13.07.2015 Views

In memoriam - Vojin Dimitrijevic - Beogradski centar za ljudska prava

In memoriam - Vojin Dimitrijevic - Beogradski centar za ljudska prava

In memoriam - Vojin Dimitrijevic - Beogradski centar za ljudska prava

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

u oproštajnom govoru <strong>Vojin</strong>a uporedila sa Mocartom našeg <strong>prava</strong>, ato bi se poređenje slobodno moglo proširiti i na politiku u kojoj suznanje i tolerancija uvek bili deficitarna roba.Njegov galski duh primiren anglosaksonskom legurom činio je da se<strong>Vojin</strong> u svetu kulture kreće suvereno. Kombinovao je imaginaciju sapoštovanjem <strong>za</strong> činjenice kada bi vrednovao neko umetničko delo.Tako je u eseju o Steriji povodom 200. godišnjice rođenja i 150.godišnjice smrti u časopisu Teatron o Rodoljupcima napisao: „Sterijaje hteo da se ponovo pročita istorija i da se nauči nešto iz nje... Sterijin<strong>za</strong>htev se i onda i danas smatra kao poziv na štetnu i zlonamernureviziju prošlosti, koju rodoljupci ne vide kao predmet koji se možeobjektivno spoznati i istražiti nego kao priču koja se <strong>za</strong> dobro narodastalno mora izmišljati: „moralo se tako govoriti da narod ustaje“.Malo je nade da pregaoci na stvaranju i očuvanju moći i mitova nećeponovo, umišljeno ili iz nehata, uspeti da izgrade čarobni i neodoljividvorac <strong>za</strong> nitkove“.<strong>Vojin</strong> je sarađivao sa Republikom i bio njen čitalac i kritičar. Moždajedan od poslednjih tekstova koje je napisao bila je podrška projektuRepublike „Kuda ide Srbija“, koji smo podneli Fondu <strong>za</strong> otvorenodruštvo. Više od kurtoazne podrške, taj tekst koji je napisao namoju molbu, bio je strastan esej u odbranu analize i potreba čitalacaRepublike i javnosti da razmišljaju o političkim (ne)prilikama imaglama u kojima se našla Srbija pošto je opisala još jedan neuspešnikrug u svojoj istoriji.48 | 49Moje najranije sećanje na <strong>Vojin</strong>a potiče iz mojih gimnazijskih dana.Tada je, ubrzo posle beogradske projekcije, u Vršcu prika<strong>za</strong>n film„Hirošimo, ljubavi moja“ o ljubavi Francuskinje i Japanca, koji jei<strong>za</strong>zvao priličnu ideološku buru, i to ne samo u Jugoslaviji, nego i usvetu. Od rata je prošlo dosta godina, ali su sećanja još bila bolna.U vršačku gimnaziju jednog popodneva došli su <strong>Vojin</strong> Dimitrijević ifilmski kritičar Milutin Čolić. Bili su zgodni, intelektualni, neobični.Zajedno smo, u sali prepunoj đaka pogledali film, a onda je počela

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!