Strategija razvoja nauke u BiH 2010.- 2015. - Univerzitet u Zenici

4.6 Povezanost nauke i privredeTeorijske analize su već odavno ukazale na činjenicu da na privredni razvoj jedne zemlje iliregiona presudno utječu: nauka i istraživanje, obrazovanje, inovacije, transfer tehnologija,institucionalni okvir, investicije u fondove za nauku i tehnološki razvoj, standardizacija, kreativnokorištenje mjera ekonomske politike i sl. Sistemi obrazovanja, nauke, istraživanja i proizvodnjezemalja u razvoju, pa i u zemljama zapadnog Balkana, kojima pripada BiH, su u kriznom stanju idepresiji.U ekonomskim, socijalnim i političkim terminima, Zapadni Balkan je izrazito raznolikaregija. Međutim, ozbiljni strukturalni problemi razvoja su zajednički regiji kao cjelini: vidljivonasljedstvo pola vijeka socijalističkog razvoja (različitog također od zemlje do zemlje) praćenoizgubljenom decenijom rata, sankcijama i raseljenosti stanovništva širom regije. Dva najvidljivijaod ovih problema su veličina deindustrijalizacije i stalni problem velike nerazvijenosti ruralnihpodručja.Stalni proces deindustrijalizacije doveo je u mnogim područjima do katastrofalnog padazaposlenosti, koji još uvijek nije prikazan u zvaničnim statistikama. Zemlje nasljednice bivšeJugoslavije dijele nasljedstvo industrijskih kompanija osnovanih u toku investicionog procvatasedamdesetih godina, kada je strani kapital bio slobodno dostupan. Stvaranje poslova upreduzećima u društvenom vlasništvu bila je osnovna socijalna politika socijalističkog režima. UBosni i Hercegovini, na primjer, nova industrijska zaposlenost stvarana je u nevjerovatnom nivouod 2.500 radnih mjesta mjesečno u toku sedamdesetih godina. Geografsku raširenost industrijediktirali su prije socijalni nego ekonomski razlozi, a mnogo investicija pokazalo se ekonomski itehnički nedovoljnima. Industrijske kompanije koje su bile rezultat toga, rijetko su bile u stanju daostvare profit i već su se vidno dekapitalizirane u toku osamdesetih godina.Širom regije ove stare industrije rapidno propadaju. Mnoge velike kompanije opterećenedugovima, viškom radnika i zastarjelom tehnologijom pokazuju se teško mogućim da buduprivatizirane od strane kredibilnih investitora. Mnoge su već zatvorile svoja vrata, druge održavajuproizvodnju samo tako što akumuliraju teške gubitke koji će završiti na javnom budžetu.Deindustrijalizacija stvara masivne strukturalne probleme za ekonomiju, od neiskorištenihindustrijskih kapaciteta do infrastrukture koja je preskupa za poslijeratnu zajednicu da je održava,radne snage kojoj nedostaju sposobnosti koje zahtjeva novi privatni sektor idući do cijelih gradovačiji je ekonomski temelj nestao.Danas, u BiH, Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gore, Albaniji pa čak i u Hrvatskoj kolapsindustrijske zaposlenosti doveo je do povratka samoodrživoj poljoprivredi među onima koji suprisiljeni da istupe van zvanične ekonomije. Mali poljoprivredni proizvođači rade na malimparcelama zemlje sa malo mehanizacije. Sa poljoprivrednim tehnikama koje su se neznatnopromijenile za pedeset godina oni ne proizvode dovoljno za tržište, i samim tim nisu u mogućnostinačiniti investicije koje bi poboljšale produktivnost. Kapacitet poljoprivrednog sektora da podigneova ruralna područja iz njihovog siromaštva je ograničen. U nedostatku ruralnog razvoja, najboljaopcija dostupna ruralnom stanovništvu je masovna ekonomska migracija. Svjetska ekonomskakriza, kojoj se još ne vidi kraj, dodatno otežava ekonomsko-socijalnu situaciju u zemljama regionazapadnog Balkana.Ekonomski oporavak u Bosni i Hercegovini se odvija pod utjecajem višegodišnjihnepovoljnih privrednih i političkih prilika i ima veoma spor tok. Nestabilni uvjeti poslovanja,problemi i poteškoće karakteristični za zemlje u tranziciji, kao što su pad proizvodnje, visokstupanj nezaposlenosti i vanjsko-trgovinski deficit, mali broj proizvoda sa velikom dodanomvrijednošću i dr. predstavljaju jednu od glavnih prepreka bržoj privrednoj obnovi i razvoju BiH.Osim deficita u robnoj razmjeni na štetu BiH, struktura robne razmjene je nepovoljna, s obzirom na36