In memoriam - Vojin Dimitrijevic - Beogradski centar za ljudska prava

Birali su, dakle, protivno luburićevskoj nacionalnoj pomirbi, u imekoje prof.dr.sc. Zlatar Razuma rado ima u svome „Arhivskome vijeću“.Miloš je Vasić pribilježio, a zašto onda ne bih pribilježio i ja, genijalnojednostavnu primjedbu Vojina Dimitrijevića da je u Srbiji „najvišeekstremnih nacionalista među neprevodivim pesnicima“. Tem semutne misli reska svjetla boje, pa mislioci svoje međunarodnoneuvažavanje pravdaju neprevodivošću, tem nitko nije tolikofrustriran kao slabo prevođeni bard iz vukojebina zapadnoga Balkana,tem je nacionalizam, ćosićevski, čičkobančevski ili neki treći, u suštinineprevodiv, jer su, prevedni na strani jezik ili bilo koji jezik razuma,jednako budalasti argumenti hrvatskoga nacionalista i, recimo, stihovimladih i starih hrvatskih barda iz vile Arko. Ili što bi rekla prof.dr.sc.Zlatar, u Francuskoj, na tamošnjoj hrvatskoj jeseni, književnost nećebiti predstavljena, „zbog jezične barijere“. Osim što je vječna, glupostje i neprevodiva.Vojina Dimitrijevića posljednji put sam slušao na otvorenju„Međunarodnoga sajma biblioteke XX vek“, prošle jeseni u Beogradu.Na toj je manifestaciji visoke kulture i stila, kojom Ivan Čolovićironizira megasajam knjiga koji se usporedo održava, profesorDimitrijević govorio onako kako bi, valjda, govorio i na Sudnjemudanu, kada bi ga sveti Petar zamolio da kaže par riječi u imegrešnog svijeta, koji je Svevišnjemu potrošio živce, pa ga je odlučiouništiti. Govorio bi on tada, i spasio svijet. Zašto bi Gospodar svihsvjetova otpisao zemaljski kolektiv, ako ima i takvih kakav je VojinDimitrijević? Bog bi, u to smo sigurni, mislio suprotno karijernomhrvatskom nacionalistu: Srbija, srpska država, srpska kultura vrijedeonoliko koliko vrijedi Vojin Dimitrijević.Miljenko JergovićJutarnji list, 16. oktobar 2012.70 | 71