronica održavase od 1979.
- Page 4 and 5: 4 V/113, 25. rujna 2,,3.Trajnaurban
- Page 6 and 7: 6 V/113, 25. rujna 2,,3.info/najave
- Page 8 and 9: 8 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorRad
- Page 10 and 11: 10 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorMc
- Page 12 and 13: 12 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorBo
- Page 14 and 15: 14 V/113, 25. rujna 2,,3.temaTrenir
- Page 16 and 17: 16 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorMi
- Page 18 and 19: 18 V/113, 25. rujna 2,,3.komentarSl
- Page 20 and 21: 20 V/113, 25. rujna 2,,3.vizualna k
- Page 22 and 23: 22 V/113, 25. rujna 2,,3.novi medij
- Page 24 and 25: 24 V/113, 25. rujna 2,,3.novi medij
- Page 26 and 27: V/113, 25. rujna 2,,3.25novi mediji
- Page 28 and 29: V/113, 25. rujna 2,,3.27novi mediji
- Page 32 and 33: V/113, 25. rujna 2,,3.31vizualna ku
- Page 34 and 35: V/113, 25. rujna 2,,3.33arhitektura
- Page 36 and 37: V/113, 25. rujna 2,,3.35glazbaPrič
- Page 38 and 39: V/113, 25. rujna 2,,3.37u prvom lic
- Page 40 and 41: V/113, 25. rujna 2,,3.39kritikaPano
- Page 42 and 43: V/113, 25. rujna 2,,3.41kritikavanj
- Page 44 and 45: V/113, 25. rujna 2,,3.43animal port
- Page 46 and 47: V/113, 25. rujna 2,,3.45kolumnaNoga
- Page 48 and 49: V/113, 25. rujna 2,,3.47queer porta