6 V/113, 25. rujna 2,,3.info/najaveZbogom,Man!In memoriam – Johnny Cash, 26.veljače 1932. –12. rujna 2003.“ redstavljao je ono najbolješto Amerika ima”,rekao je u nekrologu kantautorKris Kristofferson na pogrebuu gradiæu Hendersonvilleblizu Nashvillea, najveæega gradadržave Tennessee i neslužbeneprijestolnice country glazbe.Nazvao ga je “neobuzdanimAbrahamom Lincolnom”, kojije svoj glas uvijek davao obespravljenimai ugnjetavanima.Johnnyjev nadimak “Èovjek ucrnom” potjecao je upravo od tenjegove osobine, s obzirom na toda je crninu nosio u èast siromašnimai potlaèenima. Poštujuæinjegove životne nazore, pokopanje u crnom lijesu sa srebrnimdrškama. Nakon smrti suprugeJune u svibnju ove godine, èijemje pogrebu prisustvovao u invalidskimkolicima, nakon nekolikomjeseci ovaj svijet je napustioi Johnny Cash.Roðen je 26. veljaèe 1932. uKingslandu (Arkansas). Veæ kaodvanaestogodišnjak poèeo jesvirati gitaru i skladati pjesme.Dok je pohaðao gimnaziju, èestoje izvodio pjesme na radio-postajiu Blythevilleu. Nakon toga sepreselio u Detroit, gdje se pridružujezrakoplovnim snagamakao radio operater u Njemaèkoj.Godine 1954. napustio je vojskui oženio se i sa suprugom VivianLiberto skrasio u Memphisu,gdje se školovao za radijskog najavljivaèa.Cash je od ranih danaprelazio granicu izmeðu rock icountry glazbe, poèevši karijerukao rockabilly pjevaè. S grupomTennessee Two, koju su èiniligitarist Luther Perkins i basistMarshall Grant, 1955. je poèeosnimati za Sun Records nedavnopreminulog Sama Phillipsa.No 1958., nakon selidbe uVenturu (Kalifornija), potpisao jeugovor s Columbijom. Prelaskomu veliku diskografsku kuæu poèeloje i Cashovo devetogodišnjerazdoblje alkoholizma i narkomanije.Usprkos tome, snimio je nizuspješnih country i pop hitova,meðu kojima i Ring of Fire, što gaje s Merleom Kilgoreom skladalanjegova buduæa supruga JuneCarter iz grupe Carter Family.Cash je u to vrijeme napustioobitelj i preselio se u NewYork, u tada umjetnièku èetvrtGreenwich Village. Krajem 1965.uhiæen je jer je u kutiji za gitarupokušao prokrijumèariti amfetaminepreko meksièke granice.Kažnjen je novèanom i uvjetnomkaznom. Nakon teške prometnenesreæe i gotovo fatalne prekomjernedoze droge, uslijedio jeslužbeni razvod braka s VivianLiberto. Nova selidba odvela jeCasha u Nashville, prijestolnicucountry glazbe, gdje se sprijateljios Waylonom Jenningsom. Snjime je, kako su obojica opisali,proveo godinu i pol sluðenihdrogom. Meðutim, u Nashvilluje poèeo i vezu s June Carter,koja mu je pomogla u odvikavanjuod droge te je 1967.Casha, roðenog u baptistièkojobitelji, preobratila u kršæanina.Poèetkom 1968. su se vjenèalii poèeliredovnusuradnjukoja jerezultiralahit-duetimaJackson,Long-LeggedGuitarPickin’ Mante verzijamaIt Ain’tMe, Babe Boba Dylana i If I Were aCarpenter Tima Hardina. Albumuživo At Folsom Prison iz 1968.dosegao je milijunsku nakladu.Bob Dylan je pozvao Casha daotpjevaju duet za pjesmu Girlfrom the North Country i da napišeglazbu za album Nashville Skyline,a pojavio se i u emisiji TheJohnny Cash Show koju je snimaoza televizijsku mrežu ABC.Vrlo gledana serija emitirala sedvije godine, a stekla je ugledeklektiènog prikaza suvremeneamerièke glazbe u rasponu odLouisa Armstronga, preko CarlaPerkinsa do Boba Dylana.Neumorni putnik, Cash jesa suprugom 1971. otputovaou Izrael, gdje je snimio dokumentarnifilm Gospel Road. Naturneje je redovno išao i tijekomsedamdesetih godina, kad je postaoaktivan i kao humanitarniradnik, dajuæi novac za zatvorenike,prava amerièkih Indijanacai organizaciju propovjednikaBilla Grahama. Godine 1982. jes Carlom Perkinsom i JerryjemLeejem Lewisom snimio TheSurvivors. Tri godine kasnije jeformirao grupu Highwaymens Krisom Kristoffersonom,Waylonom Jenningsom iWilliejem Nelsonom, koja jepovremeno djelovala sve do1990. Dugu poslovnu vezu skompanijom Columbia RecordsCash je okonèao sredinomosamdesetih godina te se pridružionashvilleskom ogrankuMercury Records. Meðutim,Nashville su zaposjele nove,mlade country zvijezde i Cashje nastavio nastupati diljemzemlje sa suprugom i njezinimsestrama Helen i Anitom Carter,te sa svojim i Juneinim sinomJohnom Carterom Cashom. Tihje godina nastupio i u nekolikovesterna i televizijskih emisija,a podvrgnuo se i operacijisrca i lijeèenju od ovisnosti otabletama protiv bolova. ÈlanNashville Songwriters’ Hall ofFame (napisao je više od 400pjesama) i Country Music Hallof Fame, Cash je 1992. primljeni u Rock and Roll Hall of Fame.Iste je godine objavljena i cijenjenakompilacija The EssentialJohnny Cash. Tijekom devedesetihnjegov su topli baritoniskoristili brojni producenti rapglazbe, suraðivao je i s bendomU2, da bi 1994. osvojio ljubiteljealternativnog rocka albumimaiz serije American Recordings,snimljenima za istoimenu kompaniju,na kojima je suraðivaos Rickom Rubinom, NickomLoweom, Tomom WaitsomLeonardom Cohenom, NickomCaveom, Fionom Apple,Donom Henleyjem, JohnomFruscianteom.... Glazbena karijeraokrunjena mu je s desetGrammyja.Uskoro bi trebalo zapoèetisnimanje biografskog filma WalkThe Line, gdje æe Casha glumitiJoaquin Phoenix, a ReeseWitherspoon njegovu ženu June,koji je planiran prije njihovesmrti.Glumci sukreativniumjetniciPavlica Bajsićrajem kolovozau Grožnjanu jeodržana Radionicaistraživanja glumaèkihtehnika za profesionalneglumce, dramske pedagogei studente glume i režijeADU. Kao i prethodnihnekoliko godina, i ova jebila posveæena istraživanjutehnike Mihaila Èehova, avoditelji su bili istaknutipedagozi iz Amerike iEngleske. Umjetnièkovodstvo i organizacijupotpisuje Suzana Nikoliæ,docentica na Akademijidramske <strong>umjetnosti</strong> uZagrebu. Mihail Èehov,neæak pisca A. P. Èehova,bio je jedan od èlanovaMHAT-a, uèenik K. S.Stanislavskog, glumac,redatelj i uèitelj glume.Lenard Petit (SAD), glumac iredatelj, umjetnički voditelj MichaelChechov Acting Studija u NewYorku:oliko su treninzi održavanja glumačkepsihofizičke kondicije popularni u Americi?– Istina je da su glumci pomalo lijeni,ali u gradu kao što je New York ima strahovitomnogo glumaca a malo prilika za posao. Akonastave na svojem obrazovanju i glumaèkomtreningu, glumci ipak imaju osjeæaj da radei napreduju. Tako imamo mnogo privatnihglumaèkih studija. Ali ovakav ozbiljan radkao što je metoda Mihaila Èehova nije tolikopopularan. Zadatak moje organizacije, MIŠA,upravo i jest da se ova prekrasna i zahtjevnatehnika proširi i èini me se da u tomeuspijevamo sve više. Osnovna razlika u odnosuna druge glumaèke tehnike jest da je ova vrloobjektivna. Odreðeni pokreti tijela pokreæuodgovore, psihièka stanja koja su jednakostvarna kao i hodanje u krug i razmišljanje osmislu života.U Grožnjanu ste održali radionicu pod nazivomKlaunerija i tehnike karakterizacije…– Metoda pruža vrlo jednostavna a lijeparješenja za karaktere. Spojio sam naslijeðeMihaila Èehova i svoje osobno iskustvo rada naklaunu. Na taj naèin upotrebljavam Èehovljevalat i prebacujem ga u drugi kontekst. MislimSarah Kane iz VelikeBritanije održalaje radionicu podnazivom: Tijelo upokretu stvara glasaša radionica se temeljina istraživanju tzv.arhetipskih zvukova.– Zvuk možete promatrati uokviru riječi i reći da se riječsastoji od niza zvukova. Alineki zvukovi su veliki unutarriječi a neki mali. Kad radimosamo na zvuku, tražimoprvi oblik zvuka, a ne onajkoji prerasta u riječ. Takootkrivate kvalitete zvukova ipretvarate ih u pokret.Zanima nas pokret zvuka.Ono što radite s glasom dokgovorite je isto što tijelo radiu pokretu, samo je medijdrukčiji. Rezultat jednogačujem, rezultat drugogavidim. Ako je zvuk pokret,pokret postaje kompliciranijis riječima zbog niza spojenihzvukova. Svaki zvuk imaodređeni oblik pokreta kojinije proizvoljan. Ima svojukvalitetu, dužinu, kratkoću,grubost, toplinu, hladnoću…Upravo to je zanimljivo zaglumca. Zvuk može imati iosjećajnu kvalitetu.Kada izvodim neki pokret,on mi često pruža određeniosjećaj. Isto se zbiva i spublikom. Glumac će raditina kvaliteti zvuka, a publikaće primiti osjećaj. To jeveza: zvuk-pokret-osjećaj,odnosno prvi stupanj radana zvuku.Svojim studentimagovorim i o zvukovimakao o karakterima. Kakose s pomoću suglasnikamože oblikovati karakter,s pomoću samoglasnikaatmosfera, raspoloženje nasceni. Ne vidim razloga zaštose i pisci ne bi time bavili.Veliki pisci su to poznavalito gotovo intuitivno, znali sukako upotrebljavati zvukove.Gotovo jednako zanimljivobilo je slušati i reakcije polaznikaradionice. Pomažu liVam takvi razgovori u istraživanju?– Zadivljujuće je da kamogod putujem, radim sameričkim, finskim, ruskimili studentima iz nekedruge zemlje, kultureili obrazovanja, uvijekzajednički otkrivamo manjevišeiste kvalitete zvukova.Riječ je o nečem vrloljudskom. Ljudi se razlikujuu načinu izražavanja, ali seu centru svega toga nalazinešto zajedničko što naspovezuje. Isti zvukovi kojeupotrebljavamo. Samoo tome ne razmišljamopreviše.Svaki put kada dijete učigovoriti jezik, jezik bivasvaki put ponovo rođen. Nadjetetu se najbolje vidi kakojezik nastaje. Toj kombinacijizvukova dajemo smisao.Promatrajući dijete idemoprema počecima, premanečemu vrlo dubokom iprvotnom u nama.da je rad na klaunu vrlo vrijedan za svakogglumca. Svaki glumac se na neki naèin oslanjana klauna. Svi moji studenti to moraju proæi.Naši klau<strong>novi</strong> nisu cirkuski, nego više u tradicijiCharlija Chaplina i Bustera Keatona: iskreni,otvoreni, jednostavni i istinski.Dakle, Čehovljeva metoda je prilično otvorenai dopušta nova tumačenja?– Èehov je bio genijalan glumac. Ljudisu ga pitali kako to postiže. Tako je poèeopromatrati što se s njim dogaða u trenutkuinspiracije, bilježiti i pretvarati u svoj osobnisistem. Njegova ideja je da su glumci prijesvega kreativni umjetnici, a potom glumci.Tako su njegovi principi upotrebljivi zasve vrste umjetnika. Radio sam s piscima,kojima metodaomoguæavabrzo pisanjei oslobaðanjeatmosfere izkoje izlaze rijeèi.Radio sam i sglazbenicima,pjevaèima,redateljima,kiparima,slikarima… Toje vrlo otvorenastvar. Služi svimumjetnicima.
V/113, 25. rujna 2,,3.7kolumnaKulturna politikaS margina u središteBiserka CvjetičaninMožda se ni na jednom zasjedanjudosad nije u području kulturenašao tako velik broj važnih temakoje predstavljaju izazov za svezemlje svijeta. Stavovi koje suUnesco i Vijeće Europe promoviraliniz godina, “kultura, ključ razvitka”i “(kultura) s margina u središte”,pokazuju danas svoju punuvrijednost i važnost u neizbježnimglobalizacijskim procesimaUsusret Generalnoj konferencijiUnesca, od 29. rujna do 17. listopada2003., Parizvrijeme kada izlazi ovaj broj <strong>Zarez</strong>a,obavljaju se završne pripreme zaodržavanje 32. zasjedanja Generalnekonferencije Unesca. Zasjedanje æe seodvijati u razdoblju od 29. rujna do 17.listopada ove godine u Parizu. Na dnevnomredu, uz raspravu i prihvaæanjePrijedloga programa i proraèuna za sljedeæedvogodišnje razdoblje 2004.-2005.,te pripremu programa i proraèuna za2006. i 2007. godinu, nalazi se niz znaèajnihtema za suvremeni razvitak svijeta.Možda se ni na jednom zasjedanju dosadtako velik broj važnih tema nije našaou podruèju kulture, kao na ovom – onihtema koje, poput kulturne raznolikosti,predstavljaju izazov za sve zemlje svijeta.Stavovi koje su Unesco i Vijeæe Europepromovirali niz godina, a to su “kultura,kljuè razvitka” i “(kultura) s margina usredište”, pokazuju danas svoju punuvrijednost i važnost u neizbježnim globalizacijskimprocesima.Teme Generalne konferencijeMeðu najvažnijim temama navedimobarem nekoliko. Sudionici æe raspravljatio prijedlogu teksta meðunarodne konvencijeo oèuvanju nematerijalne kulturnebaštine. Prošle godine u Istanbulu održanje Unescov okrugli stol o vezi izmeðuodrživog razvoja, kulturne raznolikosti inematerijalne baštine u okvirima procesaglobalizacije. Nestajanje tradicionalnihobièaja i znanja, usko povezanih s pojmom“održivosti”, naglašava se u Unescovimdokumentima, vrlo èesto dovodi do <strong>novi</strong>hoblika socijalne, kulturne i ekonomskeiskljuèivosti. Stoga je potrebno nematerijalnubaštinu kao zajednièko bogatstvoèovjeèanstva i, istodobno, jedan od temeljakulturnog identiteta, spasiti i oèuvatii u tom cilju mobilizirati meðunarodnusolidarnost i suradnju te poduprijeti naporelokalnih razina. Usvajanje meðunarodnekonvencije na tom zasjedanju bit æedokaz visoke svijesti svjetske zajednice onjezinoj važnosti u održivom razvoju.Raspravljat æe se, takoðer, o tekstuDeklaracije u vezi s namjernimuništavanjem kulturne baštine. Jedan odglavnih ciljeva Deklaracije je sprjeèavanjei zabrana namjernog uništenja kulturnei prirodne baštine u vrijeme mira i usluèaju oružanog sukoba. U Deklaraciji seistièe da je kulturna baština sastavni diokulturnog identiteta i socijalne kohezijete stoga namjerno uništenje ima negativne,štetne, posljedice na ljudsko dostojanstvoi prava èovjeka. Deklaracijommeðunarodna zajednica potvrðuje svojuodluènost u sprjeèavanju namjernoguništenja da bi se kulturna baština moglaprenositi buduæim generacijama. Suradnjameðu zemljama obuhvaæa razmjenuinformacija o situacijama koje predstavljajurizik namjernog uništenja kulturnebaštine, pomoæ u obrazovnim programimai senzibilizaciji, kao i pravnu pomoæ.Na dnevnom redu naæi æe se i prijedlogPovelje o oèuvanju digitalne baštine. Upovelji se naglašava moguæa opasnostgubitka digitalne baštine, jedinstvenogizvora ljudskog znanja koji obuhvaæa kulturne,obrazovne, znanstvene, tehnièke,medicinske i druge izraze prenesene ilistvorene u digitalnoj formi. Mnogi od njihgube vrijednost i znaèenje te upravo stogapredstavljaju nasljeðe koje treba zaštiti ioèuvati za sadašnje i buduæe generacije.Digitalna evolucija vrlo je brza, pa æe igubitak biti brz i neizbježan. Digitalnonasljeðe kao zajednièko svjetsko nasljeðezahtijeva razvoj strategija i politika, postavljanjezajednièkih standarda, osobito uizboru onoga što treba saèuvati i zaštititi.Povelja u tom smislu predviða niz mjera iistièe važnost meðunarodnog partnerstvai suradnje te ulogu Unesca.Konvencija o kulturnojraznolikostiGeneralna konferencija raspravljat æeo radu na meðunarodnom pravnom instrumentuo kulturnoj raznolikosti. Na 31.zasjedanju Generalne konferencije Unesca2001. prihvaæena je Opæa deklaracija okulturnoj raznolikosti u kojoj je raznolikostdefinirana kao najvrednije kulturno nasljeðeèovjeèanstva (izvor inovacija i stvaralaštva) ijedna od vodeæih snaga razvoja. U <strong>Zarez</strong>u samtada pisala da je Opæa deklaracija možda prvikorak prema konvenciji o kulturnoj raznolikosti.Priznavanje razlika meðu kulturama kaosastavnice njihova identiteta i elementa kojipotièe povezivanje i suradnju, uistinu je fenomennašeg vremena. Kulturna raznolikostsložen je pojam koji obuhvaæa razlièita znaèenjai podruèja, od manjina do jeziènog pitanja,a posebno je osjetljivo pitanje audiovizualnogsektora i liberalizacije trgovine kulturnimdobrima i uslugama. Naime, postoji opasnosttretiranja kulturnih dobara “kao svake drugerobe”. O tome æe se sredinom listopada ovegodine raspravljati na dvije konferencije,Meðunarodne mreže za kulturnu raznolikosti Ministarske mreže kulturnih politika uOpatiji, a istodobno æe na zasjedanju Unescau središtu biti rasprava o izradi Konvencije okulturnoj raznolikosti.Tijekom zasjedanja održat æe se niz okruglihstolova, na primjer o komunikacijama iinformiranju na temu Prema društvu znanja,kao priprema za Svjetski summit o informacijskomdruštvu koji æe se poèetkom prosinca2003. održati u Ženevi.Ovo su tek neka pitanja o kojima æe seraspravljati na zasjedanju, ali veæ sada je sigurnoda æe rasprave kao i usvajanje znaèajnihdokumenata unijeti novu dinamiku umeðunarodnu interkulturnu komunikacijui suradnju i pridonijeti iniciranju i realizacijiprojekata od važnosti za cijelu svjetsku zajednicu.Da kultura, da parafraziram dokumentVijeæa Europe, “ulazi u središte” (in from themargins), simbolièki izražava otvaranje novezgrade Ministarstva kulture. Vjerojatno prviput u hrvatskoj povijesti Ministarstvo kulturepostoji objedinjeno, u vlastitoj zgradi, kojamu veæ sada daje identitet dostojan hrvatskekulture.inicijativaPokušaj definicijeGrozdana CvitanTribina Strategija demokratizacije– razina publicističke intervencije,Heinrich Bőll Stiftung, Hrvatsko<strong>novi</strong>narsko društvo, 13. rujna 2003.organizaciji zagrebaèkog uredaHeinrich Bőll Stiftunga u subotu,13. rujna, u Hrvatskom<strong>novi</strong>narskom društvu održan je jedan odinicijativnih razgovora koji je trebao propitatimoguænost i potrebu novog èasopisaili neke druge vrste tiskovine u hrvatskomizdavaèkom prostoru. NaslovljenaStrategija demokratizacije – razina publicistièkeintervencije, tribina je okupila oko dvadesetakzainteresiranih, ali je iz raspravebilo razvidno da razgovori oko pokretanjanovog glasila traju veæ dva mjeseca. Opotrebi pojave novoga glasila dva su konceptauvodno propitali Žarko Puhovski iDuško Èizmiæ Maroviæ, a u raspravi koja jeuslijedila svoje su viðenje njegove potrebei uloge izrekli skoro svi nazoèni.Puhovski je govorio o tri razine moguæepublicistièke intervencije odnosno potrebenovoga glasila. Za razliku od potpunogi neupitnog kvantitativnog procvata kulturnogsektora u Hrvatskoj zadnjih godina,konstitucija kritièke javnosti je upitna. Jervrednovanje onog što se u kulturi pojavljujei o èemu se iznose sudovi najèešæe(smatra u 95 posto sluèajeva) prate nekritièkisuperlativi a da ih autori koji ih dijelenièim ne opravdavaju. Takvu situacijuvidi zbog potrebe “da se frazealno susjedeuzdiže do velièine da bismo i mi kao njihovisusjedi dobili na važnosti, što je najveæiproblem nacionalne kulture u ovom trenutkui najveæi dokaz njezine potpune provincijalnosti”.Ukupna kulturna scena vrviizmišljenim velièinama, kritiènosti nemajer nema kriterija, a prijateljsko i interesnopotpomaganje prelazi mjeru i prerasta uskandal. Ali kulturni i javni skandali izostaju,iako scena vrvi potrebom da se mnogeupitne situacije propitaju baš na taj naèin.Javnost i kritikaSkandala nema jer je javnost neosjetljiva,smatra Puhovski. Dugotrajna buka nijeurodila nikakvim rezultatima pa se izgubilasmislenost oznaèavanja. Postoji javnomnijenje, ali se ono nije uspjelo konstituiratiu javnost “u onom smislu u kojem sejavnost razumije kao ukupnost pritisakana promjenu situacije. Izvorna ideja javnosti,kakva se pojavljuje u osamnaestomstoljeæu, je upravo ta da se javno mnijenjekoje pokazuje koncentraciju na nekutemu, koncentraciju na neku vrijednosnuprosudbu, realizira u promjenu.” Da bi sedogodila promjena, potrebna je strategijaliberalizacije (a ne demokratizacije, jerdemokratsku javnost imamo, ali nemamoliberalnu), jer samo u liberalnoj javnostitreba odgovarati na postavljena pitanja, ane voditi dijalog biografskim kvalifikacijama.Dakle, rijeè je o javnosti u kojoj jeponajprije bitno što se, a ne tko govori.Zbog svih tih èinjenica on potrebunovog glasila vidi kao èasopis koji bi setrebao baviti “što je moguæe manje veæimi esejistièkim tekstovima, što je moguæeviše ozbiljnom kritikom, dakle, ozbiljnimvrednovanjem.” Rijeè je o onoj vrsti vrednovanjau kojem snagu imaju argumentio djelu, primjerice “kad bi se zaista zanekog reklo da je napisao izvrsnu knjigu,što je takoðer kritika, moglo reæi zašto.” Usituaciji kad je kultura prestala biti nadomještajpolitike ostaje i ono što on danasne vidi a smatra nužnim: angažman.O potrebi glasilaDuško Èizmiæ Maroviæ novo glasilovidi kao prostor tribine na kojoj bi svatkopismen i dovoljno uvjerljiv u argumentacijisvoga stajališta imao prostor (i dok se ljevicapodrazumijeva, s desna je uzet primjerMladena Schwartza). Njegovi zahtjevi iduza potpunom autonomijom redakcije sobzirom na financijske izvore, ali oèekujerespektabilnu tiražu za razliku od niskotiražnihpublikacija “od <strong>Zarez</strong>a preko ove datako kažem Miriæ-Stamaæevske federacijeili Republike do Nove prisutnosti katolièkeunaprijed su osuðeni na autsajderskupoziciju jer i ne pokušavaju doæi do širejavnosti. A ta svijest o prevladanosti tihnekadašnjih formi angažmana naravno dane bi, po mom sudu, trebala biti izlika zaodustajanje od traženja nekih <strong>novi</strong>h oblikaokupljanja”.U raspravi su neki (kao NadeždaÈaèi<strong>novi</strong>æ) razmatrali razlièite moguænostii navodili poznate primjere svjetskih idomaæih èasopisa i njihovih uloga, od èegaje najèešæe spominjan Erasmus (zajednosa svim dobrim i lošim znaèajkama kojese uz njega vezuju). Zavisno od graðanskepozicije sudionika rasprave, težištese kretalo od politike i okoliša (AndreaFeldman) do ljudskih prava (DušankaPribièeviæ-Gelb), od znanosti i esejistikedo edukativne uloge (Vlasta Ilišin)glasila. Razlike su se vidjele i u pristupus obzirom na izvore financiranja, pa dokjedni nisu imali ništa protiv postojeæihhrvatskih medijskih moænika dotle dokredakcija ima slobodne ruke (Puhovski),drugi su se ipak nadali iznalaženju nezavisnijihizvora (Èizmiæ Maroviæ, DeanDuda). Pokušalo se spomenuti i mlade, ai nove tehnike (CD) kojima bi glasilo bilopristupaènije odreðenom broju èitatelja.Voditelj i inicijator skupa Srðan Dvornikvraæao se na pitanje ljudskih resursa konstatirajuæikako opæe mišljenje o potrebiglasila ni iz tribine ni iz neformalnih razgovora(koje vodi veæ nekoliko mjeseci)nije upitno.Zasad se, s obzirom na taj komentar,èini prilièno sigurnim da æe novo glasilostiæi na hrvatski medijski prostor. Za to jezainteresirano mnogo moguæih èlanovaredakcije i suradnika èasopisa koji bi, zaone koji ga promišljaju, mogao biti mjeseènik,tromjeseènik ili nešto drugo. Sveosim te èinjenice je upitno. I dobre voljeda nastave na propitivanju teme.
- Page 4 and 5: 4 V/113, 25. rujna 2,,3.Trajnaurban
- Page 8 and 9: 8 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorRad
- Page 10 and 11: 10 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorMc
- Page 12 and 13: 12 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorBo
- Page 14 and 15: 14 V/113, 25. rujna 2,,3.temaTrenir
- Page 16 and 17: 16 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorMi
- Page 18 and 19: 18 V/113, 25. rujna 2,,3.komentarSl
- Page 20 and 21: 20 V/113, 25. rujna 2,,3.vizualna k
- Page 22 and 23: 22 V/113, 25. rujna 2,,3.novi medij
- Page 24 and 25: 24 V/113, 25. rujna 2,,3.novi medij
- Page 26 and 27: V/113, 25. rujna 2,,3.25novi mediji
- Page 28 and 29: V/113, 25. rujna 2,,3.27novi mediji
- Page 30 and 31: V/113, 25. rujna 2,,3.29vizualna ku
- Page 32 and 33: V/113, 25. rujna 2,,3.31vizualna ku
- Page 34 and 35: V/113, 25. rujna 2,,3.33arhitektura
- Page 36 and 37: V/113, 25. rujna 2,,3.35glazbaPrič
- Page 38 and 39: V/113, 25. rujna 2,,3.37u prvom lic
- Page 40 and 41: V/113, 25. rujna 2,,3.39kritikaPano
- Page 42 and 43: V/113, 25. rujna 2,,3.41kritikavanj
- Page 44 and 45: V/113, 25. rujna 2,,3.43animal port
- Page 46 and 47: V/113, 25. rujna 2,,3.45kolumnaNoga
- Page 48 and 49: V/113, 25. rujna 2,,3.47queer porta