od najistaknutijih među njima, Ernst Gelner, voleo je da se predstavljakao „prosvećeni racionalistički fundamentalista“. Mislim da ove rečisasvim dobro opisuju i <strong>Vojin</strong>ov svetonazor, naravno, uz istu dozuhumora s kojom ih je i Gelner stavio u svoj CV.Govoreći o abdikaciji razuma u Srbiji 1990-ih, <strong>Vojin</strong> je opisao likovekoji su do nje doveli, one koji su u to vreme vladali javnom scenom:„Scenu su <strong>za</strong>premili mitomani, demagozi, psihopati, bigoti i drugiborci Iracionalnog, a u ime nauke – u stvari nezdravog razuma – raspisalisu se i raspričali hohštapleri, neznalice i tajni i javni policajci“.Posebno se <strong>za</strong>držao na ulozi tobožnjih naučnika u tadašnjem„silaženju s uma“: „Mnogi učenjaci, i naši i strani, bili su od one vrstesposobne da objasni sve što se dešavalo tek kada se desilo time što jesve što se desilo moralo da se desi jer se desilo“.Ovo o „učenjacima“ nije samo dobar primer <strong>Vojin</strong>ovog smisla <strong>za</strong>humor, nego i ilustracija načina na koji je on ovaj svoj nesumnjivi darsvesno, takoreći strateški, koristio kao prirodnog saveznika razuma.Humor u njegovom tekstu, u njegovom govoru, nije običan estetskidodatak, ukras koji autorovom ili govornikovom rasuđivanju dodajetakozvani šarm, ali i bez koga bi ono dobro funkcionisalo. Ne, humorje jedan od najjačih <strong>Vojin</strong>ovih aduta, jedno od najefikasnijih njegovihoružja u borbi razuma protiv „boraca Iracionalnog“. Za mene ostajene<strong>za</strong>boravan ovaj njegov opis rasparčavanja nekadašnjih socijalističkihzemalja: „Pocepana i rasparčana bivša socijalistička Istočna i SrednjaEvropa počela je da liči na ruske drvene ’babuške’: otvoriš jedan velikinarod ili državu, a u njemu manji, otvoriš manji, u njemu još manjiitd. Svi su oni stari, pravedni, napaćeni i – traže samoopredeljenje, aliga ne daju manjima od sebe“.<strong>Vojin</strong>ov humor je od onih koji se nazivaju negovanim. U njegovomslučaju to znači da je on ovu svoju sklonost razvijao nadahnjujući senajboljim književnim uzorima, među kojima se izdvaja Sterija, čijimje „Rodoljupcima“ posvetio jedan briljantan esej, u kome je <strong>za</strong>ključioda bi Sterija u naše vreme „bio proglašen potkazivačem, jer pokušava
da srpsku istoriju denuncira otkrivajući da u njoj ima i nečega čimese ne bi trebalo dičiti“. I ne samo kad je reč o humoru, uporišta<strong>Vojin</strong>ovih tekstova su književna, istoriografska, filozofska. U tomnajširem kontekstu, nazovimo ga kulturološkim, nalaze se koordinatekoje omogućavaju da se njegovi tekstovi razumeju i na pravi načinvrednuju. Ovo „pravno lice“, kako je <strong>Vojin</strong>a ponekad u šali zvalanjegova Branka, kretalo se daleko preko horizonta usko shvaćenepravne struke, pokazujući i svojim knjigama i svojim ukupnim radomda je pravo pre svega kultura i da se ono ne može svesti na poznavanjei primenu <strong>za</strong>kona i propisa, kao što je ovo „pravno lice“ umišljenimkulturnjacima stavljalo do znanja da je pravna kultura jedan odtemelja opšte kulture.Pravo kao kulturu <strong>Vojin</strong> je najviše afirmisao razvijajući konceptkulture ljudskih <strong>prava</strong>, i kao pisac i kao profesor, ali takođe i prekoBeogradskog centra <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, čiji je on bio osnivač i direktor.Taj <strong>centar</strong> smo dosad skraćeno zvali „<strong>Vojin</strong>ov <strong>centar</strong>“, tako da se možeočekivati da on uskoro i formalno bude ve<strong>za</strong>n <strong>za</strong> njegovo ime i da sezove <strong>Beogradski</strong> <strong>centar</strong> <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> „<strong>Vojin</strong> Dimitrijević“.Ivan ČolovićDanas, br. 5486-5487, 6-7. oktobar 2012.60 | 61
- Page 5 and 6:
in memoriam | Vojin Dimitrijević 1
- Page 8 and 9:
Ilustracija na koricama: Dušan Pet
- Page 11 and 12:
Vojin Dimitrijević, profesor među
- Page 13: koji su ih uputili, uz bojazan i iz
- Page 17 and 18: Jedna epoha je otišla u nepovratDr
- Page 19 and 20: priliku da vam prikažem delove tih
- Page 21 and 22: Vojin Dimitrijević - Čovek od Re
- Page 23: Sočne reči je voleo i kad su tuđ
- Page 26 and 27: Vojin Dimitrijević„Humor i ironi
- Page 28 and 29: u Montrealu i Univerziteta Kent u K
- Page 30 and 31: Ovo poslednje zbogom Vojinu neće b
- Page 32 and 33: sve do danas, centar za obuku istra
- Page 34 and 35: Profesora Dimitrijevića upoznao sa
- Page 36 and 37: Vojin Dimitrijević je bio veliki
- Page 38 and 39: Ali će nam nedostajati i lično, k
- Page 40 and 41: III
- Page 42 and 43: Vojin Dimitrijević je pedeset godi
- Page 44 and 45: Tuga i ponosUočljivo je da naša s
- Page 46 and 47: In memoriam, veoma ličnoVojin Dimi
- Page 48 and 49: („škotsku rakiju“, što kaže
- Page 50 and 51: Vojin DimitrijevićU nedeljnoj Poli
- Page 52 and 53: Vojin Dimitrijević kakvog ću pamt
- Page 54 and 55: diskusija. Bili smo zbunjeni i u ne
- Page 56 and 57: luzerskog nacionalizma. Podržavao
- Page 58 and 59: „Biti slobodan na Balkanu, uprkos
- Page 60 and 61: UčiteljJelena Mijač, učiteljica.
- Page 62 and 63: za Srbiju prevelika - u moralnom, p
- Page 67 and 68: Predsednik nekih građanaOdmah posl
- Page 69 and 70: dalekosežnijem fenomenu. Pokušajm
- Page 71 and 72: Za instituciju predsednikaOd malih
- Page 73 and 74: Toma Nikolić govori onošto veliki
- Page 75: Birali su, dakle, protivno luburić
- Page 78 and 79: Uvijek je imao spreman odgovor na m
- Page 80 and 81: Spoštovana ga. Branka Dimitrijevi
- Page 82 and 83: Poštovana gospođo Dimitrijević,S
- Page 84 and 85: Belgrade, 7 October 2012Dear Branka
- Page 86 and 87: Professor Vojin Dimitrijević, Yugo
- Page 89 and 90: Poruke saučešća povodom smrti pr
- Page 91 and 92: Venecijanska komisija, StrazburVikt
- Page 93 and 94: 88 | 89Ruth FranetičJochen Abr. Fr
- Page 95 and 96: 90 | 91Bosa NenadićDobrosav Neši
- Page 97 and 98: Paula ThiedeMarko TodorovićMira i