Zbog nemogućnosti da se utvrde stvarna izdvajanja za NID u oba entiteta i Distriktu Brčko,a pogotovo ona povremena izdvajanja u lokalnim zajednicama (raznovrsne studije i strategije uraznim oblastima) i privrednim preduzećima, te istraživanja finansirana od stranih donatora, za ovunamjenu pošlo se od jedne optimističke pretpostavke da su ukupna izdvajanja po svim izvorimanegdje na nivou 0,1% bruto domaćeg proizvoda i to onog po zvaničnom kursu KM (eura ili dolara).Uz to, polazi se od pretpostavke da su sve istraživačko-razvojne zadatke i projekte realiziraledomaće NI institucije ili pojedinci, mada je poznato da su mnogi projekti, čak i oni koji nisufinansirani kroz donacije, povjereni stranim institucijama ili ekspertima, a ponekad je angažiranjestranih eksperata bio i uvjet za dobijanje donacije. Saglasno pretpostavkama da se u oba entiteta, posvim osnovima, za NID ne izdvaja više 0,1% bruto domaćeg proizvoda dolazi se do pokazatelja dau 2008. godini u <strong>BiH</strong> po stanovniku nije izdvojeno više 6 KM (3,1€). Ovaj iznos je zanemarljiv uodnosu na prosječna izdvajanja za NID na nivou EU 27 gdje je 2006. godine izdvojeno 427 € postanovniku. Tako npr. izdvajanja u Finskoj su 1.094 € po stanovniku, Sloveniji 242 € do najnižerangirane Bugarske sa 16 €. Ovako nizak nivo izdvajanja u <strong>BiH</strong> i nesrazmjera u izdvajanju uodnosu na novoprimljene članice EU ne može se pravdati niskom ekonomskom osnovom, odnosnoniskim bruto domaćim proizvodom. Istina, bruto domaći proizvod po stanovniku <strong>BiH</strong> (po kupovnojmoći) je negdje na nivou dvije trećine bruto domaćeg proizvoda po stanovniku Bugarske, ali su zatobruto i neto plaće u Bosni i Hercegovini veće nego u Bugarskoj, a izdvajanja po stanovniku za NIDsu pet puta manja.Sa procijenjenim obimom izdvajanja u 2008. godini, a imajući u vidu cijenu rada ukupno iza ovu vrstu djelatnosti, proizilazi da ta sredstva mogu pokriti samo 454 zaposlena ili oko 272istraživača sa punim radnim vremenom, bez obzira gdje rade. A to je samo 155 zaposlenih u NIDna milion stanovnika spram 4.563 u EU 27 (npr. Finska -11.063, Slovenija – 4.870, Rumunija –1.423, Bugarska – 2.212). Zaposleni u naučnoistraživačkoj djelatnosti <strong>BiH</strong> čine samo 0,07%ukupne zaposlenosti, a na nivou EU 27 to je već 1,12% (npr. Finska 2,44%, Austrija 1,53%,Hrvatska 0,6%, Bugarska 0,5%).4.4 Stanje infrastrukture i institucija u oblasti <strong>nauke</strong>Brojne studije o stanju naučno istraživačkog rada i tehnologije u <strong>BiH</strong>, koje su proveledomaće i strane institucije, došle su do identičnog zaključka da istraživačkorazvojna infrastruktura(I&R infrastruktura) u <strong>BiH</strong> nije na zadovoljavajućem nivou. Prije 1992. godine, I&R aktivnosti suse primarno preduzimale u sklopu velikih industrijskih sistema i njihovih istraživačkih odjeljenja, anešto manje na visokoškolskim ustanovama (ponajviše na nekim tehničkim fakultetima). Tokomrata, veliki dio industrijskih kapaciteta je uništen, a time i I&R infrastruktura dok je drugi dioneuništene I&R opreme u velikoj mjeri zastario za ozbiljniji naučnoistraživački rad. I&R sektor jejedini, poslije rata, uglavnom neobnovljeni dio društvenih djelatnosti, dok je npr. zdravstvo, poobimu i strukturi djelovanja nadmašilo predratni nivo i ima u nekim oblastima karakter razvojnihtrendova.Najveći dio danas postojeće I&R infrastrukture nalazi se na javnim univerzitetima i tu seuglavnom i obavlja sav naučno-istraživački rad u <strong>BiH</strong>. Naučno-istraživački i istraživačko razvojniinstituti u javnom i privatnom vlasništvu, u većini slučajeva, ne posjeduju potrebne materijalnotehničkepretpostavke i kadar za poslove za koje su registrirani, tj. ne rade na razvoju novihproizvoda i novih tehnologija, nego se bave stručnim i rutinskim radom što je i logično ako se znada je uvoz pokriven izvozom samo oko 40%. Nestali su gotovo svi naučnoistraživačko-razvojniinstituti koji su značajno doprinosili tehnološkom razvoju <strong>BiH</strong>. Većina je uništena ratom, a preostalise bave rutinskom djelatnošću. Ključni problem manje-više svih preostalih instituta jeproblematična kadrovska struktura koja je ne garantuje ozbiljniji I&R rad. Modernizacija iosposobljavanje instituta za kompetentan rad u I&R sektoru je veoma kompleksan i težak proces.23
Danas se istraživačka oprema uglavnom nabavlja bez zajedničkog plana i opće strategije koja bitežila ka razvoju centara izvrsnosti, tako da problemi zbog neprilagođenosti, zastarjelosti ineujednačenosti opreme stalno rastu. Novi zakonski propisi o javnim nabavkama učinili su nabavkuopreme veoma kompliciranom, dovodeći često do toga da se biraju najjeftinije opcije, dok su punovažnije karakteristike, kao što su kompatibilnost i kvaliteta često zanemarene. Nedovoljnaopremljenost većine naučnih laboratorija onemogućava intenzivniji razvoj saradnje između institutai industrije. Oskudno finansiranje I&R sektora ne pruža mogućnost da se uspostavi sistem podrškepreduzećima kao što se radi u svim razvijenim zemljama, a putem poticaja za ulaganje uistraživačko-razvojne projekte za razvoj novih proizvoda i novih tehnologija, te za investicionaulaganja preduzeća u kapacitete istraživačko-razvojnih centara.Generalno, industrijsko istraživanje je na niskom nivou. Potencijalno iskoristivinaučnoistraživački kapaciteti su na univerzitetima, ali isti zbog nedostatka finansiranja u potpunostine ispunjavaju osnovnu svoju ulogu – istraživanje. <strong>Univerzitet</strong>i su većinom izgubili svojunaučnoistraživačku komponentu i pretvorili se u visoke škole (koledže) koji vrše visokoškolskoobrazovanje (educiranje) bez istraživačke djelatnosti nastavnika. U zadnje vrijeme osnovani su ilisu u fazi osnovanja Norveški park za informacione tehnologije u Tuzli (BIT centar), Tehnološkipark u Mostaru, Centar za inovativnost i preduzetništvo u <strong>Zenici</strong> i Inovacioni centar u Banjoj Luci.U svijetu postoje različiti modeli organiziranja naučnoistraživačke djelatnosti, najčešćeuvjetovanosti posebnostima u sistemu državne uprave. Ali, bez obzira na te razlike, najvažnijisubjekti u oblasti naučnoistraživačke djelatnosti svugdje su:- akademije nauka sa pripadajućim institutima,- univerziteti (sa institutima i fakultetima u svom sastavu),- instituti u statusu javno-pravnih ili privatno-pravnih ustanova ili preduzeća,- istraživački centri ili instituti u preduzećima.Postojeći zakoni koji tretiraju oblast naučnoistraživačke djelatnosti u <strong>BiH</strong>, uglavnomomogućavaju osnivanje i razvoj svih institucionalnih oblika prema tabeli IV-7.Tabela IV-7. Institucije u naučnoistraživačkoj djelatnostiNaučne institucije<strong>Univerzitet</strong>i/fakultetiNaučnoistraživačkiinstitutiNaučnoistraživačkicentriIR organizacijeIstraživačkorazvojniinstitutiIstraživačkorazvojnicentriOrganizacije za transfertehnologijaCentri za transfertehnologijaInovacioni centriOrganizacijepovezivanjaI&R jediniceNaučnotehnološkiparkoviNaučnotehnološkiinkubatoriNaučnoistraživačkelaboratorijeIstraživačkorazvojnelaboratorijeStupanj razvijenosti jedne zemlje po pitanju I&R djelatnosti je u direktnoj korelaciji sabrojem horizontalnih i vertikalnih veza između pojedinih učesnika u naučnoistraživačko-razvojnomradu iz gornje tabele. Učesnici u cjelokupnom procesu koji se odvija u domeni I&R, a koji nisu datiu tabeli su privreda koja absorbuje rezultate istraživanja i direktno ih ugrađuje u proizvod ili uslugui vladin sektor koji sprovodi dogovorenu politiku i strategiju, određuje zakonski okvir i vršisufinansiranje naučnoistraživačke djelatnosti. Uzajamni utjecaj <strong>nauke</strong> i obrazovanja se obavljaposredstvom naučno-nastavnog kadra na univerzitetima (visokim školama) kroz odgovarajućeprojekte istraživanja i nastavne programe.24