13.07.2015 Views

In memoriam - Vojin Dimitrijevic - Beogradski centar za ljudska prava

In memoriam - Vojin Dimitrijevic - Beogradski centar za ljudska prava

In memoriam - Vojin Dimitrijevic - Beogradski centar za ljudska prava

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

(„škotsku rakiju“, što kaže Milica Delević) isključivo s ledom“ i da jesramota nemati pravu posudu. Našla je posudu (lepa, sovjetska, 5r.50kp.), ali je bilo prekasno.<strong>Vojin</strong>a, Branku i decu (Branko & Branka plus unuci) znamo – sadami se čini – oduvek. <strong>Vojin</strong> i moj pokojni tata bili su kolege i dobridrugari još sa Pravnog fakulteta, ali smo se zbližili tek kad je počeloveliko sranje. <strong>Vojin</strong> je pre toga vodio ono čuveno „Kino oko“ (ko seseća), što je bio veliki medijski proboj: čovek duhovit, brz, obrazovani – tolerantan i promišljen. U stvari, kad se setim, <strong>Vojin</strong>a i Brankuupoznao sam tek preko dece (B.&B.).Tada je <strong>Vojin</strong> pisao povremeno <strong>za</strong> „Vreme“, ali i <strong>za</strong> sve druge novinekoje su smele da ga objave. Nekako smo se Tanja i ja s <strong>Vojin</strong>om iBrankom združili polako i neprimetno, da bi to postalo ozbiljnoprijateljstvo. Da skratim: rastajali bismo se tek u ranu zoru, kad se sviostali gosti raziđu iz njihove ili naše kuće; mogli bismo bili i duže, aliili je nestalo cigareta, ili te Miličine „škotske rakije“; ili nam se baš biloprispavalo. <strong>Vojin</strong> i Tanja – kao kolege pravnici – bili su se u<strong>za</strong>jamnoprecenjivali i stalno gađali komplimentima. Najlepši deo tih našihdruženja bila je ta kasna noć, kad gosti odu, a mi udarimo u ononajslađe ogovaranje nasamo. Neću sada da kažem da nismo grešilidušu tu i tamo; to je bilo neizbežno, ali u najvećem broju slučajevai pravedno. Ko pročita – pa makar i iznova – „Silaženje s uma“naslutiće ko su bile teme tih ogovaranja. Uostalom, to što o njimamislimo bili smo im ionako već rekli i javno, ko ih jebe. Poslednja noćkoju smo proveli <strong>za</strong>jedno bila je 1. septembra ove godine, pre neštoviše od mesec dana. Večera kod nas, do tri ujutro; opet bismo biliostali i duže da smo mogli, ali nismo mogli: godine i to. <strong>Vojin</strong> mi jeizgledao malo iscrpljeno, ali smo to tumačili uobičajenim problemimasa kičmom i poodmaklim sedenjem do u nedoba. U petak je <strong>Vojin</strong>prošao lekarski pregled <strong>za</strong> produženje vo<strong>za</strong>čke dozvole i posle togaumro od masivnog infarkta u prisustvu dva dobra kardiologa.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!