Izvještaj 06 - Strategija razvoja turizma RH.indd - Ministarstvo ...

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH1. UVODTurisčki rast i razvoj nije moguće promatra izvan realnih socijalnih, ekonomskih, kulturnih i/ilipoličkih kretanja u neposrednom okružju, kako internom, tako i eksternom. Konkretni razvojniciljevi turisčke razvojne polike nužno su uzročno-posljedično povezani sa širom problemakomdruštveno-poličkog i gospodarskog razvoja neke zemlje i/ili uže administravno-teritorijalne cjeline.Samim m, razvoj turizma u znatnoj je mjeri uvjetovan brojnim činiteljima na koje neposredni dioniciturisčkog razvoja ne mogu sami bitnije utjeca.Dugoročno održivi turisčki rast i razvoj podrazumijeva poszanje svojevrsnog razvojnog konsenzusaizmeđu svih relevantnih dionika desnacijskog razvoja bez obzira da li je riječ o lokalnoj, regionalnojili nacionalnoj razini. To podrazumijeva ne samo potrebu međusobnog usuglašavanja stavova (vizija,ciljevi, priorite, dinamika) nositelja javne vlas, poduzetničkog sektora, civilnih udruga i lokalnepopulacije, već i jasno razumijevanje prostornih mogućnos desnacije i očekivanja turisčkogtržišta. Pritom već i same fraze “usuglašavanje stavova“ i “razumijevanje prostornih mogućnos“upućuju na određena razvojna ograničenja i dileme subjekvnog i/ili objekvnog karaktera, odnosnona potrebu traženja najboljih rješenja u dam uvjema.Polazeći od saznanja do kojih se došlo jekom rada na sagledavanju bitnih značajki dosadašnjegturisčkog razvoja i analizi održivos hrvatskog turizma (cjelina A), prvi je dio ovog izvještajaposvećen sagledavanju nekih od mogućih ograničenja poželjnog turisčkog rasta i razvoja Hrvatskekako bi se ona ne samo prepoznala, već kako bi svi dionici turisčkog razvoja Hrvatske, koordiniranoi sustavno počeli djelova na njihovom otklanjanju i/ili barem minimiziranju. Istodobno, drugi dioizvještaja posebno problemazira određen broj razvojnih izazova o kojima valja zauze jasan stavu cilju definiranja buduće razvojne vizije hrvatskog turizma do 2020. godine.Izvještaj Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH predstavlja šes od trinaest pojedinačnihizvještaja kojima se, sukladno Projektnom zadatku Ministarstva turizma, razrađuje Glavni plan istrategija razvoja turizma RH. Riječ je također o prvom od dva izvještaja koji sačinjavaju cjelinu B,Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA4

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH2. OGRANIČAVAJUĆI ČINITELJI TURISTIČKOG RAZVOJA RHNa temelju analiza i zaključaka do kojih se došlo jekom dosadašnjeg rada na Glavnom planu istrategiji razvoja turizma RH, uključujući i rezultate provedenih kvantavnih primarnih istraživanja ifokus grupa s dionicima turisčkog razvoja, izdvojeno je 14 ključnih ograničavajućih činitelja budućegturisčkog razvoja Hrvatske. Te je činitelje, prema temaci, moguće razvrsta u sljedećih pet cjelina:a) Instucionalno okružje■ Zakonski okvir■ Proces privazacije■ Tržišna struktura turisčkog gospodarstvab) Upravljanje prostorom■ Postojeći sustav prostornog planiranja i njegova učinkovitost■ Sustav razvoja/upravljanja razvojno-invescijskim projekma na turisčkim lokalitema podkontrolom jedinica lokalne samouprave■ Dinamika rasta smještajnih jedinica namijenjenih tržištu nekretnina■ Prihvatni potencijal turisčkih regijac) Privlačenje invescija■ Percepcija stranih investora o Hrvatskoj■ Invescijska klimad) Upravljanje desnacijom■ Današnja struktura turisčkog smještaja■ Izvansmještajna ponuda u kontekstu stvaranja turisčkog lanca vrijednos■ Desnacijski menadžment■ Razina upravljačkih znanja i vješna – privatni i javni sektore) Eksterni činitelji■ Klimatske promjene■ Izvanredne situacijeSvi prepozna ograničavajući činitelji budućeg rasta i razvoja hrvatskog turizma, s izuzetkom klimatskihpromjena i izvanrednih situacija, mogu se rješava autonomno i isključivo unutar hrvatskihgranica. Drugim riječima, riječ je ponajviše o subjekvnim slabosma čije učinkovito rješavanje/otklanjanje/ublažavanje ovisi ponajviše o stupnju posvećenos razvoju turizma i međusobnoj koordiniranosnositelja javne izvršne vlas na nacionalnoj, regionalnoj i/ili lokalnoj razini.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA5

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH2.1. INSTITUCIONALNO OKRUŽJEZakonski okvirZakonska problemaka od interesa za efikasno upravljanje turizmom i/ili s njim neposredno povezanimakvnosma u nas je, samo manjim dijelom regulirana s nekoliko, posebno za tu svrhu,osmišljenih zakona 1 . Pritom su odredbe svakog od h zakona dodatno razrađene s velikim brojemprovedbenih propisa 2 kojima je cilj jasna, transparentna i efikasna operacionalizacija specificiranihzakonskih rješenja.Istodobno, a kako je riječ o gospodarskoj akvnos koja je usko povezana s cijelim nizom djelatnosi/ili akvnos u ingerenciji većeg broja ministarstava, cjelokupna problemaka privređivanja u sferiturizma i ugosteljstva, u nas se, većim dijelom, mora “iščitava“ iz različih odredbi cijelog nizazakona i/ili provedbenih propisa.Sam njihov broj 3 , ali i činjenica da ih donose različita jela državne uprave ukazuju na potencijalni“pravno-legislavni rašomon“ u kojem se nikome nije lako snaći. Na to su ukazali ne samo rezultaprovedene ankete javnog sektora, već i stavovi sudionika šest fokus grupa na kojima su sudjelovalipredstavnici brojnih i raznovrsnih udruga iz domene hotelijerstva, kampinga, privatnog smještajai ugosteljstva, kao i naučkog, ruralnog, zdravstvenog, kulturnog i pustolovnog turizma 4 , a kojesu za potrebe izrade Glavnog plana i strategije razvoja turizma Hrvatske održane jekom rujna ilistopada 2011. godine.Tako, primjerice, čak 23% župana, odnosno 32% direktora županijskih TZ smatra da postojeći zakonskiokvir predstavlja ozbiljno ograničenje daljnjem turisčkom razvoju Hrvatske 5 . S druge strane,velik broj primjedbi sudionika fokus grupa također se odnosio na neprimjerenost zakonskog okvira,pri čemu se većina primjedbi mogu se razvrsta u nekoliko karakterisčnih ‘tema“ kao što sua) nefunkcinalnost, b) neprimjerenost, i/ili c) nedorečenost postojećih zakonskih odredbi.Primjerice, kad je riječ o nefunkcionalnos postojećeg legislavnog okvira, sudionici fokus grupaposebno su ukazali na nedostatke kao što su, primjerice, brojnost zakona i provedbenih propisa tenjihove učestale promjene (“Zakone treba napisa od početka“; “...u zakonima i pravilnicima nitkose ne može snaći – oni su ključno ograničenje razvoja“; “Toliki broj zakona omogućava prebacivanjeodgovornos između pojedinih instucija javne vlas - ne zna se tko je odgovoran“; “Zakoni sutakvi da uvijek ostavljaju mogućnost inspekcijama da vas za nešto kazne“). Nadalje, različi dioniciturisčkog razvoja ukazali su i na činjenicu da privređivanje u turizmu, osim resornog ministarstva,neposredno i/ili posredno regulira i cijeli niz drugih ministarstava kroz zakone koji ponekad nisumeđusobno usklađeni, a što se odražava na poslovanje u različim sferama turisčkog privređivanja(“…uvjete poslovanja i cjelokupno privređivanje u turizmu regulira cijeli niz ministarstava koja nisumeđusobno koordinirana. To stvara pravnu nesigurnost jer se uvijek nađe neka odredba koje nistesvjesni te koje se, stoga, ne pridržavate’“; “Zakon o hrani napravljen je za potrebe sanatorija. HACCP1 Zakon o pružanju usluga u turizmu (NN 68/07 i NN 88/10), Zakon o ugosteljskoj djelatnos (NN 138/06), Zakon o boravišnoj pristojbi(NN 152/08 i NN 59/09), Zakon o turisčkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma (NN 152/08), Zakon o članarinama uturisčkim zajednicama (NN 152/08 i NN 88/10), Zakon o turisčkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupkupretvorbe i privazacije (NN 92/10), Zakon o igrališma za golf i Zakon o njegovim izmjenama i dopunama (NN 152/08 i NN 80/10).2 Tako je, primjerice, Zakon o pružanju usluga u turizmu popraćen s dodatnih 12 pravilnika, Zakon o boravišnoj pristojbi s dodatnih11 pravilnika i/ili uredbi, Zakon o ugosteljskoj djelatnos s dodatnih 10 pravilnika, Zakon o turisčkim zajednicama i promicanjuhrvatskog turizma s dodatna 4 pravilnika, Zakon o članarinama u turisčkim zajednicama s dodatna 4 pravilnika, dok je primjenaodredbi Zakona o turisčkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privazacije pojašnjenas dodatne 3 uredbe.3 Prema službenim web stranicama Ministarstva turizma, privređivanje u turizmu regulirano je s dodatnih 65 zakona i/ili zakonska akta.4 Sudionici fokus grupa: FG 1 – 28. 9. 2011. – Sekcija medicinskog turizma HGK, Klaster medicinskog turizma, Udruga za razvojmedicinskog turizma, Zajednica wellness turizma, Zajednica pustolovnog turizma, Hrvatska gorska služba spašavanja; FG 2 – 30.9. 2011. – Zajednica ronjenja, Udruženje hrvatskih marina, Udruženje chartera, Marina Punat, ACI Marina Jezera, Marina Korna,Adriac charter, HKG u ime malih brodara; FG 3 – 3. 10. 2011. – Sekcija eko-etno sela HKG, Sekcija TSOPG, Udruženje HUUD HGK,AZRRI-Pazin, Sekcija obiteljskog smještaja HGK, Strukovna skupina obiteljskog smještaja i turizma; FG 4 – 4. 10. 2011. – Udrugaposlodavaca u hotelijerstvu Hrvatske, Hrvatska udruga kampova, Kamping udruženje Hrvatske, Udruga top kamping kvalitete,Hrvatski auto klub; FG 5 – 19. 10. 2011. Udruga obiteljskih i malih hotela Hrvatske; FG 6 – 20. 10. 2011. – Savjet za kulturni turizamUreda za kulturni turizam HTZ.5 Na razini turisčke makroregije Sjeverni Jadran, ovaj postotak dosže 67%, odnosno čak 100% u slučaju direktora županijskih TZ.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA6

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHje prikladan samo za velike proizvođače hrane i velike turisčke sustave, ali nikako nije za maleponuđače“; “prostorni planovi ne dopuštaju lociranje medicinskih ustanova izvan naseljenih mjesta“,“…marine spadaju pod više ministarstava, a oni međusobno ne surađuju što se prelama preko kupaca/naučara“; “… danas treba prikupi devet raznih potvrda do bi se brod puslo u more. Za to, i toako znaš postupak, treba do 3 mjeseca“; “… sadašnji Zakon o pomorskom dobru i morskim lukamaje toliko loš da nije moguće proves natječaj za izgradnju novih marina“). Nedovoljna funkcionalnostzakonskih odredbi vidljiva je i u činjenici da se, primjerice, kod promjene tulara vlasništva naugosteljskom objektu, svi ates za opremu moraju ponovo ishodi jer se is danas odobravajuna ime vlasnika/voditelja, a ne na razini objekta (“to je legalni način ‘reketarenja’ ugostelja“). Uslučaju agroturizma, nadalje, problem je što većina OPG-a najčešće nisu u mogućnos istodobnose registrira za obavljanje turisčke djelatnos i i za obavljanje neke druge uslužne akvnos usklopu svog domaćinstva. Primjerice, da bi u sklopu svoje ponude OPG-i mogli prodava gostu poljoprivredneproizvode, npr. sir ili kobasice, nije dovoljno da imaju svoje krave i/ili svinje, već morajuima i registriranu mljekaru ili mesnicu (“OPG može bi proizvođač primarnog poljoprivrednogproizvoda, npr. žive živonje, ali ne može bi proizvođač mesa koje se stavlja u javnu potrošnju, osimu slučaju da raspolaže vlasm i zakonski odobrenim objektom za klanje i rasijecanje“; “ako jedanvlasnik ima i OPG i hotel, ne može prodava poljoprivredne proizvode sa svog OPG-a u hotelu. Akoima lovište i hotel, ne može prodava meso od divljači u hotelu. Stoga se posluje na crno, za ‘cash’jer, s obzirom da ne postoji ‘sljedljivost’ prodane robe, nije moguće izda račun“).S druge strane, a što ste če neprimjerenos pojedinih zakonskih odredbi, sudionici fokus grupaposebno su apostrofirali neadekvatnost odredbi i/ili preveliku ‘strogoću’ u kategorizaciji objekataturisčke ponude (“hotel u većini europskih zemalja i SAD-u ne mora ima restoran (kuhinju i blagovaonicu)koji je propisan kao obavezan element u Pravilniku. Zašto bi Hrvatska sama sebi propisivalapuno teže i skuplje standarde za hotele a me i za sve druge ugosteljske objekte od vodećihsvjetskih i europskih hotelskih standarda?“, “…trenutno je razvrstavanje i kategorizacija smještajnihobjekata riješeno kroz čeri skupine smještajnih objekata: hoteli - 6 vrsta objekata, kampovi i drugevrste - 11 vrsta, objek u domaćinstvu - 5 vrsta i seljačka domaćinstva - 5 vrsta objekata izuzetnoje komplicirano. Razlikovanje pojedinih vrsta smještaja unutar karakterisčnih skupina danas nijelako ni profesionalcima u turizmu, a o gosma da i ne govorimo“). Nadalje, u neprimjerenostpojedinih zakonskih odredbi dionici fokus grupa svrstavaju i današnju stopu PDV-a, ali i brojnost/visinu raznih parafiskalnih davanja (“…fiskalna i parafiskalna davanja znatno su veća od onih uzemljama relevantnog konkurentskog okružja što smanjuje cjenovnu konkurentnost i negavnoutječe na likvidnost“), kao i previše restrikvne odredbe postojećeg zakona o radu (“Zakon o radune odgovara ugosteljstvu“; “...sezonci u nas ne mogu odrađiva dužu satnicu jekom sezone, štobitno poskupljuje troškove rada“; “…malim hotelima nije dopušten rad članova obitelji bez da ih seformalno zaposli). Konačno, dionici fokus grupa posebno su detaljno ukazali i na neprimjerenostzakonske regulave u sferi naučkog turizma (“sadašnji nositelji koncesije marina nemaju nikakveprednos pri produženju koncesija na pomorskom dobru, a ugovor ih obvezuje na stalna ulaganja ujavnu infrastrukturu, čak i u zadnjim godinama pred istek koncesije. To je potpuno nesmulavno,m više što prema sadašnjem zakonu koncesionari nemaju pravo na obeštećenje za objekte kojeostavljaju državi, odnosno nekom drugom koncesionaru“; “…oko 50% plovidbe u naučkom turizmurealizira se kroz čarter. Čarteraši imaju ugovor u većini slučajeva s marinama na 1 godinu.”Naposljetku, kad je riječ o nedorečenos pojedinih zakona i/ili zakonskih odredbi, sudionici fokusgrupa imali su potrebu naglasi brojne manjkavos u domeni pomorskog dobra i načinu izdavanjukoncesija (“Ne postoje dovoljno jasni kriteriji za utvrđivanje obuhvata područja koje se smatra pomorskimdobrom; “Uredba o postupku davanja koncesija i koncesijskih odobrenja za plažni prostorne propisuje kriterije temeljem kojih povjerenstva trebaju vrši izbor u slučaju više ponuda za istulokaciju i/ili djelatnost“; “Nisu definirani kriteriji za izdavanje koncesije prema kojoj koncesionarima pravo ogradi plažu, kao ni u kojem je slučaju moguća naplata ulaznica za korištenje plaže“).Nadalje, dionici turisčkog razvoja su jekom fokus grupa apostrofirali i razne nedorečenos u sferinaučkog čartera, posebice iz aspekta definiranja uvjeta za registraciju čartera (“…nije definiranotko je vlasnik brodova, tko je čarter tvrtka, a tko je čarter agencija. U takvim se uvjema jedan dioplovila danas iznajmljuje izvan legalnog čartera, dok se jedan dio plovila koris kao vlasništvo tvrtkikoje su iskorisle povlasce nabave brodova, ali ne obavljaju čarter“; “Zbog nedovoljno jasnih i5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA7

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHnekonzistentnih propisa u naučkom čarteru svakodnevno dolazi do problema s poreznim nadzorom,tumačenjima i obračunom PDV-a“). Konačno, rezulta fokus grupa ukazali su i na nedovoljnoreguliran zakonski okvir koji bi trebao regulira poslovanje malih kampova u sklopu domaćinstva(“Ako se ne omogući njihova legalizacija, rad i razvoj, velik broj malih kampova će se zatvori“), kaoi na nejasne odrednice u kategorizaciji vila u sastavu T1 i T2 turisčkih razvojnih zona (“Pojam vilenije definiran uslijed čega se pod vilama često grade apartmani“).Već i okvirno sagledavanje navedenih pritužbi na postojeći pravno-legislavni okvir od interesa zapravne osobe uključene u turisčko privređivanje, može se konstara da je riječ o golemom brojuzakona i provedbenih propisa koje valja detaljno poznava kako bi ih se moglo pridržava. Istodobno,tako velik broj zakonskih akata relevantnih za turisčko privređivanje indirektno upućuje i na svojevrsnuzakonsku prenormiranost čija direktna posljedica može bi tzv. “kreavni kaos“ u kojemsu moguća razna, ponekad i proturječna, tumačenja relevantnih zakonskih odredbi, osobito akoje riječ o zakonskim akma donesenim od strane različih ministarstava. Osim što bitno otežavajusvakodnevno poslovanje velikom broju pravnih osoba (osobito onima u stranom vlasništvu), izuzetnokompleksna, a često i nedovoljno jasna zakonska regulava reflekra se i na efikasnost sudstva tepoče pravnu nesigurnost. U takvim je instucionalnim uvjema vrlo teško očekiva pojačanu inves-cijsku akvnost domaćih pravnih osoba, a još manje privlačenje potencijalnih ulagača iz inozemstva.Dodatna otežavajuća okolnost za uspješno ovladavanje i jednoobrazno tumačenje bitnih odredbihrvatskog zakonodavstva relevantnog ne samo za privređivanje u turizmu, već i šire, odnosi se načinjenicu da su se hrvatski zakoni i prije početka pristupnih pregovora za ulazak u EU članstvo (pre)često mijenjali, dopunjavali i/ili nadograđivali. Tome zasigurno nije pomogla ni EU pretpristupnasituacija, kad je Hrvatska za potrebe uspješnog okončanja EU pristupnih pregovara, sve svoje zakonemorala harmonizira s pravnom stečevinom EU, pri čemu su se, ponekad i nedovoljno selekvno,korisla rješenja iz gospodarski, socijalno i/ili polički znatno naprednijih zemalja, uslijed čega supojedine odredbe u mnogim zakonima, uredbama i/ili provedbenim propisima postavljene previšekruto, odnosno na način koji nije primjeren razvojnom trenutku u kojem se Hrvatska danas nalazi.Tome valja doda i činjenicu da je velik broj zakona relevantnih za turisčko privređivanje nastaobez sudjelovanja i/ili konzultacija meritornih osoba u vodećim domaćim pravnim osobama. Može se,stoga, zaključi da je mehanički i tehnicisčki pristup harmonizaciji hrvatskih zakona s EU pravnomstečevinom donio ne samo novu kompleksnost u ionako složenu pravno-legislavnu domenu, većje, u velikom broju slučajeva, i značajno dodatno otežao ionako teške uvjete poslovanja i razvojaturisčkih poduzeća.Proces privazacijeProces privazacije podrazumijeva svaki postupak promjene tulara vlasništva nad gospodarskimsubjekma u pretežitom državnom vlasništvu u korist privatnog sektora. Kad je riječ o Hrvatskoj,proces privazacije nekadašnjih društvenih poduzeća bio je dominantno u funkciji ukidanjasocijalisčkog društvenog uređenja i/ili vlasništva te prelaska na tržišni način privređivanja. Iako senajvećim dijelom odvijao u nepovoljnim uvjema Domovinskog rata, proces privazacije nastaviose i u razdoblju poraća i reintegracije do 1995. godine okupiranog hrvatskog teritorija. Neovisno,dakle, o činjenici da je započeo prije gotovo dvadeset godina, proces privazacije gospodarskihsubjekata u nas još uvijek nije završen. To se odnosi i na određen broj trgovačkih društava u sferiturizma i ugosteljstva, pri čemu valja naglasi i činjenicu da su se jekom cijelog tog razdoblja, sviše ili manje uspjeha, korisli različi privazacijski modeli 6 .Za razliku od nekih drugih gospodarskih sektora/industrijskih grana kao što su, primjerice, elektroprivreda,šumsko i vodno gospodarstvo, javni prijevoz, JANAF i sl. u kojima se izostanak procesaprivazacije može opravda potrebom zašte vitalnih nacionalnih interesa (‘prirodni monopol’),6 Tako je, primjerice, proces privazacije društvenih poduzeća u turizmu i ugosteljstvu počeo tzv. pretvaranjem bankarskihpotraživanja u vlasničke uloge. Potom su uslijedile prodaje većinskih vlasničkih paketa privatnim investorima, odnosno u rijetkimslučajevima i menadžerski i/ili radnički buy-outovi, da bi se, u završnoj fazi, privazacija vršila putem kuponske privazacije, a posredovanjemtzv. privazitacijskih invescijskih fondova.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA8

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHodnosno interesa lokalnog stanovništva kao neposrednih korisnika usluge, u domeni turisčkogprivređivanja to nikako ne može bi slučaj. Riječ je, naime, o gospodarskoj domeni čiji je prosperitetsvugdje u svijetu najizravnije povezan s privatnim poduzetništvom.Drugim riječima, a uslijed činjenice da trajno i/ili privremeno zadržavanje jednog dijela turisčkougosteljskihpoduzeća u državnom vlasništvu, u uvjema tvrdog budžetskog ograničenja, rezulrane samo trajnim odsustvom značajnijih kapitalnih ulaganja u podizanje konkurentnos objekataturisčke ponude, ali i obrazovanje zaposlenih, već i birokratskim načinom dnevno-operavnogvođenja poslovanja, takva su poduzeća sustavno nagrizala kapitalnu supstancu, postupno gubilakonkurentsku poziciju, a me i polako tržišno odumirala.Kao najizraziji primjeri nezavršene privazacije trgovačkih društava u djelatnos turizma i ugosteljstvau nas isču se Hoteli Maestral d.d. (Dubrovnik), HTP Korčula d.d., HTP Orebić d.d., Hoteli Platd.d., Hoteli Makarska d.d., Hoteli Živogošće d.d., Hoteli Podgora d.d., crikvenički Jadran d.d., rapskiHTP Imperijal, trogirski hotel Medena d.d., ZRC Lipik, Bizovačke toplice d.d., ACI d.d., odnosno cjelokupniturisčki porelj agencije AUDIO izdvojen u Club Adriac (kamp Pineta – Fažana, kamp UvalaSlana – Selce, hotel Hrvatska – Baška Voda, hotel i depandanse Alem – Baško Polje, kamp BaškoPolje, hotel i bungalovi Komodor – Orebić, kamp Perna – Orebić). Riječ je redom o gospodarskimsubjekma koji, usprkos činjenici što posluju u izuzetno povoljnom gospodarskom mikro-okruženju,i dalje ostvaruju ispodprosječne poslovne rezultate, a nerijetko i gubitke. Svemu ovome valja dodai cijeli niz atrakvnih, a gospodarski (turisčki) neiskorištenih zemljišta, od kojih se svojim razvojnimpotencijalima posebno izdvaja kompleks u ratu porušenih hotela u Kuparima.U usporedbi s privaziranim gospodarskim subjekma, neprivazirana trgovačka društva u domeniturizma i ugosteljstva, s izuzetkom donekle ACI-a i Hotela Makarska, redom su podinvesrana,podkapitalizirana, kadrovski prekapacirana, zastarjelih proizvoda i, u pravilu, bez vizije vlastograzvoja. Pa ipak, neovisno o svim nabrojanim negavnim obilježjima njihovog poslovanja, ujedno irazlozima za njihovu brzu i efikasnu privazaciju, nositelji državne vlas stalno pronalaze (poličkiuvjetovane) razloge da odgode ovaj proces i održe pat poziciju. Čak i u rijetkim slučajevima kad sedonese odluka u privazaciji pojedinog trgovačkog društva i/ili objekta turisčke ponude u sastavunekog od neprivaziranih poduzeća, samo vođenje privazacijskog procesa ukazuje ili na nedostatakprihvatljivog privazacijskog modela, ili na nedovoljno razumijevanje turisčkog poslovanja, njegovihzakonitos i prihvatljivih cijena. Najbolja potvrda ove konstatacije je činjenica da nijedan odnekoliko, relavno recentnih pokušaja privazacije, primjerice, hotela Živogošće, TRC Bizovačketoplice, odnosno turisčkog naselja Bon Repos (u sklopu HTP Korčula) nije urodio plodom ni nakonvišestrukog ponavljanja natječaja.U cijeloj ovoj priči nije nebitna ni činjenica da svojim nedostatkom jasne vizije, modela i/ili načinaprivazacije turisčko-ugosteljskih poduzeća u javnom vlasništvu, odnosno pokušajima prevaljivanjaakumuliranih gubitaka iz prošlos na potencijalnog kupca, nositelji državne vlas (tj. agencijaAUDIO) ne samo da nanose trajnu štetu državnom proračunu (pokrivanje troškova poslovanja i/ili “hladnog pogona“), već i narušavaju vlas kredibilitet s izrazito negavnim posljedicama kakona privlačenje stranog kapitala, tako i na ukupni imidž zemlje u izuzetno osjetljivoj fazi europskedužničke krize, rasta cijene nacionalnog zaduživanja i budućnos Eurozone.Tržišna strukturiranost hrvatskog turisčkog korpusaU tržišnom načinu privređivanja, ovisno o prevladavajućim značajkama privređivanja u pojedinimgospodarskim sektorima i/ili granama, uobičajeno je razlikova čeri moguća tržišna režima – perfektnukonkurenciju, monopolsku konkurenciju, oligopol i monopol. Svaki od ovih tržišnih režimaima posve drugačije implikacije na sektorsku i/ili gransku ekonomsku efikasnost 7 . Pri tome je ukupnaekonomska korist za društvo najviša u uvjema perfektne konkurencije, a najniža u uvjemamonopola. Istodobno, monopolska su konkurencija i oligopol, u kontekstu sektorske/granske efikasnos,povoljniji od monopola, ali i nepovoljniji od perfektne konkurencije, pri čemu je monopolskakonkurencija povoljnija od oligopola.7 U smislu količine proizvedenih roba i usluga, odnosno razine cijena koje uravnotežuju ponudu s potražnjom (‘market clearing prices’).5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA9

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHUspostava odgovarajućih tržišnih režima u različim gospodarskim sektorima/granama ovisi nesamo o značajkama samih sektora kao što su to, primjerice, brojnost gospodarskih subjekata,značajke proizvodnog procesa, sličnos i/ili razlike u samom proizvodu/usluzi, stupanj rivaliteta,uvozna ovisnost, stupanj tehničko-tehnološke opremljenos, organski sastav kapitala i sl., već i ovažnos koju će država pridava, odnosno stupnju kontrole koji će se htje zadrža nad svakimpojedinim gospodarskim sektorom i/ili granom. Pod pretpostavkom da se država svojim odlukamane namjerava pretjerano miješa u uvjete privređivanja u turizmu i ugosteljstvu, a što karakteriziraprivređivanje u ovoj sferi u većini razvijenih zemalja Europe i svijeta, logični tržišni režim za turizam iugosteljstvo, osobito u uvjema pojačane segmentacije turisčke potražnje na sve veći broj tržišnihniša (individualizacija turisčkih interesa), bio bi monopolska konkurencija.Riječ je, naime, o tržišnom režimu u kojem je intenzitet rivalstva vrlo izražen zbog postojanja vrlovelikog broja gospodarskih subjekata i činjenice da je sloboda ulaska u gospodarski sektor/granuprakčki neograničena (slično režimu perfektne konkurencije). Istodobno, riječ je o tržišnom režimuu kojem svaki od gospodarskih subjekata, u odnosu na konkurentske ponuđače, nudi oblikovno,sadržajno i/ili funkcionalno diferenciran proizvod/uslugu, što mu daje svojevrstan monopolskipoložaj te zbog čega ima određenu mogućnost formira prodajnu cijenu malo iznad razine vlastogmarginalnog troška, a što karakterizira privređivanje u uvjema perfektne konkurencije. Nadalje,budući da su svi proizvodi/usluge na tržištu zapravo bliski supstu, monopolska snaga svakoggospodarskog subjekta izrazito je ograničena.S druge strane, ponajviše kao rezultat izabranih modela privazacije, ali i naknadnog mehaničkogokrupnjavanja pojedinih gospodarskih subjekata kroz vlasnička preuzimanja i/ili spajanja, hrvatskimturizmom danas dominiraju, za domaće prilike, izrazito veliki gospodarski subjek koji “kontroliraju“ne samo velike obalne poteze, već i najatrakvnije turisčko-građevne lokacije duž obalne linijejedinica lokalnih samouprava u kojima im je sjedište. Tipični primjeri uključuju poduzeća kao što suArenaturist – Pula, Istraturist – Umag, Maistra – Rovinj i Vrsar, Jadran – Crikvenica, Imperial – Rab,Liburnia-Riviera – Opaja, Plava laguna – Poreč, Rivijera – Poreč, Sunčani Hvar - Hvar i sl. Samimm, s izuzetkom nekoliko većih gradskih aglomeracija u priobalju 8 , pojedini su gospodarski subjek- došli u poziciju da prakčki autonomno kontroliraju razvoj cjelokupne turisčko-ugosteljskeponude u svom neposrednom okruženju, uslijed čega se može ustvrdi da prevladavajuća tržišnastruktura u turisčki najrazvijenijem dijelu zemlje (makroregije sjeverni Jadran i Južni Jadran) ima,na lokalnoj razini, bitna obilježja monopola. Situaciju dodatno otežava i predviđeni način rješavanjatzv. turisčkog zemljišta, čime su lokalni monopolis, zapravo, stekli kontrolu i nad najvećim brojemkvalitetnih, infrastrukturno opremljenih, lokaliteta, izuzetno pogodnih za razvoj nove smještajneponude. Takvo stanje stvari potpuno je apično kako za tržišno razvijene zemlje Mediterana, tako iza zemlje relevantnog konkurentskog kruga koje se ubrzano turisčki razvijaju (Cipar, Malta, Turska,Bugarska, Crna Gora i sl.).S obzirom da je konkurentnost turisčke desnacije i kvaliteta njenog turisčkog proizvoda uvjetovanabrojnošću gospodarskih subjekata koji u njoj djeluju, odnosno razlikama u njihovim poduzetničkimvizijama i/ili razvojnim ambicijama, načinu i/ili uspješnos vođenja poslovanja, tržišnom pozicioniranjui slično, teško se ote dojmu da postojanje i tržišno djelovanje lokalnih monopolista predstavljaneprirodnu branu ulasku novim poduzetničkim projekma, a što negavno utječe i na postojećistupanj zainteresiranos potencijalnih stranih ulagača, osobito onih s međunarodno etabliranimhotelskim brendovima, a koji bi mogli pozivno utjeca na današnju razinu cijena i trajanje sezoneu desnacijama 9 .8 Kao što je u većoj mjeri, primjerice, Split, a u manjoj Dubrovnik.9 Naime, neovisno o činjenici da bi bilo za očekiva kako će se oligopol na strani ponude moći bolje nosi s oligopsonom na stranipotražnje (organizatori putovanja), čini se da u hrvatskom slučaju to još uvijek nije slučaj, odnosno da uvje razmjene (‘terms oftrade’) i dalje značajno pretežu u korist organizatora putovanja.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA10

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH2.2. UPRAVLJANJE PROSTOROMPostojeći sustav prostornog planiranja i njegova učinkovitostTurisčko privređivanje velikim se svojim dijelom temelji na elemenma atrakvnos i razlikovnimobilježjima nekog prostora. Tako prostor za potrebe turizma mora bi lijep i privlačan, pri čemu gačovjek, svojim djelovanjem i/ili intervencijama, može unaprijedi, ali i trajno degradira. U tomsmislu, pravilno upravljanje prostorom kao strateškim razvojnim resursom implicira dugoročnopovećanje njegove razmjenske vrijednos (ekonomske, ekološke i/ili estetske), dok neadekvatno,nemarno i/ili nedovoljno osmišljeno upravljanje prostorom najčešće ima za posljedicu njegovupostupnu degeneraciju, degradaciju, odnosno trajnu devastaciju.Dugoročna strateška povezanost turizma i korištenja turisčki zanimljivog prostora, osobito uuvjema ubrzanog ekonomskog razvoja i pojačanog “trošenja“ kvalitetnog prostora, nalaže da seproblemaka razvoja turizma sagledava u funkciji društveno odgovornog upravljanja raspoloživimjavnim prostorom. To je moguće jedino pod uvjetom sustavnog promišljanja njegovog opmalnognačina korištenja, a što podrazumijeva cjelovi planski pristup 10 . Usklađivanjem poduzetničkihočekivanja, potreba suvremenih turista i interesa lokalne populacije s prostornim mogućnosmanekog područja, planovi turisčkog razvoja trebali bi osigura svojevrsnu interesnu ravnotežu irazvojnu održivost.Nadalje, u svakom pojedinom slučaju planiranja turisčkog razvoja morala bi postoja svojevrsnaravnoteža, odnosno, svim razvojnim dionicima prihvatljiv međuodnos između neizgrađenoga iizgrađenog dijela prostora, a me i jasna spoznaja o tome koliko određeni prostor može prihvaturisčkih sadržaja bez štetnih posljedica za budući razvoj. Riječ je o tzv. turisčkom prihvatnompotencijalu, odnosno ‘nosivom’ kapacitetu turisčke desnacije (carrying capacity).Nažalost, za razliku od većine visokorazvijenih zemalja svijeta, ali i nekih drugih zemalja u relevantnomkonkurentskom okružju (Cipar 11 , Turska 12 , Malta 13 ) u kojima sve naglašeniji zahtjevi za racionalnim,društveno odgovornim i dugoročno održivim korištenjem ukupno raspoloživog (turisčkog) prostorapredstavljaju ne samo bitnu i nezaobilaznu odrednicu nacionalne, regionalne i/ili lokalne turisčkepolike, već i sredstvo konkurentskog pozicioniranja na turisčkom tržištu, svijest o potrebi racionalnog,a me i društveno odgovornog upravljanja javnim (turisčkim) prostorom u Hrvatskoj jošnije na potrebnoj razini.Dugoročno upravljanje i ukupna raspoloživost turisčkog prostora u Hrvatskoj regulirano je odredbamaZakona o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07; NN 38/09; NN 55/11 i NN 90/11), pričemu je planiranje turisčkog razvoja uvjetovano prostornim planovima nacionalne, regionalne i/ililokalne razine. U uvjema visokog stupnja decentraliziranos sustava prostornog planiranja u nas,svaka je jedinica lokalne samouprave (grad/općina) odgovorna za izradu (i provedbu) svog prostornogplana, pri čemu su prostorni planovi višeg reda (Županije) nadređeni onima nižeg reda (jedinicelokalne samouprave), a što bi trebalo znači da prostorni planovi nižeg reda trebaju poštova bitneprostorne odrednice i kriterije u korištenju prostora koji su definirani prostornim planovima višegreda. Istodobno, uloga resornog ministarstva (Ministarstvo zašte okoliša, prostornog uređenja igraditeljstva) uglavnom je koordinavne i kontrolne naravi.10 Vlade pojedinih zemalja, na bazi prethodnih konzultacija sa svim dionicima turisčkog razvoja, ali i kroz uključivanje u razvojniproces svih, za turizam i njegov razvoj relevantnih ministarstava (tzv. ‘whole of government approach’) akvno sudjeluju u formuliranjurazvojnih vizija i strategija turisčkog razvoja. Izvor: OECD Tourism Trends and Policies 2010.11 CTO (2005) Strategic Plan for Tourism 2000 – 2010, Nicosia: Cyprus Tourism Organisaon12 Prema odredbama Zakona o pocanju turizma (Law for the Encouragement of Tourism) donesenog od strane turskog Ministarstvakulture 1982. godine, cijeli proces usmjeravanja razvoja turizma i hotelijerstva u Turskoj počinje procesom masterplaniranja, a štopotvrđuje i dokument “Tourism Strategy of Turkey – 2023“, Ministry of Culture And Tourism, 2023 (www.tourismturkey.org),13 Centralna izvršna vlast Malte još je 1992. godine usvojila novu legislavu u domeni planiranja i zašte okoliša i osnovala krovnunacionalnu planersku instuciju pod nazivom Malta Environment and Planning Authority (MEPA). Od svog osnutka, MEPA je postalanezaobilazna instucija preko koje državna administracija, temeljem rigoroznog i sveobuhvatnog sustava prostornog planiranja,kontrolira i usmjerava gospodarski razvoj i u domeni turizma i hotelijerstva (www.mepa.org.mt).5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA11

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHNeovisno o činjenici da prostorno planiranje u Hrvatskoj ima dugu tradiciju i da Hrvatska raspolaževrsnim prostornim planerima, postojeći sustav prostornog planiranja danas, iz barem dva bitna razloga,sve više predstavlja jedno od jasno izraženih “uskih grla“ u racionalnom korištenju raspoloživogturisčkog prostora, a me i u upravljanju turisčkim razvojem u nas.Prvi razlog odnosi se na činjenicu da prostorne planove u nas izrađuju sve brojnije, za to ovlaštene,pravne osobe temeljem provedenih postupaka javne nabave 14 , pri čemu je ključna tzv. inventarizacijaraspoloživog prostora prema njegovim značajkama 15 . Svaka inventarizacija prostora uključuje i pojamtzv. turisčkih razvojnih zona 16 na kojima će se događa turisčka izgradnja u budućnos. Iako jeinventarizacija raspoloživog prostora, uključujući i definiranje turisčkih razvojnih zona, metodološkiispravan i koristan analički postupak, ono što “bode oči“ je činjenica da turisčki stručnjaci, planeriturisčkog razvoja i/ili drugi dionici turisčkog razvoja na razini kako Županije, tako i gradova/općina za koje se izrađuje prostorni plan ni na koji način nisu uključeni u određivanje broja, lokacija,prihvatnog potencijala i/ili načina korištenja pojedinih turisčkih razvojnih zona. Samim m, izborturisčkih razvojnih zona u velikom je broju slučajeva relavno proizvoljan, nedovoljno objekvani/ili nedovoljno stručan. Razlog za takvo stanje svakako valja traži u činjenici da procesu izradeprostornih planova ne prethodi proces strateškog turisčkog planiranja 17 koji bi, između ostalogrezulrao i prepoznavanjem i “rezervacijom“ najprikladnijeg prostora za turisčke namjene.Strateško turisčko planiranje 18 neke manje ili veće administravno-prostorne cjeline (općina,županija, makroregija, država) predstavlja, zapravo, proces usuglašivanja i/ili usklađivanja interesasvih zainteresiranih subjekata - dionika turisčkog razvoja dočnog područja (javni sektor, privatnisektor, lokalno stanovništvo, civilne udruge i sl.) oko svih bitnih pitanja željene turisčke budućnos.Izradom turisčkih strateških planova na razini određene administravno-prostorne cjeline sagledavase, dakle, turisčki potencijal raspoloživog prostora i njegove resursno-atrakcijske osnove, spoznajuse moguća infrastrukturna, demografska, instucionalna i druga “uska grla“, utvrđuju se tržišni segmenkoji će predstavlja ciljnu potražnju kao i turisčki proizvodi koje ima smisla razvija. Nadalje,ovim se planovima definira i prikladni prostor za razvoj nove turisčke ponude (turisčke razvojnezone) te se utvrđuje njihov nosivi kapacitet. Tek na bazi tako utvrđene i od strane svih dionikaturisčkog razvoja prihvaćene koncepcije turisčkog razvoja, prostorni bi planeri trebali pristupaizradi prostornih planova te definira za turizam relevantne prostorno-planske kriterije kao što sumaksimalna izgrađenost građevne česce, koeficijent iskorisvos građevne česce, maksimalnodozvoljena katnost objekata ponude i sl.Nažalost, shvaćanje potrebe za izradom turisčkih strateških planova, osobito na lokalnoj (gradovi/općine), a dijelom i na regionalnoj razini (županije), u Hrvatskoj je još uvijek na rudimentarnoj razini.Tako, prema rezultama ovog istraživanja, svega oko 20% svih hrvatskih gradova i/ili općina,odnosno oko 57% županija raspolaže danas strateškim dokumentom kojim regulira problemakuvlastog turisčkog razvoja. Pritom je situacija najbolja na području makroregije Sjeverni Jadran, apodjednako loša na području makroregija Južni Jadran i Konnentalna Hrvatska 19 .14 Što implicira da je cijena, a ne broj referenci i tržišni ugled osnovni kriterij izbora.15 Tako se, primjerice, ukupno raspoloživi prostor svrstava u neku od kategorija kao što su: zašćeno područje, infrastrukturni koridor,građevno područje, područje mješovite namjene, industrijska zona, poljoprivredno zemljište i sl.16 Pritom se razlikuju zone pogodne za izgradnju hotela (T1), od zona namijenjenih izgradnji turisčkih naselja (T2) i/ili kampova (T3).17 Kao što je to npr. slučaj u osiguravanju infrastrukturnih koridora u elektroprivredi, vodoopskrbi, komunalnoj infrastrukturi, cestogradnjii sl.18 Iako se u hrvatskoj turisčkoj praksi umjesto sintagme “strateški plan razvoja turizma“ često koris sintagma “turisčki masterplan“, a koja je često profanirana zbog različite metodologije i različite kvalitete dosad izrađenih turisčkih master planova, mišljenjasmo da bi Turisčki master plan Istre, sa svojim implikacijama na dugoročno održivi razvitak turizma na području te županije, trebaosluži kao ogledni primjer uspješnog turisčkog master planiranja u nas.19 Tako, primjerice, na području makroregije Sjeverni Jadran oko 46% svih jedinica lokalne samouprave raspolaže posebno izrađenimplanom dugoročnog turisčkog razvoja. Kad je riječ o makroregijama Južni Jadran, odnosno Konnentalna Hrvatska, svega 16%,odnosno 15% svih jedinica lokalne samouprave ima izrađen plan vlastog turisčkog razvoja. Izvor: “Stavovi javnog sektora oturisčkom razvoju“, Instut za turizam, Zagreb, 2011.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA12

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHDrugi razlog zašto današnji sustav prostornog planiranja u nas predstavlja jedan od potencijalnoograničavajućih činitelja turisčkog rasta i razvoja odnosi se na visoki stupanj decentraliziranossustava prostornog planiranja. Neovisno, naime, o relavno dobro zamišljenom sustavu, u uvjemainstucionaliziranja jedinica lokalne samouprave (općine/gradovi) kao nositelja procesa prostornogplaniranja, cijeli je proces donošenja prostornih planova izuzetno spor i neučinkovit te ga se, uslijedstalne potrebe dorade i/ili međusobnog usklađivanja prostornih planova višeg i nižeg reda, možeslikovito opisa kao “nikad završenu priču“.Naime, prijedlozi prostornih planova jedinica općina/gradova (kao i prostorni planovi područjaposebnih obilježja), nakon provedene javne rasprave na lokalnoj razini, usklađuju se s prethodnodonesenim županijskim prostornim planovima. Nadalje, županijski se prostorni planovi, nakon provedenejavne rasprave i njihova usvajanja na županijskoj razini, usklađuju s prethodno donesenomStrategijom i Programom prostornog uređenja države koji izrađuje (koordinira) Zavod za prostornoplaniranje u sklopu Ministarstva zašte okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Njihovu kvalitetui/ili validnost dodatno ocjenjuje Savjet prostornog uređenja države. Logična posljedica tako postavljenogsustava upravljanja ukupno raspoloživim javnim prostorom, uključujući i način utvrđivanjaturisčkih razvojnih zona, ponajviše zbog različih, često suprotstavljenih, interesa nositelja javnevlas na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, jest činjenica da su prostorni planovi mnogihjedinica lokalne samouprave u stalnoj doradi (izmjene i promjene), dok se stvarni život - turisčkirazvoj na lokalnoj razini uglavnom odvija ili:■ u skladu sa željama polički dobro umreženih nositelja javne vlas u jedinicama lokalne samouprave,pri čemu se ne vodi previše računa o strateškim interesima županije i/ili centralne države, ili■ u skladu s interesima nositelja javne vlas na državnoj razini, pri čemu se često zanemaruju strateškiinteresi i želje županija i/ili lokalne samouprave.Neovisno, dakle, o uvriježenom mišljenju kako je decentralizacija u svakoj sferi poličkog i gospodarskogživota uvijek bolja opcija od centralizacije, za primjenu decentraliziranog sustava donošenjaodluka u sferi ekonomski, ekološki i socijalno održivog korištenja prostora i prenošenja ovlas najedinice lokalne samouprave, potrebna je određena demokratska zrelost, iz koje proizlazi i društvenaodgovornost. Nažalost, u slučaju Hrvatske, čini se da takva zrelost još uvijek ne postoji, uslijedčega je današnji decentralizirani sustav upravljanja raspoloživim (turisčkim) prostorom, u brojnimslučajevima, moguće doves više u kontekst polički moviranoga i/ili pogodovanoga donošenjaodluka, a manje u kontekst strateški osmišljenog i ciljanog upravljanja desnacijskim razvojem 20 .Isto tako, zbog dugotrajnog, a često i jalovog međusobnog usklađivanja prostornih planova višegi nižeg reda, u brojnim je hrvatskim turisčkim desnacijama bitno otežan, a vrlo često i potpunoparaliziran razvojno-invescijski proces temeljen na valjanim pravnim osnovama 21 .Sustav upravljanja razvojno-invescijskim projekma na turisčkimlokalitema pod kontrolom jedinica lokalne samoupraveUz učinkovit sustav prostornog planiranja u koji su ugrađene razvojne smjernice definirane strateškimplanom razvoja turizma neke administravno-teritorijalne jedinice, a kojim se dugoročno određujeopmalna namjena korištenja cjelokupnog razvojno-raspoloživog prostora, uvođenje učinkovitogsustava razvoja i upravljanja razvojno-invescijskim projekma na izabranim lokalitema i/ili zonamapredviđenim za turisčko-ugosteljsko privređivanje (T1, T2, T3) također predstavlja jedan odključnih preduvjeta ne samo za racionalno, dugoročno održivo i ekonomski svrsishodno korištenjegospodarskog potencijala nekog prostora, već i za njegovu uspješnu komercijalizaciju, osobito kadje riječ o razvoju turisčkih tzv. greenfield i brownfield projekata.20 Na takav zaključak upućuju i rezulta provedenih fokus grupa, a koji nepobitno ukazuju na to da dionici turisčkog razvoja smatrajuda na desnacijskoj razini “…nema strateškog promišljanja i predanos dugoročnom planiranju“, odnosno da “…bez obzira natržišnu logiku i uloženi trud, premalo se događa bez pravih poznanstava“, a što nužno dovodi do “…konfliktnih situacija i nedovoljnodobrih razvojnih rješenja“ osobito u kontekstu “…prostorne dispozicije i kvalitete sadržaja ponude“.21 Riječima jednog od sudionika fokus grupa “…problemi na lokalnim razinama često proizlaze iz ograničavajućih prostornih planovai/ili poremećenih odnosa na lokalnoj razini koji blokiraju invescije.“5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA13

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHU skladu s prethodnom konstatacijom, gotovo sve zemlje u relevantnom konkurentskom okružju(europski dio Mediterana), bez obzira da li su članice EU (Italija, Španjolska, Francuska, Portugal,Malta, Slovenija, Grčka, grčka polovica Cipra), ili ne (Turska) striktno provode uobičajenu, gotovostandardiziranu i međunarodno prihvaćenu proceduru u planiranju i razvoju turisčkih razvojnihprojekata. Podjela odgovornos je, pritom, strogo podijeljena: javni sektor (nositelj javne vlas),putem izrade projektnog zadatka, propisuje uvjete i način poželjnog korištenja konkretnog razvojnoglokaliteta ili zone (regulatorna funkcija) te kontrolira cjelokupni proces razvoja (nadzorna funkcija),dok privatni sektor, u pravilu, snosi cjelokupnu odgovornost (i poduzetnički rizik) za realizacijurazvojnog projekta.Uz to što potencijalno zainteresiranim investorima pruža detaljnu i jasnu sliku područja koje se želiturisčki razvija, uključujući prostorne gabarite, kapacitet i mogući prostorni razmještaj pojedinihsadržaja ponude, odnosno eventualna razvojna ograničenja, postojanje i primjena cjelovitog sustavarazvoja projekata na lokalitema i/ili zonama predviđenim za turisčko-ugosteljsko privređivanjeukazuje i na transparentnost u vođenju razvojnog procesa, kao i ozbiljnost i razinu posvećenosjavne vlas na području čije se jurisdikcije ima dogodi takav razvoj. Sam proces razvoja projektazahjeva od nositelja javne vlas provođenje sljedećih nekoliko međusobno uvjetovanih koraka:■ definiranje granica zone/područja obuhvata na kojem se žele razvija turisčko-ugosteljskisadržaji;■ detaljna analiza prostornih mogućnos i ograničenja;■ detaljna analiza postojeće infrastrukture;■ definiranje razvojnog koncepta (što, za koji broj korisnika, za koje tržišne segmente) i opmalniprostorni raspored smještajnih i drugih sadržaja ponude;■ utvrđivanje dodatnih infrastrukturnih potreba, kao i predlaganje načina njihovog osiguravanja;■ priprema međunarodnog tendera (uključujući detaljni opis makro i mikrolokacije projekta/područjakoje se želi razvija, predviđene sadržaje ponude – veličina, kategorija, oblikovni elemen, ulogeinvolviranih dionika – javnog sektora i privatnih investora);■ provođenje tender procedure (uključujući promovne akvnos i 'road show’);■ prikupljanje pisama namjere;■ ocjenjivanje i rangiranje zainteresiranih investora/operatora;■ potpisivanje ugovora, osiguranje potrebnih dozvola i projektne dokumentacije; te■ početak izvođenja predviđenih radova.Iako je člankom 58.a Zakona o izmjenama i dopunama zakona o prostornom uređenju i gradnji (NN90/11) i u nas predviđena mogućnost da se “odredbama za provođenje prostornog plana lokalnerazine može propisa obveza provođenja javnih natječaja za odabir idejnog rješenja za zgrade idruge zahvate u prostoru javne i društvene namjene, za zahvate u prostoru na zemljištu u vlasništvujedinice lokalne samouprave i za druge zahvate u prostoru koji utječu na promjenu karaktera naseljaili prostora“, riječ je više o preporuci, a manje o obvezi.Nažalost, kako je razina svijes o potrebi (i brojnim direktnim i indirektnim korisma) transparentnog,održivog i društveno poželjnog razvoja projekata u turisčkom sektoru Hrvatske trenutno jošuvijek na nedovoljno visokoj razini, u nas još uvijek postoji prilično velik broj konkretnih razvojnoinvescijskihprojekata i/ili poduzetničkih ideja 22 , osobito kad je riječ o poduzetničkim projekmanove hrvatske poduzetničke elite, za koje se može konstara da, u većoj ili manjoj mjeri, pokušavajuobezvrijedi i zaobilazi uobičajenu proceduru u razvoju turisčkih razvojnih projekata te se, nanedovoljno transparentan način, izbori za ishođenje svih dozvola potrebnih za početak gradnje.22 Riječ je, primjerice, o već započem i/ili završenim projekma kao što su to Golf & country club Zagreb, apartmansko naseljePunta Skala IMMO Exclusive u Petrčanima i sl., odnosno o projektnim idejama kao što su, primjerice, projekt razvoja golfa na Srđu,projekt u Dubrovačkom primorju poznajem po kolokvijalnom imenu “Hrvatski san“, projekt razvoja zdravstveno-lječilišnog turizmau općini Nerežišće, (poviše Bola) na Braču, projekt Pašman Riviera i sl.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA14

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHPristup razvoju u kojem se upravljanje razvojno-invescijskim projekma, u pravilu, odvija nedovoljnostručno i ne poštujući u svijetu uobičajenu proceduru, a čemu u velikoj mjeri pridonose i nositeljivlas u jedinicama lokalne samouprave na čijem se teritoriju takav razvoj događa, ima u Hrvatskojnajmanje čeri izuzetno negavne direktne posljedice:■ grade se objek turisčko-ugosteljske ponude čiji prostorni gabari, struktura sadržaja, funkcionalnosti/ili oblikovne značajke često ne mogu udovolji sve višim kriterijima turisčke potražnje,ali ni uobičajene svjetske kriterije u sferi zašte potrošača, uslijed čega Hrvatska nepovratno gubina svom turisčkom imidžu;■ nedovoljno kvalitetno oblikovani/strukturirani, neprimjereno locirani i/ili s lokalnom arhitekturomnedovoljno usklađeni objek turisčko-ugosteljske ponude trajno degradiraju kvalitetu prostorana kojem su izgrađeni, ali i sav okolni (kontaktni) prostor te bitno umanjuju ukupnu razinu atrak-vnos cijelih turisčkih desnacija;■ nekvalitetni objek turisčko-ugosteljske ponude bespovratno “žderu“ ukupni raspoloživi prostorza razvoj, čime dodatno ograničavaju mogućnost za razvoj primjerenijih projekata, čime dugoročnonarušavaju ukupnu kvalitetu i strukturu turisčko-ugosteljske ponude u zemlji.■ prilikom izgradnje velikog broja objekata ponude u vlasništvu domaćih malih i/ili srednjih poduzetnika,osobito onih u manje razvijenim turisčkim odredišma, ali i u nekim od odredištakoja su već prekapacirana turisčkim smještajnim kapacitema, ne vodi se dovoljno računa omaksimalnom opterećenju (vršnom kapacitetu) komunalne infrastrukture, a me ni o potencijalnoštetnim učincima na okoliš. Kako je naknadno otklanjanje ovih nedostataka izuzetno skupo, to je irazina nepotrebno izazvanih društvenih troškova često znatno viša nego bi to objekvno mogla bi.Dinamika rasta smještajnih jedinica namijenjenih tržištu nekretninaIako je važeća zakonska regulava u nas dugo vremena bila izrazito restrikvna i onemogućavala razvojturisčkih razvojnih zona na principima suživota klasičnog komercijalnog turisčko-ugosteljskogposlovanja i biznisa nekretninama, od sredine je ove godine, kroz Zakon o izmjenama i dopunamazakona o prostornom uređenju i gradnji (NN 90/11, čl. 18, stavak 6), omogućeno etažiranje i individualnostjecanje vlasništva nad pojedinačnim smještajnim jedinicama u “turisčkim građevinama namijenjenimisključivo smještaju, kao što su vile i druge građevine u kojima osim apartmana nema drugihsadržaja“, pod uvjetom da njihovi stjecatelji “upravljanje m dijelovima objekta, u svrhu obavljanjaturisčke djelatnos, ugovorom povjere osobi registriranoj za obavljanje turisčke djelatnos…“.Usprkos činjenici da se Hrvatska dugo odupirala mogućnos etažiranja komercijalnih smještajnihobjekata, navedene promjene Zakona o prostornom uređenju i gradnji bile su očekivane te ih, zapravo,i nije bilo moguće dugoročno izbjegava, osobito u kontekstu ulaska u EU i potrebe harmonizacijehrvatskog zakonodavstva s EU pravnom stečevinom. Neovisno o tome, u uvjema velikogbroja planiranih T1 i T2 turisčkih razvojnih zona, navedena zakonska izmjena mogla bi iniciraveliko povećanje izgradnje apartmanskih jedinica u smještajnim objekma bez dodatnih sadržaja(svojevrsne “spavaonice”) koji će, u uvjema kratke sezone, bi nedovoljno korišteni te koji će,stoga, bi ponajviše u funkciji nekretninskog biznisa.Konačno, a što je najopasnije za dugoročno pozicioniranje hrvatskog turizma u svijetu, teško se otedojmu da će u uvjema decentraliziranog prostornog planiranja, ali i donošenja ključnih razvojnihodluka na razini jedinica lokalne samouprave, sve u kontekstu ulaska Hrvatske u EU i s m povezaneliberalizacije kapitalnih tokova, borba prov ubrzane i/ili nedovoljno kontrolirane apartmanizacije,uključujući i izgradnju sve većeg broja kuća za odmor (u stranom vlasništvu) u najatrakvnijimdijelovima hrvatskog turisčkog prostora, sada bi bitno otežana. Samim m, dakle, efikasna obranadugoročno poželjnog međunarodnog imidža Hrvatske kao relavno neizgrađene, turisčkimprostorom bogate i ekološki očuvane lifestyle turisčke desnacije podrazumijeva pronalaženjeprimjerenog načina “borbe“ prov svakog oblika neželjene izgradnje i/ili betonizacije bilo kojegdijela turisčki atrakvnog prostora.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA15

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHPrihvatni potencijal turisčkih regijaHrvatska u cjelini i najveći dio njenog priobalnog područja još su daleko od granica turisčkog prihvatnogkapaciteta, posebice u usporedbi s Španjolskom, Italijom i/ili Maltom. Ipak, određenioblici potencijalnog ugrožavanja turisčkog prihvatnog kapaciteta u Hrvatskoj postoje te se odnoseisključivo na uski priobalni prostor 23 .Najznačajniji oblik ugrožavanja prihvatnog kapaciteta u Hrvatskoj čine izravni fizički prisci na prostorkroz prekomjernu izgradnju smještajnih turisčkih sadržaja i kuća za odmor. Ovi prisci u područjimagdje je izgrađenost dosegla granice prihvatnog kapaciteta uzrokovali su već sada smanjenje brojaturista, pad prihoda od turizma i manju zainteresiranost potencijalnih ulagača u razvoj. Ograničenjakoja proizlaze iz ugrožavanja socio-kulturnog prihvatnog kapaciteta nešto su manje vidljiva, alimogu također bi dugoročno vrlo opasna. Naime, prostorima u kojima je socio-kulturni kapacitetugrožen, pada atrakvnost zbog gubitka autohtonos, a stvara se i negavan odnos stanovništvaprema turisčkom razvoju. To je posebice slučaj s područjima u kojima dolazi do stvaranja velikognerazmjera između broja turista i domicilnog stanovništva te, sa socio-kulturnog motrišta, osobitoosjetljivim autenčnim prostorima kao što su npr. većina hrvatskih otoka.Kad je u pitanju ugroženost priobalnog prostora izgradnjom komercijalnih smještajnih kapaciteta,ona je u području makroregije Sjeverni Jadran izražena na velikom dijelu priobalja Zapadne Istre, naOpajskoj i Crikveničko-vinodolskoj rivijeri te na dijelovima otoka Krka, Raba i Lošinja. U područjuJužnog Jadrana fizički prihvatni kapacitet priobalja s obzirom na izgrađenost smještajnih kapacitetamože predstavlja ograničenje za budući razvoj za sada samo u dijelovima Makarske rivijere te uužem području grada Dubrovnika. Ostali dijelovi priobalja usprkos povremenih većih koncentracijau nekim užim cjelinama nisu ugroženi s obzirom na fizičku opterećenost prostora.Uzmu li se u obzir i neki drugi činitelji, kao npr. pružanje infrastrukturnih koridora i prometnica, konfiguracijaobale, udio obale pogodan za kupanje, zauzetost drugim sadržajima, druge vrsteopterećenja i sl., stvarna opterećenost može se promatra i drugačije. Tako je npr. zapadna obalaIstre usprkos veće opterećenos smještajnim kapacitema manje ugrožena od npr. Crikveničke idijelova Makarske rivijere, kojima bitno ograničenje razvoja čine brojne kuće za odmor i snažnaizletnička potražnja. Opterećenost priobalnog prostora generalno je veći problem i na otocima, kodkojih se javljaju i dodatni problemi ugrožavanja socio-kulturnog prihvatnog kapaciteta uslijed slabijenaseljenos i teže dostupnos, posebice kod malih otoka.S obzirom na ukupnu količinu i trendove rasta, mnogo opasniji oblik ugrožavanja fizičkog prihvatnogkapaciteta priobalja Hrvatske od izgradnje komercijalnih smještajnih kapaciteta predstavlja izgradnjakuća za odmor. Naime, za razliku od hotela, turisčkih naselja i kampova čiji je broj zadnjih dvadesetakgodina rastao vrlo sporo, broj kuća za odmor je u priobalnom dijelu skoro udvostručen, a broj osobakoji u njima borave u vrhu turisčke sezone već je dosgao broj osoba u komercijalnim smještajnimkapacitema 24 . Osim izravnog fizičkog opterećenja raspoloživog prostora i smanjivanja mogućnosza razvoj komercijalnih projekata, kuće za odmor svojim neprimjerenim izgledom često dodatnoumanjuju atrakvnost primarnog turisčkog prostora. Kao i u slučaju komercijalnih smještajnihkapaciteta, i kuća za odmor je najmanje u posve neopterećenom prostoru Konnentalne Hrvatske,na koju se odnosi i najmanji porast broja takvih objekata.Dodatni problem je i prostorna distribucija kuća za odmor koje su, za razliku od komercijalnihsmještajnih kapaciteta koncentriranih u većoj mjeri u regiji Sjeverni Jadran, u većoj mjeri prisutneu prostoru Južnog Jadrana. Regija Južni Jadran kao područje s većim prostornim razvojnimmogućnosma od Sjevernog Jadrana bilježi i najveći porast broja takvih objekata, a na Južni Jadranse odnose i glavne zone iznimno velike koncentracije kuća za odmor preko granica prihvatnogkapaciteta. To je u prvom redu slučaj s dijelovima Zadarskog i Šibenskog primorja, naročito u23 Samim m, zbog vrlo niske koncentracije turizma prostori na udaljenos od svega nekoliko kilometara od obale u regijamaSjevernog i Južnog Jadrana, odnosno u regiji Konnentalna Hrvatska ni dugoročno ne mogu bi ugroženi turisčkim razvojem.24 Prema podacima Državnog zavoda za stasku – Prvi rezulta Popisa stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine, u priobalnimhrvatskim županijama postojalo je 2011. godine ukupno 238.401 stanova koji se ne koriste za stalno stanovanje, od čegase oko 85% ili nešto više od 200.000 odnosi na kuće za odmor. Pod pretpostavkom da u njima boravi u vrhu sezone u prosjeku okočeri osobe, to rezulra s ukupno više od 800.000 osoba, a što je otprilike podjednako kao i ukupan broj ležajeva u primorskimžupanijama (802.648 u 2010. godini).5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA16

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHpodručju Vira i Rogoznice, gdje broj kuća za odmor znatno premašuje broj stanova koji se koristeza stalno stanovanje. U makroregiji Sjeverni Jadran osobito velik broj kuća za odmor koji ugrožavaprihvatni kapacitet prostora bilježe Crikveničko područje i s kopnom mostovima povezani otoci Krki Pag (naročito područja Malinske i Novalje), dok ih je razmjerno manje u turisčki najrazvijenijojIstarskoj županiji.Na taj način značajno se proširuje prostor priobalja u kojem je ugrožen fizički kapacitet prostora,budući da se zone ugrožene komercijalnim turisčkim kapacitema i kućama za odmor ne poklapaju,nego prevelika izgradnja kuća za odmor ugrožava upravo one dijelove priobalja najpogodnije za intenzivnijiturisčki razvoj. Isto tako, prostori za koje je znakovita prisutnost oba oblika ugrožavanja fizičkogkapaciteta i kroz komercijalne smještajne kapacitete i kuće za odmor, kao što su npr. Crikveničkarivijera i sjeverozapadni dio otoka Krka, već su sada premašili prihvatni kapacitet prostora.Ugrožavanja socio-kulturnog prihvatnog kapaciteta u Hrvatskoj su izražena u nešto manjoj mjeri,što je posljedica još uvijek razmjerno malog broja turista u najvećem dijelu priobalja te izostankomizrazito velikih koncentracija turista na malom prostoru. Dodatni razlog je i za sada razmjerno malibroj turista na otocima kao socio-kulturno generalno osjetljivijim područjima, posebno u usporedbi snekim sličnim desnacijama na Sredozemlju kao što su npr. Mallorca, Malta ili Rhodos. Kao i u slučajuprisaka na prostor, i prisci na socio-kulturni prihvatni kapacitet su nešto izraženiji u makroregijiSjevernog Jadrana, nego na Južnom Jadranu. U Konnentalnoj Hrvatskoj tog priska gotovo uopćenema, što znači da ni u slučaju znatnog povećanja broja turista teško može doći do premašivanjasocio-kulturnog prihvatnog kapaciteta.Ipak, postoje slučajevi prevelikog nerazmjera između broja turista, odnosno ležajeva, i domicilnogstanovništva kao osnovnog pokazatelja socio-kulturne održivos u nekim užim desnacijama. Međužupanijama ovaj je nerazmjer nešto veći samo u Istarskoj županiji, koja ima daleko najviše smještajnihsadržaja u odnosu na domicilno stanovništvo, dok je u priobalnom području najmanji u najgušćenaseljenoj i razmjerno raspoloživim resursima slabo razvijenoj Splitsko-dalmanskoj županiji. Međuužim cjelinama Sjevernog Jadrana uočljiva je potencijalna ugroženost socio-kulturnog prihvatnogkapaciteta na mnogim dijelovima obale zapadne Istre te na otocima Krku, Rabu i Pagu, a u područjuJužnog Jadrana uglavnom samo na području Makarske rivijere. Uračunaju li se i kuće za odmor, ukojima upravo u vrhu sezone boravi brojno nedomicilno stanovništvo, kao prostori u kojima sociokulturniprihvatni kapacitet može posta ozbiljno ograničenje dodatno se isču otoci Krk, Pag i Vir, aproblemi se pojavljuju i u mnogim drugim dijelovima priobalja Zadarske i Šibensko-kninske županije.Prilikom razmatranja socio-kulturnog kapaciteta valja vodi računa da je on u mnogo većoj mjeriugrožen na otocima, što zbog njihove izoliranije pozicije koja otežava fluktuaciju radne snage izokolnih prostora, što zbog njihove generalno veće kulturološke osjetljivos uvjetovane specifičnimuvjema života u izoliranijoj sredini. Ograničenja su prisutna i u nekim specifičnim užim sredinama ukojima dolazi do velikih koncentracija turista na malom prostoru i u kratkom vremenskom razdoblju,budući da to može bitno pogorša uvjete života lokalnog stanovništva. Najbolji primjer je Dubrovniku vrijeme dolaska većeg broja turista s kruzera, kada kretanje po gradu postaje bitno otežano, uzveć konstantne probleme pretjeranih prisaka na infrastrukturu i visoke cijene usluga.Ukoliko se svi oblici ugrožavanja prihvatnog kapaciteta promotre zajedno, opća je ocjena da udvjema primorskim turisčkim makroregijama ima dovoljno prostora za budući razvoj, ali i mnogodijelova u kojima prihvatni kapacitet može predstavlja ograničenje. Postoji i nekoliko posebnih užihcjelina u kojima je zbog istodobnog utjecaja više oblika ugrožavanja prihvatnog kapaciteta došlodo premašivanja h granica s posljedicama pada turisčke atrakvnos kao što su npr. Crikveničkopodručje, sjeverozapadni dio otoka Krka ili otok Vir. Istodobno se kao područja s najmanje razvojnihograničenja s obzirom na prihvatni kapacitet u makroregiji Južni Jadran javljaju veliki gradovi naobali i njihova uža okolica, posebice Zadar, Šibenik i Split, a od većih otoka Korčula, Vis, Šolta, Dugiotok, Pašman i Ugljan. U području makroregije Sjeverni Jadran takvih je prostora zbog općenitobitno veće turisčke gustoće manje i oni se u prvom redu odnose na istočnu obalu Istarske županije,sjeverni dio Podvelebitskog primorja, a od otoka samo na Cres. Makroregija Konnentalna Hrvatskaima prakčki neograničene mogućnos razvoja, čak i u uvjema višestrukog povećanja opsegaturisčkih akvnos.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA17

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH2.3. PRIVLAČENJE INVESTICIJAPercepcija stranih investora o HrvatskojGospodarska recesija koja obilježava privređivanje u Hrvatskoj u posljednje dvije godine odražavase izrazito negavno, između ostalog, i na turizam, vodeću izvoznu gospodarsku akvnost Hrvatske.Istodobno, bez novih ulaganja u restrukturiranje i/ili podizanje kvalitete hrvatske smještajne ponude,ni hrvatski turizam, ni Hrvatska kao turisčka desnacija neće bi u stanju uspješno konkurira nasve zahtjevnijem tržištu slobodnog vremena.Kako je većina domaćih hotelsko-turisčkih gospodarskih subjekata jekom proteklih nekolikopredrecesijskih godina pojačano ulagala u tržišno repozicioniranje i/ili podizanje kategorijalnograzreda vlaste smještajne ponude 25 , uslijed čega je dosgnuta gornja granica njihove prihvatljivekreditne opterećenos, bilo bi nerealno očekiva da će domaće pravne osobe u djelatnos pružanjasmještaja te pripreme i usluživanja hrane, osobito u uvjema visokih kamatnih stopa, bi u stanjunastavi započetu invescijsku ekspanziju u dogledno vrijeme. To se također ne može očekivani od relavno malog broja financijski kredibilnih hrvatskih poduzetnika, neovisno da li se radi oulaganjima u male obiteljske hotele (uz maksimalno korištenje pocajnih sredstava Ministarstvaturizma), drugu uslužnu ponudu ili veće razvojno-invescijske projekte hrvatske poduzetničkeelite. Drugim riječima, u želji da se i u izrazito teškom gospodarskom okruženju održi kakav-takavinvescijski konnuitet kako u hrvatski hotelsko-turisčki korpus, tako i u cjelokupni desnacijskiproizvod, Hrvatska bi se u nastupajućem razdoblju trebala pojačano okrenu direktnim stranimulaganjima u nove razvojno-invescijske projekte.Usprkos dosad učinjenim bitnim pomacima i naporima da se poslovno ozračje i međunarodnapercepcija o Hrvatskoj kao interesantnoj zemlji za ulaganje u nove (ne samo turisčke) razvojnoinvescijskeprojekte promijeni nabolje 26 , konnuirano loše ocjene raznih međunarodno relevantnihinstucija i/ili organizacija o uvjema poslovanja i efikasnos pravosuđa 27 ukazuju na činjenicuda je Hrvatska u svijetu i dalje percipirana kao prekomjerno birokrazirana i izrazito korumpiranazemlja s neučinkovim pravnim sustavom i nedovoljnim stupnjem transparentnos u gospodarskoji poličkoj sferi.Naime, prema mišljenju relevantnih međunarodnih instucija i/ili organizacija, Hrvatsku još uvijekkarakterizira visok stupanj birokraziranos gospodarskog sustava, odnosno korupcije, osobitou kontekstu pribavljanja različih dokumenata i/ili dozvola neophodnih za pokretanje, a potom iuspješnu realizaciju različih ulagačkih inicijava (usklađivanje katastarskih podataka sa stvarnimstanjem na terenu, upis u zemljišne knjige, pribavljanje lokacijskih, građevinskih i/ili uporabnihdozvola i sl.) 28 . Nadalje, cijeli je ovaj proces nepotrebno dugotrajan i kompliciran te od potencijalnihinvestora zahjeva previše strpljenja.Nedovoljna privlačnost Hrvatske stranim ulagačima, pri čemu ulaganja u turisčke razvojno-invescijskegreenfield i/ili brownfield projekte nisu nikakva iznimka, uvjetovana je, dobrim dijelom, takođeri često nejasnom podjelom ingerencija između centralne vlas i jedinica lokalne samouprave, štorezulra dugotrajnim administravnim zavrzlamama s nejasnim završetkom.25 Kad je riječ o ulaganju u trajni kapital djelatnos H – hoteli i restorani, u razdoblju od 2001. do 2007. godine u postojeću i/ilinovu turisčko-ugosteljsku ponudu invesrano je oko 2,1 milijardi EUR (DZS, Stasčki ljetopis za odgovarajuće godine). Usprkosznačajnoj invescijskoj akvnos ulagalo se ponajviše u a) modernizaciju, podizanje kategorije i/ili tržišno repozicionranje većpostojećih hotelskih objekata (postojeća, tržišno etablirana hotelska poduzeća), odnosno b) male obiteljske hotele (novi poduzetnici,uz maksimalno korištenje pocajnih sredstava Ministarstva turizma).26 O tome najbolje svjedoči činjenica da je Hrvatska u posljednjih nekoliko godina ponudila tržištu nekoliko suvremenih usluga kaošto su, primjerice, Hitro.hr, koji omogućava osnivanje poduzeća u samo tjedan dana, e-PDV koji omogućava godišnju prijavu PDV-aelektroničkim putem, e-mirovinsko, odnosno e-prijava koja omogućuje elektroničku prijavu početka poslovanja, svih promjenajekom poslovanja te prijavu ili odjavu radnika, e-obrt kojom je omogućeno otvaranje obrta u jednom danu, započet proces digitalizacijezemljišnih knjiga, projekt e-katastar i sl.27 Global Corrupon Barometer (Transparency Internaonal, 2010); Naonal Integrity System Study (Transparency Internaonal,2010); Investment Climate Statement – Croaa (US Department of State, 2010); Business Environment and Enterprise PerformanceSurvey (The World Bank & IFC, 2010); Doing Business 2010 (The World Bank & IFC, 2010).28 Vjerojatno najpoznaji, a sigurno medijski najeksponiraniji recentni primjer koji potvrđuje opravdanost takve percepcije svakakoje “slučaj Štrok“ (hotel Bellevue, Dubrovnik).5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA18

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHKonačno, nepovoljan utjecaj na generalnu percepciju stranih investora o Hrvatskoj kao zemlji ukoju ima smisla ulaga u nove turisčke razvojno-invescijske projekte svakako valja pripisivai neučinkovitom pravnom sustavu koji nije u stanju promptno rješava ni relavno jednostavnesporove iz gospodarske sfere, uslijed čega se brojni sudski procesi razvlače godinama. Takvo stanjestvari kod potencijalnih investora, osobito onih iz inozemstva, stvara široko prihvaćenu percepcijuo nedovoljnoj pravnoj zaš ulagačkih interesa 29 .Invescijska klimaO invescijskoj klimi u nekoj zemlji ovisi u kojoj će se mjeri i kojom će se dinamikom odvija invescijskaakvnost na njenom području, odnosno hoće li se naći ulagači za razvojno-invescijske projektekoje nositelji javne vlas zagovaraju. Tehnički gledano, u uvjema još uvijek izražene međunarodnepercepcije Hrvatske kao visoko birokrazirane zemlje s rasprostranjenom korupcijom, smulavnoinvescijsko ozračje trebalo bi se stvara ponajviše kroz kreiranje učinkovitog sustava invescijskihpocaja.S druge strane, valja odmah istaknu i činjenicu da danas prakčki da i nema zemlje u kojoj nositeljijavne vlas akvnom promovnom polikom i nizom konkretnih pocajnih mjera ne pokušavajukreira pozivnu invescijsku klimu te konnuirano podgrijava interes potencijalnih stranih i/ilidomaćih investora. To se odnosi i na sektor turizma.Nadalje, izgradnja cjelovitog sustava pocaja koji nekoj zemlji stoji na raspolaganju u cilju privlačenjainteresa potencijalnih domaćih i/ili stranih investora podrazumijeva suživot čeri različite, alimeđusobno komplementarne skupine invescijskih pocaja i/ili olakšica. To su:■ financijski pocaji i/ili olakšice (npr. direktna ulaganja nositelja javne vlas u razvoj turisčke i/ili kapitalne infrastrukture na određenom području, dodjela bespovratnih financijskih sredstava uslučaju da se kroz projekt otvori određen broj novih radnih mjesta ili da je ulaganje veće od nekogpropisanog iznosa; razvojni kredi pod beneficiranim uvjema i sl.);■ kvazi-financijski pocaji i/ili olakšice (npr. državne garancije za otplatu komercijalnog kredita,subvencioniranje “tržišno“ definiranih kamatnih stopa u cilju snižavanja cijene kapitala i sl.);■ fiskalni pocaji i/ili olakšice kojima se ne samo podiže ukupna profitabilnost konkretnih inves-cijskih projekata, već kojima se podiže i opća atrakvnost ulaganja u neku zemlju u odnosu nazemlje koje takve pocaje/olakšice ne nude. Tipični primjeri fiskalnih pocaja/olakšica su sljedeći:• smanjenje poreza na dobit,• mogućnost neplaćanja poreza iz dobi sve dok se negavni poslovni rezultat iz nekih prethodnihgodina poslovanja u cijelos ne pokrije akumuliranom dobi (‘loss carry forward’),• oslobađanje poreza na nekretnine,• subvencionirana cijena energenata,• niži komunalni doprinosi i naknade u prvim godinama poslovanja,• smanjena carinska davanja na uvezenu opremu,• subvencije za kupljenu domaću opremu,• porezno oslobođenje za reinvesranu dobit i sl.■ ostali pocaji i/ili olakšice (repatrijacija profita, mogućnost zapošljavanja stranih eksperata,markenške akvnos sponzorirane od nositelja javne vlas i sl.).29 Dobri primjeri koji ilustriraju navedeno su višegodišnje odlaganje i/ili izbjegavanje pravomoćnog rješavanja spora oko prepuštanjavećinskog paketa dionica poduzeća Liburnia Riviera Hoteli SN Holdingu, višegodišnje rješavanje spora oko obveze grada Opaja dali i što ako, temeljem posjedovanja više od 25%-og vlasničkog udjela u poduzeću Liburnija Riviera Hoteli, ima obvezu objavi javnuponudu za stjecanje svih preostalih dionica dočnog poduzeća, kao i sporost u rješavanju uredno plaćenog zemljišta koje nije bilo uvlasništvu prodavatelja prilikom gradnje novih objekata turisčke ponude u Orašcu (slučaj “Kordić“). Da li će se postojeća percepcijaneučinkovitog pravnog sustava mijenja nabolje, dobrim dijelom ovisi i o načinu i vremenu rješavanja najnovijeg, medijski izuzetnoeksponiranog, slučaja “Končar-Censki“.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA19

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHNa temelju odredbi Zakona o pocanju ulaganja i njegovih izmjena i dopuna (NN 138/2006, i NN61/211), na prvi se pogled čini da postojeći sustav pocaja u nas u relavno visokoj mjeri korespondirasa suvremenom svjetskom praksom. Naime, iako Zakon o pocanju ulaganja (uključujući injegove izmjene i dopune) ne trera turizam (hotele i restorane) kao poseban slučaj, već se sustavpocaja i olakšica utvrđuje za gospodarstvo u cjelini, pri čemu se njihova visina veže ponajviše uzvisinu ulaganja i/ili povećanje broja zaposlenih, nema sumnje da zakonske odredbe omogućavajuindividualiziran i diversificiran pristup svakom pojedinom ulagačkom projektu.S druge strane, međum, za razliku od drugih zemalja u neposrednom okruženju (Slovačka, Mađarska,Češka, Bugarska, Crna Gora, Turska), Hrvatska zasad nije bila pretjerano uspješna u privlačenjuvelikih međunarodnih invescijskih projekata koji bi bili neposredno povezani s razvojem turizma iugosteljstva 30 . U tom kontekstu čini se da postojeći, granski neprilagođen, sustav državnih pocajai/ili njegova implementacija u sferi turizma, osobito u uvjema međunarodne percepcije Hrvatskekao visoko birokrazirane i naglašeno korumpirane zemlje, nije dovoljno međunarodno konkurentan.Na činjenicu da postojeća invescijska klima nije dovoljno pocajna, ukazali su i rezulta provedeneankete javnog sektora 31 i stavovi predstavnika turisčke industrije, odnosno predstavnikaturisčkih strukovnih udruga koji su se odazvali na sudjelovanje u temaziranim fokus grupama.Naime, održane fokus grupe ukazale su kako na nedostatak instucionalne podrške, tako i na nedovoljnusustavnost u privlačenju investora (“Ne postoji sustavan način pocanja hotelijerstva i/ili razvoja turisčke ponude kroz, primjerice, porezna rasterećenja za ulaganje u zaštu okoliša, zare-invesranu dobit, za poboljšanje energetske učinkovitos, za novo zapošljavanje i sl.“; “Programikoje bi trebali izradi sami gospodarski subjek, trebaju bi umreženi i dodatno podupr od straneŽupanije, Komore, Vlade“; “Banke ne pružaju potporu za invescije. Nema načina financiranja tzv.‘start up’ projekata“; “Ponuđači privatnog smještaja najveći su investori u hrvatskom turizmu.No, oni invesraju ‘izvan sustava’, bez stabilnih potpora. Programi potpora se uvode i ukidaju“;“Ugosteljstvo je niskoprofitna djelatnost. Nitko nas ne pra. Sami se financiramo uz kamate i do10%, dok je u Austriji moguće dobi kredit uz kamatu i po 2,5%“). Iako je, dakle, veći dio problemavezan uz djelovanje centralne izvršne vlas, sudionici fokus grupa su značajan dio odgovornosalocirali i na jedinice lokalne samouprave (“…problemi su i na lokalnim razinama, bilo da je riječ onedovoljnoj osviještenos lokalne zajednice, bilo da je riječ o ograničavajućim prostornim planovima,bilo da je riječ o neraščišćenim vlasničkim odnosima“).2.4. UPRAVLJANJE DESTINACIJOMPostojeća struktura turisčkog smještajaGeneralno gledano, za postojeću se strukturu smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj može reći da jeapična. Naime, prema zadnjim raspoloživim podacima 32 , Hrvatska je koncem 2010. godine raspolagalas oko 833 suće stalnih postelja u svim registriranim komercijalnim smještajnim objekma, pričemu je zajednički udio kampova i kućanstava (turisčki apartmani/sobe) dosgao 73%, dok je udiohotelskog smještaja iznosio samo 13%. Iako se u razdoblju od 2000. do 2010. godine, kao rezultatpojačane invescijske akvnos u korporavnom sektoru, ali u sferi malog obiteljskog hotelijerstva,ukupni broj stalnih hotelskih postelja u Hrvatskoj nešto povećao (rast od 15%), na postojeću strukturusmještaja i dalje su negavno djelovale dinamika rasta smještaja u kampovima (rast od 14%), ali ipovećanje broja stalnih postelja u kućanstvima (rast od čak 39%). Istodobno, u strukturi hotelskogsmještaja u nas, s udjelom od 46%, prevladavaju hoteli srednje kategorije (3*), dok su hoteli višegkategorijalnog razreda (4* i 5*) zastupljeni tržišnim udjelom od 40%.30 U cjelokupnom svom poslijeratnom razdoblju od 1993. do danas (zaključno s drugim kvartalom 2011. godine), ukupna kumuliranavisina izravnih stranih ulaganja u hotele i restorane, dosgla je iznos od 573,8 milijuna EUR ili oko 2,3% svih stranih ulaganjana tlu RH (HNB, 2011). Istodobno, većina dosadašnjih direktnih stranih ulaganja u djelatnost H – hoteli i restorani bila je povezanas vlasničkim preuzimanjima i/ili kreiranjem vlasničkih porelja od već postojećih poduzeća, dok su ulaganja u tzv. “greenfield“turisčke razvojno-invescijske projekte bila izuzetno rijetka.31 Tako, primjerice, čak 48% svih lokalnih samouprava u nas smatra da je postojeće invescijsko okružje jedno od bitnih ograničavajućihčinitelja budućeg turisčkog rasta i razvoja Hrvatske. Izvor: “Stavovi javnog sektora o turisčkom razvoju“, Instut za turizam, Zagreb,2011.32 Online informacijski sustav Instuta za turizam (BIST), izvorni podaci DZS.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA20

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHPostojeća struktura smještajnih kapaciteta negavno se odražava na trajanje sezone u nas. S obziromda jedino hotelski kapacite srednjih i/ili viših kategorija 33 imaju sve potrebne prostorno-funkcionalne,tehničko-tehnološke i kadrovske pretpostavke, odnosno sadržaje na temelju kojih je mogućeprivlači potražnju i izvan nekoliko ljetnih mjeseci (kongresni sadržaji, unutrašnji bazen, wellnessponuda i sl.), jasno je da će uz postojeću strukturu hrvatske smještajne ponude, osobito u uvjemanedostatno razvijene izvan-smještajne ponude i relavno siromašnog turisčkog lanca vrijednos uvećini hrvatskih turisčkih desnacija, bi prilično teško produlji izrazito kratku turisčku sezonute osigura interes turisčke potražnje i izvan razdoblja lipanj – rujan.S druge strane, struktura smještaja u kojoj prevladava smještaj u obiteljskim kućanstvima u velikojmjeri utječe i na današnju međunarodnu percepciju Hrvatske kao prirodno lijepe i kulturno interesantne,ali sadržajno siromašne desnacije. Takva se generalna percepcija o nama, povratno,negavno odražava i na gornju razinu, tržišno prihvatljivog, formiranja cijena kako hotelske, tako iizvan-smještajne turisčke ponude. Drugim riječima, dijelom i kao rezultat takve percepcije, organizatoriputovanja i turis očekuju da će razina cijena u mnogim hrvatskim turisčkim odredišma,osobito u usporedbi sa zemljama relevantnog konkurentskog okružja (Italija, Francuska, Grčka,Španjolska, Portugal), bi osjetno niža za usporedivu i/ili višu razinu kvalitete.Nadalje, struktura smještaja u kojoj prevladava smještaj u obiteljskim kućanstvima čiji se rast i razvojčesto može poveziva s intenzivnim i/ili nedovoljno kontroliranim zauzimanjem turisčki interesantnogprostora, bitno ograničava cjelokupni turisčki, ukupno raspoloživi, razvojno-invescijskiprostor. Osim toga, riječ je o smještajnom obliku koji, uslijed izrazito sezonskog karaktera poslovanja,nedovoljno kvalitetno valoriziraju naglašeno rentni položaj, a me i ukupni gospodarski potencijalprostora koji zauzimaju (mjereno prihodima po jedinici angažirane zemljišne površine).Konačno, takva struktura smještaja, dijelom i zbog sezonskog karaktera poslovanja, uvjetuje brojneneracionalnos u planiranju i/ili kapaciranju različih infrastrukturnih sustava koje valja dimenzioniraprema vršnom, a ne prosječnom godišnjem opterećenju. To uvelike poskupljuje ne samoizgradnju ovih sustava, već i povećava godišnje operavne troškove korištenja i održavanja.Izvansmještajna ponuda u kontekstu stvaranja turisčkog lanca vrijednosPrivređivanje u turizmu podrazumijeva izgradnju tzv. turisčkog lanca vrijednos na desnacijskojrazini. U njemu, svojim neposrednim akvnosma, mora sudjelova velik broj sudionika privatnog(smještajni objek, objek hrane i pića, različi uslužni servisi, instucije financijskog posredovanja,turisčki posrednici, trgovine i sl.) i javnog sektora (javni prijevoz, komunalna infrastruktura, čistoćai uređenost mjesta, sigurnost, turisčke informacije, kulturne instucije i sl.). Cjelovit (dubok i širok)turisčki lanac vrijednos omogućava međusobno kombiniranje, variranje, grupiranje i/ili doziranjerazličih pojedinačnih (uslužnih) proizvoda različih proizvođača (ponuđača), s ciljem i na način kojiće udovoljava različim (posve individualiziranim) osobnim preferencijama potencijalnih korisnika.Kad je riječ o Hrvatskoj i kvalite njenog integralnog turisčkog lanca vrijednos, odmah valja istaknuda postojeće stanje nikako nije zadovoljavajuće. Naime, gotovo sve hrvatske turisčke desnacije, uznedovoljno kvalitetnu strukturu smještajne ponude, još uvijek karakterizira nedostatak: a) dovoljnogbroja ponuđača sličnih izvan-smještajnih usluga, b) dovoljnog broja ponuđača tematski i/ili sadržajnorazličih izvan-smještajnih usluga, kao i c) povezivanja, dogovora i partnerstva pojedinačnih ponuđačarazličih usluga i to kako na razini javno-privatnih, tako i na razini javno-javnih i privatno-privatnihsuradnji. Uz to, dodatno valja naglasi i činjenicu da se relavno siromašan turisčki lanac vrijednosu ljetnim mjesecima, još više reducira jekom ostalih mjeseci u godini (siječanj – svibanj, odnosnolistopad – prosinac).Na manjkav desnacijski proizvod, odnosno izrazito “plitak“ turisčki lanac vrijednos u nas, upućujukako recentna istraživanja stavova turista – neposrednih korisnika turisčko-ugosteljskih usluga33 Na takav zaključak upućuje kretanje iskorištenos hotelskih kapaciteta prema kategoriji hotela. Naime, hoteli s 2* su u 2010.godini ostvarili korištenje kapaciteta od 28%, dok su hoteli s 3* i 4* korisli smještajni kapacitet s 38%, odnosno 42%.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA21

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHu brojnim hrvatskim priobalnim odredišma 34 , tako i stavovi nositelja javne vlas na razini svihhrvatskih jedinica lokalne samouprave (gradovi/općine) 35 .Istraživanje stavova turista koji su jekom ljeta 2010. godine boravili u nekom od hrvatskih priobalnihturisčkih odredišta, naime, ukazuje na činjenicu da su gos u nas, osobito u usporedbis konkurentskim desnacijama u inozemstvu, najmanje zadovoljni elemenma ponude koji seodnose na mogućnost zabave, bavljenje/prakciranje raznih športskih i/ili rekreavnih akvnos,odnosno kupovinu. Sukladno tome, a imajući na umu činjenicu da je riječ o turisma koji dobropoznaju Hrvatsku i značajke njenog turisčkog proizvoda 36 , ne iznenađuje previše ni podatak daje prevladavajući mov dolaska najvećeg broja turista u Hrvatsku pasivni odmor i opuštanje (75%odgovora), dok su bavljenje športom i rekreacija (8% odgovora), kupovina (2% odgovora), ronjenje(4% odgovora) ili wellness (2% odgovora) samo sporadična dopuna dominantnog mova.S druge strane, prema mišljenju nositelja javne vlas u svim jedinicama lokalne samouprave (gradovi/općine) Hrvatske, uz nedostatak i/ili strukturu smještaja, najveće “zapreke“ rastu i razvoju turizma ulokalnoj sredini su: a) kvaliteta i raznolikost ugosteljske ponude (51% odgovora), b) ponuda dodatnihakvnos kao što su ronjenje, jahanje, vožnja biciklom i sl. (39% odgovora), c) ponuda zabavnihsadržaja (36% odgovora), kao i d) ponuda kulturnih sadržaja (18% odgovora).Konačno, na nedostatnu izvan-smještajnu ponudu te nezadovoljavajuću razvijenost turisčkog lancavrijednos u našim desnacijama ukazali su i sudionici fokus grupa. Pritom su posebno istaknulinedovoljno povezivanje turizma i kulture (“Velik problem je nedovoljno povezivanje turizma i kulture.Turisčki i kulturni sektor bi zajedno trebali oblikova programe koji bi bili u skladu sa zahtjevimaturisčkog tržišta – ‘muzealci’ mogu ponudi nebrojeno puno programa, ali bez vodstva turisčkogsektora koji će reći što tržište traži, teško im je ‘pogodi u sridu’; “Unatoč naporima turisčkih zajednica,kulturne instucije su zatvorene, orijenrane same na sebe, teško prihvaćaju suradnju čaki kada im suradnja otvara kanale ka dodatnim izvorima financiranja“; “Većina kulturnih događanjaje uglavnom lokalnog karaktera i upitno je koga od turista oni mogu privući“). Osim nedovoljne,a često i neadekvatne suradnje s kulturnim instucijama, dionici turisčkog razvoja također smatrajuda izvan-smještajna i druga uslužna desnacijska ponuda ne pra zadovoljavajuće razvojsmještajnih kapaciteta, uslijed čega dolazi do naglašene neujednačenos kvalitete smještajne i ostaledesnacijske ponude (“Ponuda ostalih ugosteljskih usluga, kulture i sl. ostala na razini 1970-h!Tko je nositelj ponude zabave u desnaciji?“; “Premalo je sadržaja u desnacijama koji se nudegosma. Vrlo je niska vanpansionska potrošnja“; “U zemlji nemamo ni jedan restoran s Michelinzvjezdicom“). Uz ove nedostatke, dionici turisčkog razvoja su naglasili i nedostatak poduzetničkesvijes lokalnih žitelja (“…fali poduzetnička invenvnost i ambicija za razvoj sadržaja koji bi mogliprodulji sezonu“), kao i izrazito nisku spremnost velikih javnih poduzeća za suradnju s privatnimpoduzetnicima u izgradnji novih turisčkih proizvoda, osobito u sferi pustolovnog turizma (“…pustolovni turizam u velikoj mjeri ovisi o suradnji s Hrvatskim vodama i Hrvatskim šumama u čijimse ingerencijama nalaze velika javna dobra – rijeke, nasipi, staze, poučne staze, lovišta). Potonjasu troma, nespremna na suradnju, ne vide prilike za sebe. Sporo izdaju dozvole, a često i negavnarješenja”). Isto se može reći i za zdravstvene ustanove koje ne pokazuju gotovo nikakav interes zauključivanje u turisčko privređivanje (“Danas se u wellnessu ne iskorištava dovoljno mogućnostsuradnje s medicinskim ustanovama, lječilišma, srodnim udrugama. Svatko radi za sebe, pri čemusu lječilišta i bolnice nezainteresirani. Znaju da će ionako dobi plaću”).U uvjema, dakle, nedovoljne širine i dubine turisčkog lanca vrijednos u gotovo svim hrvatskimturisčkim odredišma, pri čemu se stanje još i dodatno pogoršava u izvan sezonskom razdoblju,bitno je smanjena mogućnost privlačenja sve brojnijih, sve više tematski profiliranih i sve bržerastućih tržišnih niša turizma specijalnih interesa, a me i produljenje turisčke sezone na veći diogodine. Sve to, u konačnici, negavno utječe na razinu tržišne konkurentnos integralnog turisčkogproizvoda kako Hrvatske u cjelini, tako i brojnih turisčkih desnacija u nas.34 TOMAS ljeto 2010, Instut za turizam, Zagreb, 2010.35 “Stavovi javnog sektora o turisčkom razvoju“, Instut za turizam, Zagreb, 2011.36 Naime, skoro tri četvrne ispitanih inozemnih turista barem je dva puta prije boravilo u nekoj od hrvatskih turisčkih desnacija,pri čemu je njih oko 40% u nas boravilo 5 ili više puta.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA22

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHDesnacijski menadžmentDolazak turista u desnaciju u velikoj je mjeri određen razinom ukupne atrakvnos desnacijskogproizvoda. Uz naslijeđene resurse i turisčku infra i suprastrukturu, na atrakvnost desnacijskogturisčkog proizvoda izravno utječe i sustav upravljanja turizmom u desnaciji, a koji se odnosi napovezivanje različih interesnih skupina (razvojnih dionika) u desnaciji i njihovo sudjelovanje uupravljanju 37 .Nažalost, najveći broj turisčkih desnacija u RH još uvijek obilježava nedovoljna kvaliteta desnacijskogmenadžmenta. Bez odgovarajućih planskih dokumenata, kao i uz činjenicu da se u sredinamau kojima su planovi doneseni, oni u većini slučajeva ne provode kako je predviđeno (provode seili sporijom dinamikom ili se ne provode zbog nedostatnih financijskih sredstava) 38 , vrlo je teškouspostavi okružje za razvoj turizma koji bi na najbolji način koriso sve raspoložive resurse desnacijei slijedio trendove potražnje.Promjene na strani potražnje, naime, dovode do potrebe uključivanja sve većeg broja različihponuđača u stvaranje desnacijskog lanca vrijednos, a oni mogu ima različite stavove, a koji puta ikonfliktne vizije i ciljeve desnacijskog turisčkog razvoja. U takvim je složenim uvjema upravljanjerazvojem turizma u većini turisčkih desnacija u nas bitno otežano i nepostojanjem svojevrsnoglidera koji bi takav razvoj usmjeravao i koordinirao.Naime, s obzirom na svoje poslovne misije, upravljanjem turizma u našim desnacijama bavi sekako javni sektor, dakle regionalna i lokalna samouprava, tako i sustav turisčkih zajednica, kao iprivatni sektor, dok je lokalno stanovništvo važan, ali trenutno zapostavljen akter desnacijskogmenadžmenta. Istodobno, planiranjem i pocanjem turisčkog razvoja, prema Zakonu o turisčkimzajednicama i promicanju hrvatskog turizma (NN 152/08), bavi se sustav turisčkih zajednica.Međum, s obzirom na čak 20-tak različih zadaća iz područja desnacijskog markenga i upravljanjaturisčkom desnacijom, te s obzirom na ekipiranost, opremljenost i financijske pretpostavkesustava te njegove ingerencije, potpuno i uspješno obavljanje h zadaća danas nije moguće. Stogaje razumljivo da se sustav turisčkih zajednica posljednjih godina pretežno usmjerio na zadatke informiranjai promocije, a lokalne TZ učinile su značajne pozivne pomake kad je riječ o uređenosdesnacije (primjerice uređenje staza i šetnica, plaža, signalizacija i interpretacija). U takvim uvje-ma, cijeli sustav nije dovoljno usmjeren na upravljanje javnom turisčkom infrastrukturom pase te zadaće ne pojavljuju u programima rada turisčkih zajednica što dovodi u pitanje realizacijuPravilnika o javnoj turisčkoj infrastrukturi (NN 131/09).U uvjema nedovoljne koordiniranos, a često i međusobne isključivos interesa ključnih desnacijskihrazvojnih dionika, nije došlo do znatnije razine i intenziteta povezivanja ili partnerstva i tone samo na razini javno-privatnih, već i na razini javno-javnih i privatno-privatnih suradnji. Takavnedostatak suradnje, koji na lokalnoj razini još uvijek nije dovoljno prepoznat kao bitno razvojnoograničenje 39 , onemogućuje stvaranje cjelovitog desnacijskog lanca vrijednos, a me ni stvaranjebitnih preduvjeta za razvoj cijelog spektra različih turisčkih doživljaja 40 .U cilju stvaranja uvjeta za povećanje konkurentnos našeg turizma, jedan od velikih izazova odnosise na sagledavanje potrebnih promjena odnosno transformaciju sustava upravljanja turizmom udesnaciji, uključujući desnacijski markeng i menadžment. U tom kontekstu valja razmišlja i oulozi turisčkih agencija koje se posljednjih godina uključuju u sustav desnacijskog menadžmenta.To se očituje i u funkcionalno preobražaju turisčkih agencija u svojevrsne desnacijske menadžmentkompanije ili desnacijske menadžment agencije. Takve agencije u desnaciji bave se samo jed-37 Desnacijski menadžment (desnaon management) nešto je uži pojam od upravljanja turizmom u desnaciji (desnaon governance)i obuhvaća akvnos kao što su istraživanja, informacije i promocije, gradnja imidža i brending, razvoj proizvoda, planiranjerazvoja, mjerenje konkurentnos (Boranić Živoder, Tomljenović, Čorak 2011).38 “Stavovi javnog sektora o turisčkom razvoju“, Instut za turizam, Zagreb, 2011.39 Sustav turisčkih zajednica smatra da je njihova suradnja s gradskom/općinskom upravom vrlo dobra (85%), dok 60% ankeranihgradonačelnika ocjenjuje također tu suradnju vrlo dobrom. Suradnja i jednih i drugih s privatnim sektorom je nešto lošije ocijenjenaosobito u slučaju gradske uprave (45% ispitanih ocjenjuje tu suradnju vrlo dobrom u odnosu na oko 70% ispitanih u sustavu TZ-a).Izvor: “Stavovi javnog sektora o turisčkom razvoju“, Instut za turizam, Zagreb, 2011.40 Takva generalna ocjena ne isključuje pozivne primjere, a takav je upravo primjer turisčkog razvoja Istre koji svjedoči kako seuz dobru suradnju javnog i privatnog sektora (primjer IRTA) te donošenje i u velikoj mjeri pošvanje i stalno praćenje provedbeplanskih dokumenata, upravljanje turizmom moglo i u dosadašnjem turisčkom razvoju proves kvalitetnije i s većim učincima.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA23

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHnim dijelom razvoja desnacijskog proizvoda (npr. izletnički programi, organiziranje skupova imanifestacija), uz klasičnu funkciju prodaje turisčkih paket aranžmana. Onaj drugi dio turisčkogproizvoda koji se odnosi na gradsku/općinsku infrastrukturu i koji je vrlo često izuzetno važan jer činiambijentalnu vrijednost ukupnog turisčkog doživljaja, i dalje će bi u ingerenciji javnog sektora paje veliko pitanje u kojoj se mjeri turisčke agencije zaista mogu bavi desnacijskim menadžmentom.Iskustva drugih 41 ukazuju na najvažnije faktore uspjeha kad je riječ o upravljanju turizmom u des-naciji, a to su: partnerstvo javnog i privatnog sektora, planiranje turizma, ali i traženje vlashrješenja. Moguća rješenja vjerojatno će treba traži u postojećem sustavu (osnaživanje i jačanjenekih funkcija postojećeg sustava TZ) kao i mogućim novim organizacijskim oblicima desnacijskihmenadžment organizacija (DMO) koje mogu bi dio javnog sektora, ali i novi sustav organizacijaosnovanih kao javno-privatna partnerstva. Važno je da njihove definirane zadaće budu jasne i danema većih preklapanja kao i da i javni i privatni sektor putem njih ostvaruju svoje ciljeve uspješnijenego što to danas čine.Razina upravljačkih znanja i vješna - privatni i javni sektorOsim sve izraženije dinamike, današnje turisčko privređivanje u globaliziranom svijetu karakterizira,između ostalog, opća raspoloživost i laka dostupnost svim relevantnim informacijama, novi(i sve inovavniji) načini tržišne komunikacije, novi (i sve brojniji) kanali prodaje, sve pristupačnijecijene avioprijevoza, izrazita diversifikacija potrošačkih interesa, odnosno pojačan interes ne samoza upoznavanjem različih zemalja/kultura, već i lokalnih običaja i načina života.U uvjema brzo rastuće i sve zahtjevnije turisčke potražnje, ali i ulaska na tržište sve većeg brojanovih turisčkih odredišta i konnuiranog zaoštravanja konkurentske utakmice, opstanak na tržištubilo koje, uže ili šire shvaćene, turisčke desnacije podrazumijeva konnuirano osmišljavanjenovih, odnosno inoviranje postojećih strategija razvoja kako bi se maksimalno istaknule vlastekonkurentske prednos u odnosu na stalno rastući broj potencijalnih takmaca.S obzirom da razvoj svake pojedine turisčke desnacije osmišljavaju i provode konkretne osobe,kvaliteta upravljačkih vješna ljudi neposredno i/ili posredno uključenih u turisčko privređivanjepredstavlja ključni činitelj dugoročnog desnacijskog rasta i razvoja. Pritom valja stalno ima naumu da je za dugoročno očuvanje konkurentnos neke desnacije na turisčkom tržištu, a zbogčinjenice da u stvaranju prepoznatljivog desnacijskog turisčkog proizvoda sudjeluje i velik brojinstucija javnog sektora (turisčke zajednice, instucije u kulturi, komunalna poduzeća, policija,instucije javnog zdravstva i sl.), potrebno raspolaga podjednakom razinom upravljačkih znanjai vješna kako u poduzetničkom, tako i u javnom sektoru, a što uključuje ne samo nositelje javnevlas, već i različite instucije javnog sektora.Nažalost, turisčko privređivanje u brojnim hrvatskim turisčkim desnacijama danas se još uvijekodvija u uvjema nedovoljne razine upravljačkih znanja i vješna, pri čemu se teško ote dojmu,da je razina potrebnih upravljačkih znanja i vješna, usprkos značajnih razlika među pojedinim regijama,relavno dobra na području desnacijskog markenga i promocije (sustav Hrvatske turisčkezajednice), nešto lošija u sferi interesa privatnog poduzetništva (kako korporavnog sektora, tako imalog obiteljskog biznisa), a najlošija u zoni odgovornos nositelja izvršne vlas 42 .Kad je riječ o razini znanja i vješna u domeni desnacijskog markenga i promocije, ponajvišekao rezultat instucionaliziranog organizacijskog ustrojstva, konnuirane izloženos najvišimmeđunarodnim standardima kvalitete i međusobno usuglašenog djelovanja svih relevantnih sastavnicasustava Hrvatske turisčke zajednice, čini se da je Hrvatska već dosgla razinu relavnopristojne međunarodne konkurentnos. Samim m, dosgnuta razina znanja i vješna u sferidesnacijskog markenga i promocije, a to implicira i najvećeg broja zaposlenih u sustavu Hrvatsketurisčke zajednice ne bi trebala predstavlja potencijalno razvojno ograničenje hrvatskom turizmuu godinama koje dolaze.41 Više o tome vidje u knjizi Hanesa Werthera i Stefana Kleina – Informaon Technology and Tourism – A Challenging Relaonship,Springer WienNew York, 1999.42 Na takav zaključak posredno upućuju rezulta primarnog istraživanja “Stavovi javnog sektora o turisčkom razvoju“. Izvor: Instutza turizam, Zagreb, 2011.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA24

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHS druge strane, situacija u domeni turisčkog korporavnog sektora nije tako povoljna. Naime, iakoje u proteklih petnaestak godina učinjen ogroman iskorak u uvođenju međunarodno prihvaćenihstandardnih operavnih procedura u sva bitna područja operavnog poslovanja 43 , ali i u domenukorporavnog planiranja, planiranja i realizacije invescijskih projekata i sl., te iako je u istom razdoblju,često pod mentorstvom međunarodnih stručnjaka, stasala potpuno nova generacija mladih iambicioznih hotelskih menadžera, opća je ocjena struke 44 da hrvatski korporavni sektor još uvijekoskudijeva osobama s međunarodno konkurentnim menadžerskim znanjima, odnosno osobamasa zadovoljavajućom razinom operavnih i stručnih znanja i/ili vješna. To je, vjerojatno jedan odglavnih razloga zašto je hrvatski turizam, u međunarodnim ocjenama konkurentnos 45 , znatno boljerangiran od konkurentnos ljudskih resursa u turizmu.Nadalje, uslijed činjenice da strukovna zanimanja u turizmu i ugosteljstvu imaju prilično loš imidž,to je i relavno slaba potražnja mladih za ovim zanimanjima. Drugim riječima, može se zaključi danajkvalitetniji i najambiciozniji učenici izbjegavaju turizam i ugosteljstvo kao područje svog daljnjegusavršavanja i/ili budućeg profesionalnog djelovanja, što negavno utječe na ukupnu kvalitetutzv. izborne baze za rukovodeća zanimanja. Ukoliko se takva situacija ubrzo ne promijeni nabolje, aosobito u kontekstu sve dinamičnijeg poslovnog okružja, hrvatski bi korporavni sektor u turizmumogaoveć u dolazećem srednjoročnom razdoblju oskudijeva rukovodećim kadrom međunarodnokonkurentnih upravljačkih sposobnos.Ipak, u kontekstu adekvatnos upravljačkih znanja i vješna kao potencijalnih razvojnih ograničenjadugoročnog održivog turisčkog rasta i razvoja u nas, čini se da najveću opasnost trenutno predstavljapostojeća razina razumijevanja turisčkog razvojnog procesa od strane osoba zaposlenih u izvršnojvlas u velikom broju jedinica lokalne samouprave, osobito u makroregijama Konnentalna Hrvatskai Južni Jadran. Naime, osim što izvršna vlast na razini lokalnih samouprava najčešće ne pridaje velikuvažnost problemaci dugoročnog osmišljavanja turisčkog razvoja, uslijed čega ih većina još uvijekne raspolaže adekvatnim turisčkim razvojnim dokumentom 46 , na ozbiljnost situacije ukazuje ičinjenica da čak 38% svih nositelja javne vlas u hrvatskim gradovima/općinama smatra kako nijeu stanju adekvatno upravlja vlasm turisčkim razvojem 47 . Takvo stanje stvari dobrim je dijelomrezultat i činjenice da je u svega oko 10% hrvatskih gradova/općina formiran samostalan upravniodjel zadužen za turisčki razvoj, odnosno činjenice da svega oko 30% osoba koje na gradskoj/općinskoj razini pra turisčku problemaku ima za to prikladnu naobrazbu 48 . Konačno, na ozbiljnekadrovske probleme i nedostatak prijeko potrebnih vješna za upravljanje turisčkim razvojem narazini hrvatskih jedinica lokalne samouprave upućuje i podatak da u većini hrvatskih gradova/općina(58%) i dalje prevladava (potpuno krivo) mišljenje da bi problemaka njihovog turisčkog razvojatrebala bi u (isključivoj) nadležnos turisčkih zajednica 49 .U skladu s prethodnim konstatacijama, može se zaključi da se brojne hrvatske turisčke desnacijenalaze na svojevrsnoj prekretnici:■ ili će se, u nedostatku upravljačkih znanja i vješna i nedovoljnog promišljanja razvojnih mogućnos,a s me i neadekvatnim upravljanjem na desnacijskoj razini, nastavi dosadašnji razvojnitrendovi, zbog čega će sve veći broj turisčkih desnacija u nas polako gubi korak sa zahtjevima43 Kao što su to, primjerice, uobičajeni standardi na području izvještavanja menadžmenta (po USALI metodologiji), odvijanja hotelskihoperacija (recepcija, domaćinstvo, hrana i piće, ostali odjeli) i vođenja markenško-prodajnih akvnos, ali i na području primjenenajviših standarda u zaš okoliša – ISO 14000..44 Hrvatska udruga poslodavaca – udruga ugosteljstva i turizma (HUP UUT)45 Tako je konkurentnost hrvatskog turizma rangirana na 34. mjesto u svijetu, dok je konkurentnost ljudskih resursa uvrštena tekna 83. mjesto. Izvor Travel & Tourism Compeveness Index, 2011.46 Naime, svega oko 20% jedinica lokalne samouprave u nas raspolaže strateškim razvojnim dokumentom kojim se razmatraproblemaka turisčkog razvoja. Pritom je situacija najbolja u makroregiji Sjeverni Jadran u kojoj 47,3% gradova/općina ima takavrazvojni dokument, a podjednako loša u makroregijama Južni Jadran i Konnentalna Hrvatska u kojima tek svaka peta do šestajedinica lokalne samouprave raspolaže dokumentom koji razrađuje njen plan turisčkog razvoja. Izvor: “Stavovi javnog sektora oturisčkom razvoju“, Instut za turizam, Zagreb, 2011.47 Najlošije se stanje u makroregiji Konnentalna Hrvatska u kojoj čak 45% gradova/općina ima poteškoća u upravljanju turisčkimrazvojem, dok je situacija ipak nešto bolja u turisčki razvijenijim makroregijama Sjeverni Jadran (28,1% ima poteškoća) i JužniJadran (26,1% ima poteškoća). Izvor: “Stavovi javnog sektora o turisčkom razvoju“, Instut za turizam, Zagreb, 2011.48 “Stavovi javnog sektora o turisčkom razvoju“, Instut za turizam, Zagreb, 2011.49 “Stavovi javnog sektora o turisčkom razvoju“, Instut za turizam, Zagreb, 2011.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA25

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHvoljno precizna procjena brzine tog rasta jedan od glavnih razloga što se klimatskim promjenamau Hrvatskoj općenito posvećuje nedovoljna pozornost 51 .Neovisno o tome, međum, svi budući turisički invescijsko-razvojni projek i znatnije intervencijedugoročnog karaktera u najužoj priobalnoj zoni kao što su plažni objek, pristaništa i marine trebalibi vodi računa o dizanju razine mora. To posebice vrijedi za veće priobalne površine u zonama niskihi ravnih obala, koje će u daljoj perspekvi bi posebice ugrožene kao npr. dijelovi Kaštelanskogzaljeva, Zadarskog priobalja i obale Zapadne Istre. Specifičan pristup nužan je i za neke manje zonekoje su već sada ugrožene i u kojima bi posljedice dizanja razine mora mogle dugoročno prouzročikatastrofalne posljedice. Tu npr. spadaju delta Neretve već sada izložena povećanom zaslanjivanju iliotok Krapanj, koji bi zbog vrlo male nadmorske visine mogao u doglednoj budućnos posve nesta.Određeno ograničenje razvoja mogu stvori i povećani troškovi poslovanja zbog veće potrošnje vodei energije, posebice u uvjema mogućih povećanja cijena pitke vode i energije na globalnoj razini ivezano uz ulazak Hrvatske u Europsku uniju. U cilju osiguranja održivos budućeg turisčkog razvojastoga je nužno stalno unapređivanje stanja energetske učinkovitos i korištenja vodnih resursa tevođenje računa o mogućnosma porasta visine mora prilikom izgradnje i rekonstrukcije plažnihobjekata i ostale infrastrukture u neposrednoj obalnoj zoni.Konačno, valja naglasi da bi neke klimatske promjene mogle ima čak i pozivne posljedice nahratski turizam. Tu se misli primarno na povećanje temperature mora u ljetnom periodu, koje bimoglo utjeca na produljenje turisčke sezone i veću atrakvnost primorskih kupališnih desnacija,posebno u generalno hladnijoj makroregiji Sjevernog Jadrana. Takvi bi utjecaji mogli minimiziranegavne utjecaje povećanja temperature zraka koja za posljedicu ima povećanje broja invazivnihvrsta i češće toplotne udare u ljetnom razdoblju. Uostalom, dobra posjećenost desnacija naafričkom Sredozemlju i Crvenom moru potvrđuje da ekstremno visoke temperature lje pa ni opasnospretjeranog izlaganja suncu zbog ozonskih rupa nisu dovele do smanjenja opsega kupališnogturizma na m prostorima.Izvanredne situacijeS obzirom da se financira ponajviše iz tzv. diskrecijskog dohotka pojedinca, turizam je izrazito osjetljivna izvanredne situacije neovisno o tome jesu li one prirodnog ili antropogenog karaktera. Pritompod izvanrednim situacijama prirodnog porijekla valja podrazumijeva potrese, požare, poplave,plimne valove, erupcije vulkana, velika klizanja tla i/ili orkanske oluje. S druge strane, izvanrednesituacije antropogenog porijekla uključuju pojave kao što su ratovi, terorizam, nuklearni inciden,ekscesno ispuštanje otpadnih tvari ili velike prometne nesreće.Izvanredne situacije, zbog njihove prirode, nije moguće predvidje, a tako ni ukalkulira u prognozeturisčkog razvoja. Inciden uzrokovani djelovanjem prirode imaju najčešće kratkoročnenegavne učinke, jer se nakon njihovog prestanka i sanacije stanja, život razmjerno brzo počinjeodvija normalno. Izvanredne situacije antropogenog karaktera, posebice ratovi i terorizam, znatnosu opasnije, jer imaju negavno djelovanje i nakon što je neposredna opasnost prošla. Naknadnonegavno djelovanje i nakon stvarnog prestanka opasnos imaju i nuklearni inciden.Usprkos drasčnih negavnih posljedica koje je hrvatski turizam trpio jekom i nakon završetkaDomovinskog rata, Hrvatska danas spada u zemlje koje su razmjerno manje ugrožene izvanrednimsituacijama od većine zemalja u svijetu. S obzirom na aktualnu poličku situaciju, opasnos od izvanrednihsituacija danas najvećim dijelom potječu od eventualnih incidentnih situacija uzrokovanihprirodnim pojavama, a i te su srećom razmjerno male.Najveća potencijalna opasnost za hrvatski turizam uzrokovana prirodnim razlozima odnosi se namogućnost razornog potresa. Naime, s izuzetkom Slavonije, cijela Hrvatska se nalazi u izrazitotrusnoj zoni, s me da su najugroženiji dijelovi upravo prostori na kojima je turisčko privređivanjenajrazvijenije (Istra, Zagreb te cijela makroregija Južni Jadran 52 ). Istodobno, zbog brojnih potresa u51 Prema dostupnim podacima iz publikacije “Dobra klima za promjene, Izvješće o društvenom razvoju – Hrvatska 2008“, UNDPZagreb 2009, do 2100. godine prosječna razina mora u Hrvatskoj bi se trebala poveća između 9 i 88 cenmetara.52 Kao prostori najizloženiji opasnosma od potresa u cijeloj Hrvatskoj isču se turisčki najrazvijeniji dijelovi Dalmacije – Makarskoi Dubrovačko primorje. Zadnji razorni potres jačine 7-8 stupnjeva Merkalijeve ljestvice bio je 1996. godine s epicentrom u Stonu.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA27

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHprošlos, Hrvatska je jedna od zemalja koja stalno mora vodi računa o mogućnos potresa. To značii da bi se svaka nova gradnja trebala striktno pridržava protupotresnih standarda, a što ponekadnije slučaj, posebice prilikom gradnje kuća za odmor u priobalnom području.Kako u Hrvatskoj nema akvnih vulkana, opasnost od eventualnih erupcija ne postoji, a tako niod plimnih valova i tsunamija. Ipak, opasnost od tsunamija ne treba potpuno isključi, jer je onamoguća u slučaju većeg potresa u Jadranskom podmorju, a širenje vulkanskog pepela iz vulkana naislandskom ledenjaku Eyjaallajoekull 2010. godine svjedoči o mogućnos prenošenja incidentnihsituacija ove vrste u Hrvatsku iz drugih dijelova svijeta.Hrvatska nije izložena ni velikim klizanjima tla uslijed dugotrajnih i obilnih kiša kao mnoge zemljetropskog područja, a zbog nepostojanja visokih planina i izrazito hladnih područja Hrvatska nema niproblema sa snježnim lavinama ni pucanjima ledenjaka kao mnoge alpske i skandinavske zemlje.S izuzetkom bure i povremenih sezonskih ‘pijavica’, orkanske oluje razornog karaktera u Hrvatskojnisu prisutne. Nadalje, kako se osobito snažni udari vjetra uglavnom javljaju u zimskim mjesecimakada turista u primorskim područjima ili nema ili u manjoj mjeri borave na otvorenom, oni ipaknisu velika prijetnja za turizam. U ljetnim mjesecima orkanske oluje su rijetke, ali i one manjesnage mogu bi vrlo opasne za brojne naučare. Stoga sadašnju razmjerno visoku razinu zašte iobavještavanja o vremenskim uvjema na moru valja i dalje unapređiva, kako bi se broj nesrećasveo na najmanju moguću mjeru.U slučaju požara situacija je nešto nepovoljnija. Riječ je o izvanrednim situacijama kojima je Hrvatskasnažno i učestalo izložena. Naime, zbog razmjerno suhe sredozemne klime lje i pošumljenos šumskipožari predstavljaju redovitu ljetnu pojavu i to najčešće upravo u najatrakvnijim turisčkim prostorima.Iako ljetni požari ne predstavljaju razlog zbog kojeg bi turis izbjegavali dolazak u hrvatskedesnacije, činjenica je da oni osim izravnih šteta za okoliš, dugoročno umanjuju kvalitetu krajolikau prostorima gdje su se dogodili. Stoga bi stalno podizanje kvalitete zašte od požara trebalo bijedna od najvažnijih akvnos u oblas zašte hrvatskog turizma od posljedica izvanrednih situacija.Opći stupanj gospodarske razvijenos i/ili opadajuća razina gospodarske akvnos u zemlji pri tomne bi trebali bi opravdanje za lošu protupožarnu zaštu 53 .Kad je riječ o antropogenim činiteljima, ratna zbivanja u današnjim uvjema za Hrvatsku više nisurealna prijetnja, posebice u kontekstu članstva Hrvatske u Sjevernoatlantskom paktu i skorašnjegpriključenja Europskoj uniji. Ipak, percepcija Hrvatske kao dijela većeg, polički nestabilnog, područjana svjetskim turisčkim tržišma još uvijek nije u potpunos nestala, posebice u udaljenijim zemljama.Na takvu percepciju uvelike utječu i polička događanja u susjedstvu 54 .Opasnos od terorisčkih napada su također male, budući da Hrvatska, usprkos akvnog sudjelovanjau misijama Sjevernoatlantskog pakta, ima uglavnom dobre odnose s većinski muslimanskimzemljama iz kojih dolazi najveći broj terorisčkih prijetnji 55 . Istodobno, kao razmjerno mala zemlja bezglobalno poznah metropola, Hrvatska nije pretjerano zanimljiva za eventualne terorisčke napade.Kad je riječ o opasnos od potencijalnog nuklearnog incidenta, Hrvatska stoji relavno dobroponajviše zbog činjenice da u nas nema nuklearnih postrojenja kao u mnogim drugim europskimdržavama. Sukladno tome, najveća potencijalna opasnost od nuklearnog incidenta prije od slovenskenuklearne elektrane Krško, odnosno od mađarske nuklearne elektrane Paks 56 .Za razliku od nuklearnih incidenata, posljedice ekscesnog ispuštanja otpadnih tvari u zrak, vodu ili tlomogu se brže otkloni i stoga najčešće ne mogu dugoročno negavno utjeca na turizam. Hrvatska53 Tako, primjerice, Turska usprkos nižeg BDP po stanovniku te razmjerno velike šumovitos i suhoće priobalnih turisčkih područjaima manje problema sa šumskim požarima od Hrvatske, ali i Grčke i Francuske.54 Nedavni incident u Sarajevu, kada je pucano na Veleposlanstvo SAD bio je izuzetno snažno medijski eksploaran u cijelom svijetui zasigurno je kod određenog broja ljudi mogao utjeca na obnavljanje percepcije cijelog tzv. “Zapadnog Balkana“, u koji se smješta iHrvatska, kao opasne zone. Za nada se da će članstvo Hrvatske u Europskoj uniji pripomoći da se povezivanje Hrvatske s “opasnim“Zapadnim Balkanom s vremenom svede na neznatnu mjeru.55 Treba svakako naglasi da Hrvatska spada i u većinski kršćanske zemlje u kojima se visoko poštuje muslimanska manjina, zbogčega u Hrvatskoj gotovo da nema međuvjerskih incidenata znakovih za zemlje poput Velike Britanije ili Francuske.56 Riječ je o manje poznatoj nuklearki koja je smještena na udaljenos manjoj od 100 kilometara od Hrvatske, a čija je tehnologijaznatno inferiornija onoj u nuklearki u Krškom.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA28

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHje ovim opasnosma razmjerno malo izložena, dijelom zbog nerazvijene industrije i gašenja industrijskihpogona koji bi mogli vrši takva onečišćenja, kao što su npr. željezare u Šibeniku i Dugom Ratuili koksara u Bakru, a dijelom zbog nepostojanja velikih gradova izloženih pojačanom onečišćenjuzraka ispušnim plinovima 57 . U tom kontekstu, čini se da najveća opasnost ovog pa povezana smogućnošću onečišćavanja mora uslijed eventualne havarije nekog većeg broda u Jadranu.Vjerojatno jedini antropogeni element u kojem Hrvatska kora razmjerno loše kada je riječ oizvanrednim situacijama i opasnosma za život i zdravlje turista su prometne nesreće. Naime, usprkosvrlo dobro razvijene mreže autocesta, Hrvatska je prema broju prometnih nesreća u odnosuna broj prijeđenih kilometara, uključujući i onih sa smrtnim posljedicama, jedna od najnesigurnijihzemalja u Europi. Uz loše navike naših vozača, tome dosta pridonosi toleriranje opasnih prometnihprekršaja, slabija kvaliteta cestovne mreže izvan autocesta i brzih cesta te loša signalizacija. S obziromda većina turista u Hrvatsku dolazi osobnim automobilima, ovo je zasigurno jedan od prioritetnihproblema s obzirom na stanje opće sigurnos i izbjegavanje izvanrednih situacija. Percepciji niskerazine prometne sigurnos doprinosi i loša situacija u željezničkom prometu, posebice nakon teškeželjezničke nesreće u Rudinama kod Splita 2009. godine. Situacija je bolja u zračnom i pomorskomprometu. Ipak, sve veći broj nesreća na moru uslijed nesavjesne vožnje gliserima i morskim skuterimaupućuje na potrebu dodatnog unapređenja sigurnos i na moru.2.6. ZAKLJUČAKRazvoj turizma na nekom području, a što je pična karakteriska svakog društveno-ekonomskograzvoja, nikad se ne odvija u idealnim uvjema i bez ikakvih ograničenja. Razloge za to valja tražiponajviše u činjenici da se svaki budući razvoj, u pravilu, nadovezuje na dosadašnji razvoj, a me ina veći ili manji broj “naslijeđenih“ razvojnih problema i/ili neželjenih značajki.Razvoj turizma u Hrvatskoj, kako u razdoblju do Domovinskog rata, tako i nakon njega odvijao senajčešće nedovoljno sustavno, planski i/ili koordinirano, pri čemu je dugo prevladavalo mišljenje daje riječ o djelatnos/akvnos koja, s izuzetkom ostvarivanja značajnog deviznog priljeva potrebnogza uravnoteženje trgovinske bilance, nije previše važna za dugoročni gospodarski rast i razvojzemlje. U takvim uvjema, a usprkos činjenici da je današnje shvaćanje značaja turizma u gospodarskojstrukturi, a me i u gospodarskom razvoju zemlje bitno napredovalo, određen broj razvojnihograničenja i dalje stoji na putu željenoj dinamici, boljim ekonomskim učincima, ali i dugoročnojodrživos hrvatskog turizma.Na sreću, većina ovdje razmatranih razvojnih ograničenja uglavnom je subjekvnog karaktera i možese relavno brzo i relavno uspješno, ako ne ukloni, ono barem bitno umanji. Preduvjet za to,međum, svakako je zajedničko djelovanje svih razvojnih dionika, pri čemu je najveća odgovornost,osobito u kratkom i srednjem roku, na leđima razvojnih dionika u javnom sektoru, poglavito u domenisredišnje izvršne vlas. Naime, samo međusobno dogovorenim akvnosma i njihovim koordiniranimprovođenjem od strane brojnih ministarstava koja su neposredno ili posredno uključena urazličite sfere turisčkog privređivanja, bit će moguće učinkovito (efekvno i efikasno) neutraliziraveći broj potencijalnih razvojnih ograničenja koja još uvijek prilično usporavaju, opstruiraju, aponekad i izrazito štete tržišno održivom, socijalno poželjnom i gospodarski efikasnom turisčkomrazvoju. Da bi to bilo moguće, bit će potrebno, kao što su to nedavno učinile, primjerice, Španjolskai Francuska, a što je i jedna od bitnih preporuka za mnoge zemlje članice OECD-a 58 , na nacionalnojrazini prepozna turizam kao jedan od prioriteta u gospodarskom razvoju zemlje.57 Neovisno o tome, slučajevi rafinerija nae u Sisku i Bosanskom Brodu u susjednoj BiH slučaj termoelektrane Plomin i obližnjetvornicu kamene vune u Pićanu u Istri, kao i nesanirana odlagališta opasnih tvari kao što su glinica u Obrovcu ili azbestni otpad uVranjicu kraj Splita svjedoče o postojanju ovakvih incidenata i u Hrvatskoj.58 Izvor: OECD Tourism Trends and Policies, OECD, 2010, www.oecd.org/publishing/corrigenda.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA29

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH3. KLJUČNE DILEME I IZAZOVI BUDUĆEG TURISTIČKOG RAZVOJA RHDa bi se stvorile pretpostavke za definiranje vizije razvoja hrvatskog turizma, kako na nacionalnoj,tako i na razini svake od tri hrvatske turisčke makroregije, potrebno je prethodno ukaza na nekeod glavnih razvojnih izazova te se usuglasi oko nekoliko razvojnih dilema o kojima se jekom proteklihdvadesetak godina nikad nije sustavnije raspravljalo ni na razini nacionalne turisčke polike,ni na razini brojnih većih ili manjih strukovnih udruga od interesa za hrvatski turizam. Iz tog serazloga, u želji da se stvori potrebna većina istomišljenika oko nekoliko bitnih razvojnih inputa, nesamo za potrebe definiranja vizije, već i utvrđivanja prioritetnih strateških ciljeva razvoja hrvatskogturizma do 2020. godine, ovaj dio izvještaja fokusira na problemaziranje nekih, još uvijek, priličnootvorenih pitanja turisčkog razvoja Hrvatske.U skladu s odrednicama Projektnog zadatka posebno se problemaziraju sljedeće teme:■ Ključne odrednice dugoročno poželjne slike hrvatskog turizma■ Učinkovitost markenških akvnos u kreiranju imidža i privlačenju potražnje■ Upravljanje kvalitetom desnacijskog proizvoda■ Racionalno korištenje turisčkih razvojnih zona■ Uloga stranog kapitala i globalnih hotelskih brendova u razvoju hrvatskog turizma■ Odnos prema globalnim turoperatorima■ Razvoj turizma na osjetljivim dijelovima hrvatskog teritorija■ Razvoj nekoliko globalno prepoznatljivih integriranih resort projekata – da ili ne■ Produljenje sezone■ Ubrzavanje razvoja konnentalnog turizma3.1. BITNE ODREDNICE DUGOROČNO POŽELJNE SLIKE HRVATSKOG TURIZMAU želji da se osiguraju svi potrebni preduvje za dugoročnu tržišnu privlačnost i poželjnost, uspješnastrategija razvoja hrvatskog turizma u razdoblju do 2020. godine trebala bi vodi računa o potrebizašte postojećih i uspostave novih ključnih razlikovnih elemenata u odnosu na druge turisčkedesnacije u relevantnom konkurentskom okružju. U kontekstu globalno sve prisutnije doktrineekonomije doživljaja, čini se da bi izvore održive konkurentske prednos hrvatskog turizma valjalotemelji ponajprije na: a) unikatnos i/ili autenčnos resursno-atrakcijske osnove, b) napozivnoj percepciji ekološke očuvanos najvećeg dijela zemlje, c) na kvalitavnim svojstvima i/ilispecifičnosma turisčke infra i suprastrukture, d) na značajkama/kvalite ljudskog kapitala, odnosnoe) na različim kombinacijama svih prethodno navedenih pojedinačnih činitelja.Osim stvaranja potrebnih preduvjeta za uspješno zadovoljavanje potreba i/ili zahtjeva unaprijedciljanih segmenata turisčke potražnje, a s me i stvaranja preduvjeta za opetovani dolazak, novarazvojna strategija hrvatskog turizma morala bi maksimalno vodi brigu i o potrebi konnuiranogpoboljšavanja uvjeta života i rada stanovništva u hrvatskim turisčkim desnacijama, a što neuključuje samo osiguranje stabilnog rasta i razvoja životnog standarda, već i a) efikasnu zaštudesnacijske resursno-atrakcijske osnove, b) brigu o očuvanju okoliša, c) poboljšanje komunalne iprometne infrastrukture, ali i d) potrebu očuvanja nacionalnog identeta.Usporedba navedenih ključnih odrednica/činitelja o kojima valja vodi računa prilikom osmišljavanjanove razvojne strategije hrvatskog turizma i to kako s aspekta potreba turista, tako i s aspektapotreba lokalne populacije, ukazuje na to da je kreavni prostor unutar kojeg bi valjalo definiradugoročno poželjnu slike Hrvatske kao turisčke desnacije prilično jasno utvrđen. S druge strane,jasno definirane strateške ‘koordinate’ za promišljanje budućeg turisčkog razvoja Hrvatske još uvijek5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA30

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHne nude dovoljno konkretnih informacija o tome kako bi hrvatski turisčki proizvod, odnosno kakobi Hrvatska kao turisčka desnacija, odnosno pojedine njene turisčke makroregije trebale izgleda2020. godine. Naime, budući da je ‘trik uvijek u detaljima’, postavlja se pitanje kako prethodnonavedene, još uvijek prilično apstraktne razvojne ‘koordinate’, uspješno pretoči u svim dionicimaturisčkog razvoja prihvatljivu sliku poželjne turisčke budućnos na nacionalnom, regionalnom ilokalnom planu? Može se, dakle, reći da je problem koji valja razriješi prilično izazovan, a karakteriziraga i određen broj razvojnih dilema. Na to upućuje već i lemičan pogled na sljedećih nekolikobitnih pitanja:■ Što su priorite u razvoju turizma na razini pojedinih hrvatskih turisčkih makroregija?■ Koje turisčke proizvode valja razvija na kratki, koje na srednji, a koje na dugi rok u pojedinimturisčkim makroregijama?■ Koji bi potrošački segmen i/ili tržišne niše trebale predstavlja ciljnu potražnju za svaku odturisčkih makroregija?■ Bi li nove turisčke razvojno-invescijske projekte, u pravilu, trebalo prioritetno usmjerava uveć urbaniziran i/ili visoko turisficiran prostor, donekle urbaniziran i/ili djelomično turisficiranprostor ili u još netaknut i infrastrukturno potpuno neopremljen prostor?■ Koliko bi se i kakvih objekata ponude moglo/trebalo izgradi na prostoru ne samo svake od trikarakterisčne turisčke makroregije (nosivi kapacitet), već i unutar pojedinih turisčkih, regionalnihi/ili lokalnih, desnacija i/ili razvojnih zona u njihovom sastavu, a da se vrijednost prostorakao primarnog resursa trajno ne degradira?■ Kako bi budući objek turisčke ponude trebali komunicira s postojećim okružjem, odnosno■ Kojim bi oblikovnim kriterijima i/ili standardima budući objek turisčke ponude trebali udovoljava?Kad je riječ o razvoju turizma na razini pojedinih hrvatskih turisčkih makroregija, prilično je jasnoda su razvojni priorite bitno drugačiji na konnentu (makroregija Konnentalna Hrvatska) koja jejoš uvijek u inicijalnoj fazi turisčkog razvoja, od onih u priobalju i na otocima (makroregije SjeverniJadran i Južni Jadran). Iako će, primjerice, za intenziviranje turisčkog privređivanja u KonnentalnojHrvatskoj, uz osiguranje bolje prometne dostupnos i bolje vrednovanje postojećih mogućnosruralnog turizma, vjerojatno bi presudno osmisli, realizira i tržišno akvira određen brojdanas još nepostojećih, točkasto raspoređenih, turisčkih atrakcija autonomne privlačne snage(toplice, tematski/zabavni parkovi, regionalni kongresni centri, vinske ceste, kulturno-zabavnemanifestacije međunarodnog značenja, foto-safari lokalite i sl.), opravdano je postavi pitanješto bi moglo donije opipljivije rezultate na kratki i srednji rok: ubrzani razvoj istovrsnih sadržaja zakoje se očekuje brz rast potražnje (primjerice toplice ili tematsko-zabavni parkovi) kako bi se stvorionovi i međunarodno prepoznatljiv proizvod hrvatskog turizma na konnentu, ili razvoj različih,međusobno komplementarnih turisčkih sadržaja kako bi se stvorila svojevrsna sadržajno-tematskaraznovrsnost u ukupnoj ponudi konnentalnog turizma?S druge strane, a što se če turisčkih makroregija Sjeverni i Južni Jadran, neovisno o činjenici dabi zašta od prekomjerne, ‘divlje’ i/ili nedovoljno kvalitetne gradnje trebala predstavlja razvojnukonstantu, obje makroregije se sastoje od užih administravnih jedinica bitno različih prostornih,resursnih i/ili demografskih značajki, kao i različitog stupnja turisčke razvijenos i/ili saturacije,što onemogućuje pristup razvoju po istovjetnoj recepturi. Zbog vrijednos resursa i složene demografskeproblemake, posebno valja ukaza ne samo na specifičnost pristupa, već i na potrebuodgovornog promišljanja turisčkog razvoja na određenom broju stalno naseljenih otoka s ubrzanoopadajućim brojem stanovnika.Istodobno, a što se če dileme povezane s utvrđivanjem razvojnih prioriteta u razvoju novih turisčkihproizvoda (kratki, srednji i dugi rok) te, s m povezanim ‘ciljanjem’ određenih potrošačkih skupina i/ili tržišnih niša, na prvi se pogled može učini razumnom ideja prema kojoj bi pažnju valjalo usmjeriponajviše na one proizvode kod kojih je s minimalnim ulaganjima financijske, ljudske i/ili organizacijskenaravi moguće ostvari maksimalne učinke u najkraćem mogućem roku. U tom smislu, posebnovalja naglasi potencijal, primjerice različih proizvoda kulturnog turizma, ali i raznih proizvoda5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA31

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHturizma specijalnih interesa i/ili ‘mekanog’ avanturizma 59 . S druge strane, međum, isključiva orijentacijana razvoj proizvoda prema navedenom kriteriju značila bi potpunu marginalizaciju proizvodakao što su, primjerice, golf, naučki ili zdravstveni turizam, a čiji je razvoj nužno povezan s većiminicijalnim financijskim ulaganjima kao i cijelim nizom ljudsko-organizacijskih i/ili instucionalnihpretpostavki. Samim m, dakle, donošenje odluke o razvoju novih turisčkih proizvoda koji bi sedominantno temeljio na odnosu: potrebna ulaganja za tržišno lansiranje – očekivani prinosi u kratkomroku, vjerojatno nije najprihvatljiviji. Sukladno tome, ni pitanje, primjerice, da li bi do 2020.godine trebalo u Hrvatskoj razvija golf turizam ne predstavlja nikakvu razvojnu dilemu. Naime,jasno je da Hrvatskoj treba golf turizam i to ne samo zbog proširenja palete turisčkih iskustava iproduljivanja turisčke sezone, već i zbog očuvanja i daljnjeg jačanja današnje konkurentske pozicijepojedinih hrvatskih desnacija, ali i Hrvatske u cjelini 60 . Ono što, međum, predstavlja razvojnudilemu kod razvoja golf turizma odnosi se na sljedeće:■ Koliki broj golf igrališta u Hrvatskoj valja izgradi do 2020. godine i na kojim lokacijama?■ Valja li golf kao novi hrvatski turisčki proizvod, u pravilu, razvija kao prijeko potrebnu komunalnoturisčkuinfrastrukturu u blizini već postojećih turisčkih desnacija i/ili etabliranih smještajnihobjekata, ili ga je bolje razvija u sklopu izgradnje novih tzv. integriranih resort projekata, a štouključuje i izgradnju turisčkih vila i apartmana namijenjenih tržištu nekretnina?■ Ako se golf, u pravilu, u Hrvatskoj razvija u sklopu izgradnje integriranih resort projekata, valja litakve projekte usmjerava ponajprije i ponajviše na manje atrakvne lokalitete u cilju njihovogvizualnog unapređenja ili ih valja pojačano usmjerava u najkvalitetnije turisčke razvojne zone?Nadalje, a povezano ne samo s budućim razvojem golf turizma u nas, već i sa širom problemakomučinkovitog privlačenja domaćih i stranih invescija u različite turisčke razvojno-invescijske projekteu svim dijelovima Hrvatske, a što predstavlja svojevrsni razvojni imperav, jedna od razvojnihdilema odnosi se na uspostavu primjerenog omjera između budućih greenfield i brownfield razvojnihprojekata. Iako je iz perspekve održivog upravljanja turisčkim razvojem Hrvatske prilično neupitnoda bi usmjeravanje ulagačkog interesa u brownfield turisčko razvojno-invescijske projekte trebalo,u pravilu, ima prednost pred razvojem greenfield ulagačkih projekata, opravdano je upita se moželi nedovoljno elasčno forsiranje brownfield invescijskih projekata, osobito u uvjema relavnoograničene invescijske potražnje u svijetu, bi tržišno učinkovito. Drugim riječima, postoji opravdanasumnja da takva, prilično jednostrana, razvojno-invescijska preferencija neće rezulra prevelikiminteresom domaćih i/ili stranih investora. Naime, brownfield razvojno-invescijski projek ne samoda su, u pravilu, skuplji od greenfield projekata, već su često povezani i s određenim prostornim,sadržajno-funkcionalnim i/ili arhitektonskim ograničenjima koja mogu ima negavne implikacijena operavne rezultate i profitabilnost.Konačno, a kad je riječ o poželjnom načinu komunikacije objekata/sadržaja turisčke ponude kojiće se izgradi do 2020. godine s postojećim okružjem, a što uvelike uključuje i njihove oblikovneznačajke, ključna razvojna dilema povezana je sa sljedećim pitanjima:■ Da li bi se u oblikovanju novih sadržaja/objekta turisčke ponude, u pravilu, valjalo što je mogućeviše pridržava značajki tradicijskog graditeljskog izričaja i vjekovima korištenih materijala, čimebi se dodatno naglašavala osobnost i autohtonost hrvatske turisčke ponude, ili bi, ovisno opreferencijama investora, valjalo dopus maksimalnu kreavnu slobodu u arhitektonskomizričaju, čime bi se postupno gubio lokalni šh i prepoznatljivi nacionalni graditeljski identet?■ Pod pretpostavkom da se u oblikovanju novih sadržaja/objekata turisčke ponude preporučapošvanje značajki tradicijskog graditeljskog izričaja, u kojim bi slučajevima bilo moguće/potrebno/preporučljivo odstupi od ovih odrednica te dopus kreavnu slobodu i modernizam u gradnji?59 Kao što su, primjerice, cikloturizam, ronilački turizam, raing i drugi adrenalinski sportovi.60 Iako je riječ o već razvijenom i tržišno vrlo dobro etabliranom proizvodu, u cilju njegove dugoročne konkurentnos i/ili održivos,na sličan bi način valjalo promišlja i o daljnjem razvoju naučkog turizma.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA32

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHNeovisno o prethodno elaboriranim razvojnim dilemama, sintetizirani zaključci fokus grupaodržanih jekom rujna i listopada 2011. godine s predstavnicima različih dionika turisčkog razvojaHrvatske, uključujući i brojne strukovne udruge koje akvno djeluju u hrvatskom turizmu, ukazalisu na određen broj bitnih odrednica poželjne vizije turisčkog rasta i razvoja Hrvatske. Riječ je osljedećim odrednicama:■ Hrvatska se ne bi trebala prikloni viziji tzv. 'industrije turizma'. Za nas nisu primjereni ni španjolski,ni egipatski i/ili turski model turisčkog razvoja u priobalju, a koje karakterizira sve veliki brojkapaciteta turisčke ponude na malom prostoru, izrazita koncentracija posjetelja, a često i'raubanje' prostora.■ Hrvatska bi se trebala dugoročno orijenra ponajviše na ponudu manjih, obiteljskih smještajnihobjekata tradicijskog graditeljskog izričaja koje bi valjalo smješta u sklopu već urbaniziranih i/ilidjelomično urbaniziranih prostora.■ Turizam je način opstanka živih zajednica, živih ubranih cjelina. Ne treba gradi 'umjetna' naseljate umjetno urbanizira neki prostor. Samim m, nikako ne bi trebalo dozvoli prekomjernoširenje postojećih urbanih naselja kroz odobravanje velikog broja lokaliteta na izgradnju novihtzv. objekata sekundarnog stanovanja.■ Nove invescije valjalo bi usmjerava ponajviše u tvz. brownfield projekte, uključujući i prenamjenupostojećih građevina ne-turisčke namjene, a samo iznimno u tzv. greenfield projekte (na zato predviđenim lokalitema).■ Otoke i druge osjetljive prostore maksimalno i beskompromisno š od svake agresivne gradnjebilo stanovništva, bilo domaćih i/ili stranih investora.■ Dopus nekoliko velikih razvojno-invescijskih integriranih resort projekata, pod uvjetom da seunaprijed utvrde za to pogodni lokalite, odnosno da je unaprijed definirana veličina i strukturasvih sadržaja, kao i akvna razvojna uloga jedinice lokalne samouprave na čijem se teritoriju takavprojekt ima dogodi.■ Velike, međunarodno brendirane hotele usmjerava gotovo isključivo na prostor većih gradskihaglomeracija.■ Potrebno se oduprije priscima za izgradnjom velikih turisčkih resorta u sklopu kojih se najčešćeprikriva apartmanizacija hrvatske obale.3.2. UČINKOVITOST MARKETINŠKIH AKTIVNOSTI U KREIRANJU IMIDŽAI PRIVLAČENJU POTRAŽNJEZa promicanje turizma u našoj zemlji odgovoran je sustav turisčkih zajednica, pri čemu je markengHrvatske na stranim tržišma u ingerenciji glavnog ureda Hrvatske turisčke zajednice, odnosno 19predstavništava i dvije ispostave u inozemstvu.Markenške akvnos Hrvatske turisčke zajednice odvijaju se u skladu s odrednicama “Strateškogmarkenškog plana hrvatskog turizma za razdoblje 2010. - 2014.“ kojim se, između ostalog, naglašavapotreba jačanja doživljajnog supstrata desnacijske ponude, odnosno potreba prerastanja u ‘jednuod pet najjačih europskih desnacija životnog sla’. Takvo pozicioniranje podrazumijeva i pojačanuorijentaciju na promociju specifičnih proizvoda precizno definiranim ciljnim skupinama, pri čemumarkenške akvnos valja usmjeri na jasno definirane ciljne potrošačke segmente i/ili tržišneniše, modernizaciju sustava prodaje, prelazak s ponude akvnos na ponudu doživljaja te razvojkonzistentne, na emocijama bazirane, tržišne komunikacije.Iako temeljne odrednice Strateškog markenškog plana hrvatskog turizma jasno ukazuju na bitankvalitavan zaokret u dosadašnjoj markenškoj strategiji, uslijed čega se može ustvrdi da će njegovaimplementacija predstavlja veliki razvojni izazov, nova markenška strategija hrvatskog turizmaotvara i određen broj razvojnih dilema. Vjerojatno najvažnija od njih odnosi se na pitanje u kojoj semjeri Hrvatska i njen turisčki proizvod u uvjema monopolske konkurencije na globalnom tržištuturisčkih desnacija, a što implicira diferenciranje doživljajnim supstratom, a ne cijenom, možeadekvatno sadržajno i/ili kvalitavno diferencira od drugih turisčki razvijenih mediteranskih5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA33

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHzemalja 61 koje su već znatno prije nas uvažile bitne postavke ‘ekonomije doživljaja’ te koje su se,sukladno tome, u razvoju i/ili promociji svojih turisčkih ponuda, također oslonile na bitne atribute‘lifestyle’ pozicioniranja?Drugo bitno pitanje, odnosno dilema na koju valja ponudi zadovoljavajući odgovor odnosi se naproblemaku opmalnog iskorištenja relavno skromnog hrvatskog promovno-markenškogbudžeta 62 u cilju maksimiranja dugoročnih učinaka hrvatske markenško-promovne kampanje.Naime, iako su rezulta provedenog istraživanja turoperatora i turisčkih agencija koje prodajuhrvatske turisčke proizvode u inozemstvu 63 ukazali na činjenicu da bi Hrvatska u nadolazećemrazdoblju valjala pojačano ulaga i u razvoj novih proizvoda 64 i u pojačanu promociju (dijelova)konnentalne Hrvatske, i u produljenje sezone, i u edukaciju/movaciju prodajne sile na stranimtržišma (studijska putovanja), čini se da u uvjema ‘tvrdog budžetskog ograničenja’, vjerojatno nećebi moguće jednakom snagom i s istom posvećenošću djelova na svim navedenim frontovima.Nadalje, u uvjema ograničenih financijskih sredstava, vjerojatno neće bi moguće jednakim intenzitetompromovira hrvatski turizam na svim geografskim tržišma, pri čemu će, neovisno opreporukama sadržanim u “Strateškom markenškom planu hrvatskog turizma za razdoblje 2010.- 2014.“ konnuirano valja preispiva sljedećih nekoliko bitnih pitanja:■ Da li se pojačano fokusira na geografska tržišta iz kojih već danas u Hrvatsku dolazi najveći brojturista, pri čemu osobitu pažnju usmjeri na privlačenje onih koji Hrvatsku još nisu posjeli, uzistodobno 'zanemarivanje' markenško-promovnih akvnos na tržišma izuzetnog strateškogpotencijala?■ Da li se pojačano fokusira na privlačenje gosju iz ekonomski visoko razvijenih prekooceanskihzemalja (SAD, Australija) i/ili iz mnogoljudnih zemalja s najbržim stopama gospodarskog rastau svijetu (Kina, Indija, Indonezija, Meksiko, Brazil i sl.), uz istodobno usporavanje markenškopromovnihakvnos na tržišma na kojima već ostvarujemo dobru penetraciju?■ D li podjednaku pažnju posve ne samo jačanju tržišne penetracije na tržišma koja su namtradicionalno sklona kroz pretvaranje ne-korisnika hrvatskih sustava turisčkih iskustava u njihovekorisnike, već i pojačanoj prezentaciji hrvatskih turisčkih mogućnos u visoko razvijenim, dalekim,brzo rastućim i/ili mnogoljudnim tržišma?Opravdano je postavi i pitanje povećavanja ukupno raspoloživog markenško-promovnog budžetana račun nekih ne-turisčkih, ali s turizmom povezanih gospodarskih djelatnos. To m prije ako sezna na velik broj drugih, ne-turisčkih, gospodarskih grana danas, putem turizma pokušava plasirasvoje proizvode 65 , a ni na koji način ne sudjeluje u promociji hrvatskog turizma.Konačno, valjalo bi razmisli i o efikasnos postojećeg sustava turisčkih zajednica u promocijiHrvatske, pojedinih njenih turisčkih regija/desnacija i/ili proizvoda, a što valja poveziva ponajvišes podjelom međusobnih ingerencija i kvalitetom međusobne suradnje na nacionalnoj, regionalnoji lokalnoj razini. U tom kontekstu, temeljno razvojno pitanje odnosi se na sljedeću dilemu: je liu postojećim proračunskim uvjema, u kontekstu željenog maksimiranja učinaka promovnomarkenškihakvnos, bolje nastavi s promoviranjem i distribucijom hrvatskih turisčkih proizvodana dosadašnji način ili bi bilo bolje razmisli o djelomičnoj i/ili radikalnijoj promjeni cjelokupnogorganizacijskog ustroja, zakonski definirane uloge i današnjeg načina funkcioniranja sustava turisčkihzajednica?61 To m više ako se zna da većinom naših turisčkih desnacija u priobalju “vladaju“ velike hotelsko-turisčke kompanije kojeotežavaju ulaz novim ‘igračima’ s drugačijim idejama, a što značajno usporava razvoj integralne desnacijske ponude, odnosnoobogaćivanje desnacijskog sustava doživljaja.62 Osobito u odnosu na konkurentske zemlje u okruženju. Izvor: Izvještaj 5 – Čimbenici razvoja turizma u Republici Hrvatskoj II:obrazovanje, suvremene tehnologije i inovacije, turisčko posredovanje te markeng, promocija i imidž Hrvatske63 Izvještaj 5 – Čimbenici razvoja turizma u Republici Hrvatskoj II: obrazovanje, suvremene tehnologije i inovacije, turisčko posredovanjete markeng, promocija i imidž Hrvatske.64 Kao što su, primjerice, proizvodi akvnog turizma i/ili zdravstveno moviranog turizma.65 Osim proizvoda prehrambene industrije u užem smislu (meso, mlijeko, kruh i sl.), tu se u prvom redu misli na proizvođače napitaka(kava, čaj), alkoholnih pića, vina i piva, ali i na proizvođače namještaja, proizvoda bijele tehnike i sl.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA34

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH3.3. UPRAVLJANJE KVALITETOM DESTINACIJSKOG PROIZVODATurisčki je proizvod uvijek vezan uz konkretnu turisčku desnaciju. Paralelno s rastom turisčkeakvnos, a me i konkurentske borbe među turisčkim desnacijama, bitan preduvjet efikasnogupravljanja desnacijskim razvojem na mikro i na makro razini temelji se na uspostavi adekvatnogsustava kontrole kvalitete desnacijskog proizvoda. Drugim riječima, zašta i postupno unapređivanjedugoročne konkurentnos Hrvatske kao turisčke desnacije podrazumijeva sustavno i proakvnopodizanje kvalitete turisčkog proizvoda na razini ne samo jedinica lokalne samouprave, već i državeu cjelini.S druge strane, upravljanje kvalitetom desnacijskog proizvoda na lokalnoj, regionalnoj i/ili nacionalnojrazini nije moguće provodi bez razumijevanja: a) temeljnih kvaliteta turisčke resursne osnove,b) sustavâ i strukturâ turisčkih atrakcija, c) polike upravljanja prostorom, d) ekonomskih paradigmipovezanih s uspostavljanjem konkurentnos na makro i mikro razini i, napokon, e) socioekonomskihuvjeta iz kojih je izrasla specifična nacionalna turisčka ponuda.U tako složenom i intersektorski ovisnom sustavu znanja i ingerencija, a koji je, pored toga, povezani s razumijevanjem različih poslovnih misija privatnog i javnog sektora, jednu od ključnih razvojnihdilema valja poveziva s pitanjem je li turisčku poliku moguće vodi kao sektorsku odnosnoresornu poliku, ili kao poliku razvoja društva u cjelini?Iako ideja o razvoju turizma kao jedne od bitnih sastavnica razvoja društva u cjelini u Hrvatskoj jošnije potpuno zaživjela, postoje inicijalne naznake da su se nositelji izvršne vlas i hrvatske javneinstucije počele polako otvara višedimenzinalnom načinu promišljanja turisčkog razvoja. Projektnagrađivanja kvalitete turisčke ponude u desnacijama koji Hrvatska gospodarska komoraeksperimentalno provodi već od 2006. godine 66 primjer je sve većeg razumijevanja potrebe upravljanjadesnacijskom kvalitetom kao društvenim procesom. Štoviše, čini se da se ideja o potrebiintegralnog razvoja turizma već i prilično sustavno primjenjuje u pojedinim desnacijama ne samona obali, već i na konnentu 67 .Neovisno o tome, a budući da afirmacija jedinstvenog prodajnog prijedloga (unique selling proposi-on) u globalnim uvjema monopolske konkurencije na tržištu turisčkih desnacija predstavlja sržkompevnog tržišnog pozicioniranja, a me i bitnu odrednicu razvoja desnacijskog proizvoda,postavlja se pitanje što i kako treba čini na razini nacionalne, regionalne i/ili lokalne turisčkepolike da se današnji ključni razlikovni elemen kojima se pojedine hrvatske desnacije mogukvalitavno diferencira od konkurencije u nastupajućem razdoblju efikasno zašte, a možda idodatno unaprijede 68 ? Pritom je važno ima na umu da postojeće najbolje prakse u upravljanjudesnacijskom kvalitetom u zemlji, valja konnuirano re-evaluira ne samo kroz prizmu efikasnos,već i u svijetlu ekološke obazrivos i društvene odgovornos 69 .Nadalje, opravdano je postavi i pitanje bi li kvalitetom desnacijskih turisčkih proizvoda Hrvatske,a me i njihovom kvalitavnom diferencijacijom bilo svrsishodnije upravlja na razini svake pojedinedesnacije (grada/općine) ili na principu udruživanja u regionalne klastera (karakterisčne regije)?U tom kontekstu otvara se pitanje formiranja (kriteriji) i osiguranja opstojnos (nadležnost, financiranje,kadrovi i sl.) regionalnih klastera.Konačno, jedno od također bitnih pitanja koje na ovom mjestu valja postavi odnosi se na sljedećustratešku dilemu: valja li u osmišljavanju razvoja onih hrvatskih turisčkih desnacija koje se još nisuuključile u tržišnu utakmicu konkuriranjem kvalitetom i disnkvnim elemenma vlaste turisčkeponude, već to i dalje čine cijenom, u određenoj mjeri ‘kopira’ primjer uspješnih hrvatskih i inihdesnacija (‘najbolja praksa’), ili bi u svakoj od njih valjalo krenu od početka, a što se svodi naprepoznavanje i postupnu izgradnju vlash razlikovnih elemenata na kojima se, kroz uspješnodiferenciranje, može postupno izgrađiva njihova jedinstvena pozicija na tržištu?66 Riječ je o projektu HGK i HRT – Turisčki cvijet - kvaliteta za Hrvatsku.67 Paradigmatski primjeri za to su: Rovinj, Poreč, Varaždin, Osor (Cres), NP Krka, NP Plitvička jezera te u zadnje vrijeme Nin i Zadar,Bol na Braču.68 Dobro je poznato, naime, da sukladno tzv. paradoksu uspjeha, činitelji koji su bili dostatni za uspjeh danas, neće bi dostatni zauspjeh sutra.69 O tome više u: hp://www.unep.fr/shared/publicaons/pdf/3207-TourismAgenda.pdf5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA35

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH3.4. RACIONALNO KORIŠTENJE TURISTIČKIH RAZVOJNIH ZONAZakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07, NN 38/09, NN 55/11, NN 90/11) utvrđujemogućnost uspostave područja ugosteljsko-turisčke namjene (‘turisčkih zona’) izvan naselja, akoja su sadržana u prostornim planovima na lokalnoj ili županijskoj razini 70 .Županijskim prostornim planovima određen je vrlo velik broj turisčkih zona izvan naselja. Takosu samo u sklopu zašćenog obalnog područja mora (ZOP) 71 , kao prostora pod posebno visokimrežimom zašte, utvrđene 564 turisčke zone izvan naselja, od kojih su brojne površine veće od15 ha. Najveći je dio h turisčkih zona, odnosno njih 404 ili 72%, danas neizgrađeno. Pri tome suna području makroregije Sjeverni Jadran planirane 223 zone, od čega je 57% zona neizgrađeno, dokje u makroregiji Južni Jadran planirana 341 zona, od čega je 81% neizgrađenih.Sudeći, s druge strane, prema broju novih ugosteljsko-turisčkih projekata pokrenuh od usuglašavanjažupanijskih prostornih planova s odredbama vezanim uz reguliranje ZOP-a, ali i duže, možese zaključi da uglavnom ne dolazi do realizacije razvojnih projekata u planiranim neizgrađenimturisčkim zonama. U tom smislu, broj planiranih turisčkih zona izvan naselja, ali i činjenica dane dolazi do njihove realizacije stavljaju pred nositelje javne vlas određen broj izazova. Posebicevalja ukaza na potrebu:■ Propivanja opravdanos planiranog broja turisčkih zona izvan naselja, koje velikim dijelom moguima obilježja izdvojenih samostojećih turisčkih kompleksa, u kontekstu društvenog, ekonomskogi ekološkog kapaciteta lokalnih zajednica. Pritom valja posebno naglasi da, primjerice, samo napodručju otoka u makroregiji Južni Jadran danas postoji čak 147 neizgrađenih turisčkih zona, ašto se može smatra i 'legaliziranim napadom na otoke'.■ Propivanja razloga nerealiziranja ugosteljsko-turisčkih projekata na području planiranih, aneizgrađenih turisčkih razvojnih zona pri čemu se, osim opće invescijske klime u Hrvatskoj,specifični razlozi mogu traži u obilježjima planiranih zona (veličina, kapacitet i kategorija, lokacija,dostupnost, infrastrukturna opremljenost, vlasništvo i slično), pripremljenos planiranih lokacijaza prezentaciju investorima, ali i usklađenos planiranih zona s turisčkim razvojem desnacijai regija; te■ Propivanja smislenos razmišljanja o pokretanju turisčkih projekata na područjima izvan naseljakoja nisu planirana kao turisčke zone.Nadalje, u situaciji kad se ne uspijeva turisčki akvira velik broj za to planiranih i ponuđenih lokacijaizvan naselja opravdano je postavi pitanje objekvne valorizacije njihovog turisčkog potencijala,a što implicira i potrebu uspostavljanja razvojnih prioriteta na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini.Pritom bi se, vjerojatno, valjalo rukovodi disnkvnim obilježjima pojedinih zona, ali i razvojnimpotrebama lokalne zajednice. Takav bi proces u konačnici trebao omogući i rješavanje izuzetnobitne dileme koja se odnosi na pitanje do koje je mjere poželjno razvija projekte u kojima je mogućvisok udio etažiranih jedinica kroz tzv. T2 zone te objekte kao što su aparthoteli i vile.3.5. ULOGA STRANOG KAPITALA I GLOBALNIH HOTELSKIH BRENDOVAU RAZVOJU HRVATSKOG TURIZMAOsim nepovoljne ukupne strukture smještajne ponude u kojima hotelski objek sudjeluju sa svega13%, hrvatski turizam i njegovu hotelsku ponudu još uvijek karakterizira i posvemašnje siromaštvomeđunarodno etabliranih, globalno prepoznatljivih hotelskih brendova, posebice onih najvišekvalitete (5*) kao što su to npr. Conrad Hotels i Hilton, InterConnental, Ritz Carlton i J. W. Marrio,Grand Hya, Kempinski, St. Regis i Wesn, Melia i Paradisus Resorts, Sofitel i sl.70 U skladu sa Zakonom, turisčke zone izvan naselja mogu bi veličine do 15 ha, maksimalne gustoće korištenja od 120 ležaja po ha,te se prema vrs dijele na zone hotela (T1 zone koje sadrže 70% smještajnog kapaciteta u hotelima i 30% u vilama), zone turisčkihnaselja (T2 zone u kojima je 70% smještajnog kapaciteta organizirano u vilama, a 30% u hotelima), zone kampova (T3), luke naučkogturizma i golf igrališta. Ugosteljsko-turisčke građevine u izdvojenim turisčkim zonama izvan naselja mogu se etažira ukoliko sunamijenjene isključivo smještaju (npr. vile i druge građevine u kojima osim smještaja nema drugih sadržaja).71 U svrhu zašte te održivog, svrhovitog i gospodarski učinkovitog korištenja, Zakonom o prostornom uređenju i gradnji određujese zašćeno obalno područje mora (ZOP), koje obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1.000 m od obalne crte i pojas mora uširini od 300 m od obalne crte.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA36

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHS izuzetkom samo nekoliko međunarodno visokokategoriziranih i brendiranih hotela lociranih uZagrebu (Wesn, Regent Esplanade, Sheraton, Four Points, Best Western i u dogledno vrijemeHilton), Splitu (Le Meridien Lav, Radisson i u dogledno vrijeme Hilton), Dubrovniku (Hilton, Radisson,Rixos) i Savudriji (Kempinski Adriac), u Hrvatskoj trenutno ne posluje nijedan drugi hotelskiobjekt globalno prepoznatljivog brenda međunarodne katogorije na razini 5*. Istodobno, a što seče međunarodno brendiranih hotela nižih kategorijalnih razreda, valja istaknu samo brendoveSol Melia-e u hotelima Istraturista u Umagu, brend Falkensteiner u hotelima zadarskog Borika, hotelArcotel Allegra (Zagreb), hotel Bonaca Riu u Bolu odnosno prisustvo grupacije Iberostar u Cavtatu.Za zemlju na pragu ulaska u EU, značajki i atrakvnos kao što je Hrvatska, to je prilično poražavajućipodatak koji jasno ukazuje na različite invescijske, tržišno-operavne i/ili pravno-instucionalnerizike na koje valja računa kako u kontekstu razmatranja oportunos ulaganja u nove razvojnoinvescijskeprojekte, tako i u kontekstu svakodnevnog poslovanja u Hrvatskoj.Zašto je uopće prisustvo globalno brendiranih hotelskih objekata važno za turizam RH? Prije svega,međunarodno brendirani hotelski objek, kroz parcipaciju u promovnim programima i kampanjamana globalnoj razini, indirektno promoviraju i desnacije (zemlje) u kojima su locirani, a štopodrazumijeva i povećani interes međunarodnih ulagača u ne-turisčki sektor. Nadalje, međunarodnobrendirani hotelski objek svojim gosma nude međunarodno prepoznatljivu kvalitetu usluživanjakoja je maksimalno usklađena s relevantnim suvremenim trendovima od interesa za ‘industriju slobodnogvremena’, odnosno sa zahtjevima potražnje. Konačno, riječ je o velikim hotelskim lancimakoji raspolažu vlasm rezervacijskim i globalno prisutnim distribucijskim sustavima, što omogućavaveću popunjenost kapaciteta (smanjenje sezonalnos), bolju strukturu gosju jekom cijele godine(manje alotmana i grupa), kao i veću profitabilnost (uslijed učinkovite primjene yield management-a).Sve se ovo postupno prenosi i na druge smještajne objekte u neposrednom (desnacijskom)okruženju, a me i na Hrvatsku u cjelini.Osim toga, a s obzirom da brendirani hoteli u svom poslovanju, neovisno o mjestu u kojem senalaze, primjenjuju idenčne standardne operavne procedure, ovi su smještajni objek idealnomjesto za tzv. on the job training, odnosno najbolju moguću edukaciju u različim strukovnim, ali imenadžerskim zanimanjima, što ima izuzetno važne implikacije na dugoročno podizanje kvaliteteusluživanja i poslovanja svih ostalih nebrendiranih hotelskih objekata u desnaciji (spillover). Naposljetku,nije naodmet istaknu i činjenicu da globalni hotelski brendovi predstavljaju izuzetanmagnet za privlačenje različih regionalnih investora, a što dodatno dopunjuje i/ili unapređujeukupnu turisčko-ugosteljsku ponudu u desnaciji.Iako je, dakle, teško ospori činjenicu da bi privlačenje određenog broja brendiranih hotelskih visokokategornikapredstavljalo razvojni izazov koji bi generirao cijeli niz implicitnih koris za hrvatskiturizam i njegovu međunarodnu konkurentnost, postavlja se pitanje opmalnog broja takvih hotela,odnosno pogodnih lokacija za njihovu izgradnju 72 .Naime, kad je riječ o njihovom poželjnom broju, jedna od temeljnih razvojnih dilema odnosi se napotrebu očuvanja hrvatskog turisčkog prostora i nacionalne prepoznatljivos hrvatskog turisčkogproizvoda kao vrlo moćnog sredstva učinkovite tržišne diferencijacije. Samim m, postoji opravdanabojazan da bi prevelik broj međunarodno brendiranih, relavno “uniformiranih“ hotelskih objekata,kako u oblikovnom, tako i sadržajno-funkcionalnom smislu, negavno utjecao na dugoročnu tržišnuprepoznatljivost hrvatskog turisčkog proizvoda te bi Hrvatsku pretvorio u još jednu u brzo rastućemnizu komodiziranih i/ili konfekcijskih turisčkih desnacija.Istodobno, druga bitna dilema o kojoj bi valjalo vodi računa prilikom donošenja odluke o pojačanomprisustvu visokokategoriziranih, globalno brendiranih hotelskih objekta u Hrvatskoj, odnosno upojedinim njenim turisčkim regijama i/ili desnacijama, odnosi se na izbor prikladnih lokacija nakojima bi ih valjalo locira i to kako zbog njihove veličine i uklapanja u okolni prostor, tako i zbogosiguravanja potrebne infrastrukture, pri čemu se ne misli samo na struju, vodu, plin i/ili kanalizacijskisustav i prometnice, već i na sadržaje kao što su, primjerice, golf tereni, turisčke marine i sl.72 Nije, naime, realno očekiva da bi veći broj već postojećih hotelskih objekata u nas, a uslijed specifičnih zahtjeva vlasnika pojedinihglobalno prepoznatljivih hotelskih franšiza i to kako glede strukture i veličine pojedinih hotelskih prostora, tako i glede raspoloživihsadržaja mogao nosi zastavicu presžnih međunarodnih brendova. Istodobno, veliko je pitanje i da li bi postojeći vlasnici vodećihhrvatskih hotela i htjeli/dozvolili kupi/plaća franšizu nekog od vodećih svjetskih hotelskih brendova u uvjema visoke sezonalnosi relavno niskog stupnja korištenja kapaciteta.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA37

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH3.6. ODNOS PREMA STRANIM MAINSTREAM TUROPERATORIMABrz i konstantan napredak u korištenju suvremenih informacijskih i/ili komunikacijskih tehnologijau svijetu jekom posljednjih petnaestak godina velikim je dijelom utjecao i na:■ pojačanu horizontalnu i verkalnu integraciju turisčkih posrednika što je postupno dovelo dosvojevrsne bipolarizacije ovog tržišta u kojem danas dominiraju dva globalna turoperatora – TUIi Thomas Cook;■ postupnu specijalizaciju manjih turisčkih posrednika, uslijed čega danas na globalnom tržištuturisčkog posredovanja uspješno djeluje razmjeno velik broj turoperatora specijaliziranih kakoza pojedine turisčke desnacije, tako i za jasno ciljane potrošačke segmente i/ili specifičneturisčke akvnos.Iako bi brz razvoj suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija trebao upućiva na zaključakda će se potreba za posrednicima između krajnjih korisnika turisčkih, osobito smještajnih, uslugai njihovih pružatelja postupno smanjiva, prisutnost turisčkih agencija i turoperatora u svjetskomturizmu još je uvijek vrlo velika. Razloge za to valja traži ponajviše u sljedećim činjenicama: a)turisčki posrednici i dalje najbolje poznaju ne samo potrebe, već i financijski potencijal potencijalnihkorisnika različih turisčkih usluga, b) turisčki posrednici još uvijek najbolje pokrivaju tržište(uz niže jedinične troškove), c) turisčki posrednici nude znatno širu lepezu turisčkih proizvoda i/ili desnacija, te d) turisčki posrednici stalno unapređuju i/ili kreiraju nove načine komunikacije spotencijalnim korisnicima turisčkih usluga.Slično kao i na globalnoj razini, ovisnost hrvatskih hotelsko-turisčkih poduzeća o turisčkimagencijama i turoperatorima kao bitnim distributerima različih desnacijskih inačica integralnogturisčkog proizvoda Hrvatske još je uvijek izrazito visoka 73 . Pritom valja posebno istaknu i činjenicuda se turisčko posredovanje između krajnjih korisnika turisčkih usluga i vlasnika smještajnihobjekata u Hrvatskoj odvija u uvjema relavno malog broja stranih mainstream turoperatora irelavno velikog broja pružatelja usluga smještaja. Takvo stanje stvari, uslijed znatno veće tržišnesnage stranih mainstream turoperatora 74 , negavno utječe na razinu prosječno ostvarenih cijenahrvatskih smještajnih objekata, pri čemu je ‘prelijevanje dohotka’ prema inozemnim posrednicimato veće, što je veća njihova tržišna snaga. S druge strane, neovisno o negavnom utjecaju stranihmainstream turoperatora na razinu prosječno ostvarenih cijena u smještajnim objekma, njihovodjelovanje, zajedno s djelovanjem drugih turisčkih posrednika, prilično pozivno utječe na trajanje,ionako kratke, turisčke sezone u nas, a me i na korištenje smještajnih (hotelskih) kapacitetana godišnjoj razini. Drugim riječima, teško je precizno utvrdi u kolikoj je mjeri današnja razinaakvnos, odnosno uloga stranih mainstream turoperatora, u konačnici, povoljna ili nepovoljna zahrvatski turizam, odnosno je li negavni utjecaj smanjenja prosječno ostvarenih cijena smještaja(cjenovni aspekt poslovanja), veći ili manji od pozivnog utjecaja boljeg korištenja kapaciteta(količinski aspekt poslovanja).Usprkos nemogućnos objekvnog sagledavanja trenutne korisnos/štetnos veće ili manje ulogestranih mainstream turoperatora u prodaji hrvatskih smještajnih kapaciteta na međunarodnomturisčkom tržištu, čini se da će njihova važnost za hrvatski turizam u dolazećem razdoblju presudnoovisi o sljedeće tri bitne činjenice, od kojih je prva više objekvnog, a druge dvije više subjekvnogkaraktera:■ u kolikoj će se mjeri, odnosno kojom će se brzinom, dobrim dijelom kao rezultat ulaska Hrvatskeu EU članstvo, mijenja današnja međunarodna percepcija (imidž) o Hrvatskoj kao još uvijek, uusporedbi s primjerice Španjolskom, Italijom ili Francuskom, ‘drugorazrednoj’ turisčkoj desnaciji.73 Pritom valja posebno istaknu da značajnu ulogu u prodaji hrvatskog turisčkog proizvoda na međunarodnom tržištu imajudomaći turisčki posrednici – incoming ili inbound turisčke agencije koje često posluju u ime i za račun stranog turoperatora. Tako,primjerice, domaće ‘inbound’ turisčke agencije danas posreduju u realizaciji četvrne ukupnog komercijalnog turisčkog fizičkogprometa u nas dok se, primjerice, svako drugo noćenje u hotelima, aparthotelima i vilama realizira njihovim posredovanjem. Izvor:Glavni plan i strategija razvoja turizma RH – Izvještaj 5, str. 40. Istodobno, prema podacima primarnog istraživanja Horwath Consulnga,Zagreb, u tržišnom miksu vodećih hrvatskih hotela za 2010. godinu, alotmanski gos sudjeluju u ukupnom broju noćenjas preko 50%. Izvor: Poslovanje hotelijerstva u Hrvatskoj 2010, Horwath HTL, Zagreb.74 Riječ je o tzv. pregovaračkoj snazi na strani dobavljača, jednoj od tzv. Porterovih 5 konkurentskih sila. Izvor: Porter, M. (2000).Locaon, Compeon and Global Development: Local Clusters in a Global Economy, Economic Development Quarterly, 14 (1), 15-34.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA38

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH■ hoće li razina kompetentnos i samopouzdanja hrvatskih hotelsko-turisčkih poduzeća, ali i svihindividualnih vlasnika manjih smještajnih objekata 75 bi dovoljna za stvaranje povoljnijeg položajau odnosu na strane mainstream turoperatore, kao i za jačanje direktnog tržišnog komuniciranjas krajnjim korisnicima smještajnih usluga.■ u kojoj će se mjeri razvija partnerstva s domaćim recepvnim agencijama za potrebe razvojasloženih turisčkih proizvoda kao glavnog razloga dolaska u desnaciju.Uz pretpostavku da će se međunarodna percepcija o hrvatskom turisčkom proizvodu, u usporedbis najrazvijenijim turisčkim desnacijama Mediterana promijeni nabolje, važnost i uloga stranihmainstream turoperatora u prodaji različih sustava turisčkih doživljaja hrvatskih turisčkihdesnacija brže će se smanjiva. Samim m, za očekiva je da će u takvim uvjema i veći brojhotelsko-turisčkih poduzeća i vlasnika manjih obiteljskih objekata prepozna svoju šansu zapostupno redefiniranje odnosa prema stranim mainstream turoperatorima u prodaji raspoloživihsmještajnih kapaciteta, a s me i za postupno smanjenje ovisno o njima. Pritom valja posebnonaglasi i činjenicu da postupno smanjivanje današnje uloge stranih mainstream turoperatora podrazumijevada veći broj hrvatskih hotelsko-turisčkih poduzeća koris soware koji omogućavayield management 76 i prodaju usluga u realnom vremenu putem interneta. Tome valja doda inužnost uspostave partnerskih odnosa s domaćim recepvnim turisčkim agencijama usmjerenimna stvaranje kako složenih turisčkih proizvoda 77 , tako i proizvoda namijenjenih različim tržišnimnišama i posebnim interesima.3.7. RAZVOJ TURIZMA NA OSJETLJIVIM DIJELOVIMA HRVATSKOG TERITORIJAKad je u pitanju razvoj turizma na osjetljivim dijelovima Hrvatske, posebno valja razlikova triosnovne skupine takvih područja. To su:■ zašćena prirodna područja,■ zašćeni kulturno-povijesni lokalite i objek i■ osobito vrijedni prostori koji nisu pod zaštom, među kojima posebno mjesto zbog povećaneosjetljivos i važnos za turizam imaju jadranski otoci.Na zašćena prirodna područja odnosi se oko 9,5% kopnenog teritorija Hrvatske. Od toga se 18%odnosi na osam nacionalnih parkova, 67% na jedanaest parkova prirode, a 15% na oko 450 svihostalih, uglavnom malih, zašćenih područja 78 . Nadalje, kako Hrvatska pripada europskim zemljamas najvišim stupnjem bioraznolikost, u sklopu programa NATURA 2000 kao europske mrežeočuvanja biološke i krajobrazne raznolikos, predviđa se da bi oko 30% ukupnog teritorija zemljemoglo bi pod određenim režimom zašte. Ovako veliki udio zašćenih područja u Europskoj unijikarakterisčan je još samo za Sloveniju i Bugarsku.Usprkos određenim problemima koji bitno otežavaju upravljanje i usporavaju razvoj zašćenihpodručja, pri čemu posebno valja ukaza na ograničene financijske mogućnos 79 , u Hrvatskojpostoje učinkovi mehanizmi koji onemogućavaju ili bitno otežavaju neodržive oblike korištenjaovog prostora za potrebe turizma. Na taj način je uglavnom onemogućena neprimjerena izgradnjate izbjegnuta ozbiljnija devastacija ovih područja. Neovisno o tome, međum, postavlja se pitanjeda li je to dovoljno za kvalitavni razvojni iskorak i bolju turisčku valorizaciju većine zašćenih75 Osobito u situaciji kad se preko 90% svih stasčki registriranih turisčkih noćenja u nas odnosi na inozemnu potražnju.76 Yield management je tehnika upravljanja prihodima od smještaja kako bi se maksimirao prihod po raspoloživoj smještajnoj jediniciu određenoj jedinici vremena. Drugim riječima, yield management se temelji na svojevrsnoj cijenovnoj diskriminaciji potencijalnihkorisnika smještajnih objekata te ima za cilj proda svaku smještajnu jedinicu ‘primjerenom’ gostu u ‘primjereno’ vrijeme za‘primjerenu’ cijenu.77 Riječ je o proizvodima kao što su, primjerice ture i drugi paket aranžmani, odnosno kongresi i razna događanja.78 Prilikom procjenjivanja udjela pojedinih zašćenih područja vođeno je računa o preklapanjima – tako je npr. Strogi prirodnirezervat Hajdučki i Rožanski kukovi dio Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, a cijeli ovaj nacionalni park je, kao i nacionalni parkPaklenica, sastavni dio Parka prirode Velebit. Manje od 15% površine ostalih zašćenih područja tako uključuje samo područja kojanisu u sastavu nacionalnih parkova ili parkova prirode, dok 67% površina pod parkovima prirode ne uključuje dijelove h parkovakoji su u sastavu nacionalnih parkova (to su upravo nacionalni parkovi Sjeverni Velebit i Paklenica).79 Iznimka su samo nacionalni parkovi Plitvička jezera i Krka kod kojih vlas prihodi uvelike nadmašuju proračunske prihode, doksva ostala zašćena područja zasad daju skroman doprinos ekonomskom boljitku lokalnih zajednica.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA39

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHprirodnih područja. Naime, bez jasnog, nacionalno definiranog, koncepta budućeg upravljanjazašćenim područjima, a što uključuje ne samo uspostavu konkretnih financijskih mehanizama/izvora neophodnih za njihov razvoj, već i bolju komunikaciju s jelima državne vlas na nacionalnoj,regionalnoj i/ili lokalnoj razini, neće bi moguće osigura ni bolju kadrovsku ekipiranost, nidugoročnu tržišnu privlačnost zašćenih područja.S druge strane, a kad je riječ o zašćenim kulturno-povijesnim lokalitema i objekma, prostornimje planovima, u suradnji s Ministarstvom kulture, uspostavljen prilično zadovoljavajući oblik zaštepojedinačnih objekata i lokaliteta. Neovisno o tome, međum, postoji problem nedovoljno jasnogizdvajanja kulturno-povijesnih resursa od ključnog značaja za turizam i turisčko privređivanje 80 .U tom se kontekstu posebno nameće pitanje opravdanos i/ili svrsishodnos korištenja instutaspomeničke rente, osobito u uvjema sve češćih pritužbi poduzetničkog sektora o načinu njenograzrezivanja i/ili visini.Ipak, čini se da se ključna razvojna dilema u upravljanju zašćenim kulturno povijesnim lokalitemai/ili objekma u nas odnosi na određivanje primjerene razine zašte njihove izvornos. Naime, uuvjema prekomjerne zašte izvornos i maksimalnog inzisranja na striktnom pošvanju svihznačajki tradicijskog graditeljstva, kako u izboru materijala, tako i osiguranju nekadašnje funkcionalnosunutrašnjeg prostora pojedinačnih objekata u sklopu zašćenih kulturno-povijesnih lokaliteta,čini se da će trošak održavanja i/ili zašte od propadanja većine kulturno-povijesnih lokaliteta i/iliobjekata i dalje bi prepušten državnom proračunu, čak i u slučajevima kad bi za to mogao postojakonkretni privatni interes. Drugim riječima, ključna razvojna dilema u upravljanju ovim lokalitemai/ili objekma odnosi se na potrebu svojevrsnog balansiranja između strogih konzervatorskihodrednica i logike tržišnog privređivanja prilikom obnove svakog pojedinog, za turizam i turisčkoprivređivanje interesantnog, a zašćenog, lokaliteta i/ili objekta.Konačno, a neovisno o zašćenim prirodnim područjima i/ili kulturno-povijesnim lokalitema/objekma, jedna od najvažnijih komparavnih prednos hrvatskog turizma i dalje je relavno niskistupanj izgrađenos primarnog turisčkog pojasa 81 . Samim m, hrvatski turizam još uvijek karakteriziravelik broj, od komercijalne turisčke izgradnje, prilično očuvanih područja. To se ne odnosisamo na konnent, već i na priobalje, a posebice na velik broj hrvatskih otoka, pri čemu su otocizbog svoje izoliranos i posebnih socio-kulturnih značajki generalno osjetljiviji od kopnenih prostora.Nadalje, otoci su do danas u mnogo većoj mjeri uspjeli očuva za današnji turizam osobito važnugraditeljsku autenčnost, izvornost lokalne kulture života i rada, kao i povezanost s prirodom. Povrhtoga, Hrvatska je uz Grčku jedina sredozemna zemlja s velikim brojem otoka koji su uspjeli očuvatakve značajke, što čini važnu komparavnu prednost za budući razvoj turizma.S obzirom da hrvatski otoci nisu pod posebnim režimom zašte te su potencijalno najviše izloženinedovoljno primjerenim oblicima korištenja, u kontekstu njihove buduće opmalne turisčke valorizacije,potrebno je ukaza na nekoliko razvojnih dilema:■ Je li potrebno uspostavi jedinstvenu nacionalnu poliku zašte otoka ili je to bolje prepusjedinicama lokalne samouprave na čijem se teritoriju oni nalaze?■ Treba li razvoju turizma na otocima, a uslijed činjenice da postoje znatne razlike među njima valjapristupi selekvno 82 ?■ Valja li razvoju turizma na otocima valja pristupi restrikvno, a što podrazumijeva ne samo većeili manje ograničavanje komercijalne turisčke izgradnje, već i definiranje primjerenos arhitektonskogizričaja svake buduće izgradnje?■ Bi li prilikom planiranja razvoja turizma na otocima bilo uputno uspostavi i dodatne mehanizmezašte, koji bi trebali uključi i ograničavanje gradnje kuća za odmor?80 Naime, lista najvažnijih kulturnih dobara nacionalnog značaja još nije završena, tako da se iz Liste od preko 7.000 zašćenih kulturnihdobara Hrvatske posebno izdvaja zapravo samo šest cjelina i lokaliteta koje š UNESCO. Među njima posebnu važnost imajuurbane cjeline Dubrovnika, Splita i Trogira kao kompleksni atrakvni prostori s velikim brojem zašćenih pojedinačnih objekata,dosta je dobro valorizirana i Šibenska katedrala, dok Eufrazijeva bazilika u Poreču i pogotovo Starogradsko polje u turisčkom smisluimaju manji značaj od npr. urbanih cjelina Hvara i Korčule ili zagrebačke i đakovačke katedrale.81 Usprkos brzo rastućeg broja prekomjereno izgrađenih područja u priobalju.82 Pri čemu bi se otoci mogli grupira vodeći računa o činiteljima kao što su veličina, naseljenost, razina turisčkog razvoja i/ili prometnadostupnost.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA40

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHNaposljetku, a iako nije riječ o posebno ugroženim dijelovima hrvatskog teritorija, koridor dužhrvatskih granica svakako predstavlja vrlo osjetljiv dio hrvatskog teritorija koji, iz aspekta turisčkograzvoja, zaslužuje posebnu pažnju, osobito u kontekstu skore EU integracije Hrvatske.Naime, ulazak Hrvatske u EU implicira brisanje “tvrdih“ granica između Hrvatske i Slovenije. U tomsmislu valja odmah postavi pitanje što valja poduze da pogranična mjesta od Međimurja, Žumberkai Karlovačke županije, naselja u Gorskom kotaru uz tok rijeke Kupe te naselja u Primorsko goranskoji Istarskoj županiji uz samu granicu ne shvate ovaj proces samo kao administravno-sigurnosnuformalnost, već kao prvorazrednu razvojnu šansu i početak turisčkog razvojnog procesa. Isto pitanjevalja postavi i nositeljima javne vlas na županijskoj, ali i nacionalnoj razini.Druga razvojna dilema koju u kontekstu uspostave novog graničnog režima valja adresira odnosise na pitanje kako pristupi turisčkom razvoju ovog, s izuzetkom ravničarskog međimurskog dijela,dominantno brdsko/planinskog područja, a da se to već u relavno kratkom roku odrazi na životnistandard i stopu rasta regionalnog/lokalnog gospodarstva. Isto pitanje odnosi se na opmalnuturisčku valorizaciju Drave 83 , Dunava 84 i Save 85 , odnosno njihove plovnos, a imajući na umu dauspostava Schengenskog režima na granici sa Srbijom i BiH ne bi trebala bitnije smanji mogućnostprekogranične suradnje i izgradnju komplementarne turisčke ponude s obje strane ovih rijeka.3.8. RAZVOJ NEKOLIKO GLOBALNO PREPOZNATLJIVIH INTEGRIRANIHRESORT PROJEKATA DA ILI NE?Razvoj hrvatskog turizma u cijelom razdoblju od osamostaljenja do danas, uz izrazitu ekspanzijuobiteljskih apartmana i/ili kuća za odmor, karakterizira uglavnom umjereni rast i razvoj hotelskesmještajne ponude, pri čemu su ulaganja bila orijenrana ponajviše na podizanje kategorijalnograzreda i/ili tržišno repozicioniranje postojeće hotelske ponude, odnosno na izgradnju relavnovelikog broja, sadržajno, vizualno i tržišno, više ili manje funkcionalnih obiteljskih hotela manjeveličine. Drugim riječima, uz izgradnju svega nekoliko novih hotelskih objekata visoke kategorije,jekom proteklih dvadesetak godina u nas gotovo da i nije bilo turisčkih razvojno-invescijskihprojekata koji bi u većoj mjeri mogli privući pozornost svjetskih medija i/ili financijskog tržišta. Uslijedčinjenice da se Hrvatskoj i njenom turizmu, dijelom i zbog skorog ulaska u EU, danas posvećuje znatanmedijski prostor, u kontekstu dugoročno poželjnog tržišnog pozicioniranja Hrvatske kao turisčkedesnacije, opravdano je postavi pitanje razvoja nekoliko velikih, globalno prepoznatljivih, inves-cijskih projekata koji bi, svojom veličinom i strukturom sadržaja mogli privući ne samo globalnopoznate hotelske brendove, već i globalno poznate developere/investore, a što bi zasigurno imaloodraza na imidž i percepciju hrvatskog turizma u svjetskim okvirima.Ponajviše uslijed činjenice da pripremu, izgradnju i/ili komercijalizaciju velikih turisčkih razvojnoinvescijskihprojekata, dijelom i zbog prostornog obuhvata, valja poveziva s izuzetno visokimfinancijskim ulaganjima, a relavno sporim efektuiranjem invescije, u cilju inicijalnog smanjivanjavisine poduzetničkog rizika, rastući broj takvih poduhvata u svjetskom turizmu povezan je s izgradnjomtzv. integriranih (i mixed use) resort projekata 86 . Riječ je o zaokruženim turisčkim kompleksima83 Iako je Drava najvećim dijelom svog korita neuređena za plovidbu, dosadašnja istraživanja pokazuju da je vremensko iskorištenjeDrave za plovidbu na cijelom sektoru (rkm 66 do rkm 198) 104 dana, na dionici od rkm 66 do rkm 140 – 173 dana i na dionici odrkm 140 – 198, 138 dana. Uzme li se u obzir činjenica da je plovni put na rijeci Dravi od ušća u Dunav do Osijeka međunarodni ploviniput dok je onaj od Osijeka do Ždalice (rkm 198,60) međudržavni hrvatsko – mađarski plovni put, jasno je da ova činjenica imaturisčke konzekvence za sva riječna pristaništa na Dravi a to su: Luka Osijek, pristanište u Nemenu, Belišću, i Terezinom polju.Ovdje je izuzeto samo pristanište za pretovar šljunka u Kapincima.84 Plovni put rijeke Dunav (E-8) cijelom dužinom RH od Bane do Iloka (od 1433 rkm do 1295,5 rkm) osposobljen je i obilježen zadnevnu i noćnu plovidbu i njegovi gabari odgovaraju zahtjevima VI c međunarodne klase.85 Plovni put rijeke Save (E-80-12) u RH od ušća Kupe nizvodno do Jamene – granica sa Srbijom (od rkm 583 do rkm 207) odgovarazahtjevima III klase plovnos, dok na dijelu od rkm 583 do Rugvice rkm 653 odgovara zahtjevima II klase plovnos. Na dijelu odušća Kupe do Jamene plovni put je djelomično osposobljen i obilježen za dnevnu plovidbu, dok na dijelu od ušća Kupe do RugviceSava nije osposobljena za komercijalnu plovidbu.86 Riječ je uglavnom o razvojno-invescijskim projekma kojima je veće razvojne zone izvan gradskih naselja potrebno opremisvim potrebnim turisčkim, javnim i/ili komunalno-infrastrukturnim sadržajima koji osiguravaju udoban turisčki boravak. Ponekadtakvi projek uključuju i izgradnju stambenih i svih drugih javno-uslužnih sadržaja potrebnih za svakodnevni život zaposlenih ilidijela zaposlenih u resortu.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA41

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHs diversificiranom strukturom smještajnih i izvan-smještajnih sadržaja, čije planiranje i izgradnja,osim udovoljavanja uobičajenim tehničko-tehnološkim, funkcionalnim, sadržajnim, ekološkim i inimkriterijima, u pravilu, karakterizira i uspješan suživot klasičnog komercijalnog turisčko-ugosteljskogposlovanja i biznisa nekretninama. Drugim riječima, kroz etažiranje i prethodnu prodaju (idealnogdijela) ukupno planirane smještajne ponude krajnjim korisnicima, prikuplja se inicijalni kapital (equity)neophodan za zatvaranje financijske konstrukcije cijelog projekta. Na taj način, dakle, već uinicijalnoj fazi razvoja projekta izabrani developer/investor osigurava znatni priljev gotovine, štouvelike pridonosi ne samo smanjivanju ukupne financijske opterećenos projekta, već i potencijalneizloženos developera/investora financijskim i tržišno-operavnim rizicima jekom cijelogpredvidivog životnog/ekonomskog vijeka projekta.Izrazite primjere izgradnje integriranih (i mixed use) resort projekata na prethodno opisanim osnovamasvakako predstavljaju sve brojniji turisčki golf, spa-wellness i/ili casino-gaming projek uraznim dijelovima svijeta, čija financijska isplavost, u uvjema sve više kvalitavne razine opremanja,odnosno konnuiranog rasta potrebnih ulaganja po smještajnoj jedinici, ne bi bila moguća bezakvne uloge zainteresiranih fizičkih i/ili pravnih osoba koji ulazak u vlasništvo na određenomudijelu ukupno raspoloživih vila, luksuznih apartmana i/ili kondominija treraju manje kao potrošnju,a više kao lukravno financijsko ulaganje. Naime, većina tako prodanih pojedinačnih smještajnihjedinica, kroz primjenu sell and lease back 87 modela, jekom najvećeg dijela godine ionako se koriskao klasični turisčki komercijalni kapacitet, pri čemu se neto ostvarena dobit od njihove tržišnekomercijalizacije dijeli proporcionalno između vlasnika pojedinačnih nekretnina (privatne osobe) ioperatora resorta (pravna osoba zadužena za vođenje operavnog poslovanja cijelog kompleksa).S obzirom na veličinu potrebnog razvojnog prostora (kvadratura turisčke razvojne zone) i izrazihrazlika u stupnju urbaniziranos i/ili gustoći naseljenos pojedinih dijelova zemlje, ubrzani razvojturizma kroz integrirane (i mixed use) resort projekte u novije je vrijeme karakterisčan ponajvišeza Tursku i neke zemlje na afričkoj strani Mediterana (Egipat, Maroko, Tunis). Nadalje, budući da jeriječ o razvojnom konceptu koji se primjenjuje ponajviše izvan već urbaniziranih područja, a u ciljunjihovog privođenja turisčkom korištenju, planiranje i realizacija takvih projekata implicira ne samodobru pripremu, već i transparentno vođenje projekta od strane nositelja javne vlas u svim fazamanjegove realizacije. Drugim riječima, razvoj integriranih (i mixed use) resort projekata trebao bi podrazumijevastriktno prostorno-plansko usmjeravanje, odnosno javno usklađenu i od relevantnihrazvojnih dionika odobrenu izgradnju isključivo u za to predviđenim turisčkim razvojnim zonama.Kad jer riječ o dosadašnjem modelu razvoja turizma u Hrvatskoj, za razliku od prethodno navedenihzemalja Sjeverne Afrike, odnosno Turske, a sličnije razvoju turizma u priobalnim područjima Italije,Francuske i Grčke, turisčki se razvoj odvijao ponajviše spontano i organski, pri čemu su se objek/sadržaji turisčke ponude, najvećim dijelom, gradili u već urbaniziranim (turisčkim) mjesma, ili, uturisčkim zonama u njihovoj neposrednoj blizini. Nadalje, nositelji takvog razvoja bile su ponajvišelokalne fizičke i/ili pravne osobe. Samim m, iako se ne može decidirano reći da razvoj hrvatskogturizma nije, u određenoj mjeri, bio temeljen na uspostavi turisčkih resorta, njegov međunarodniidentet nije dosad, osim uz nekoliko iznimaka starijeg datuma 88 , bilo moguće dovodi u razvojnikontekst integriranih turisčkih resort projekata. Neovisno o tome, međum, imajući na umu sveveći broj razvojno-invescijskih projektnih ideja koje se recentno medijski plasiraju i/ili predlažurazličim jedinicama lokalne samouprave duž jadranske obale, a koje imaju sve bitne značajke integriranih(i mixed use) turisčkih resort projekata, postavlja se pitanje da li bi, odnosno pod kojimbi uvjema ulazak u njihovu realizaciju donio dugoročni boljitak hrvatskom turizmu?Pod pretpostavkom da razvoj hrvatskog turizma i dalje valja temelji i usmjerava na načelimaodrživog razvoja (ekološki, socio-kulturno i ekonomski), razmatranje ideje o izgradnji određenogbroja integriranih (i mixed use) resort projekata, na prvi se pogled ne čini ni lošom, ni štetnom, pod87 Radi se o ugovornom odnosu između pojedinačnih vlasnika nekretnina (vile, apartmana, kondominija) u nekom resortu premakojem vlasnik, u vrijeme kad nekretninu ne koris, istu daje na uporabu drugim potencijalnim korisnicima posredstvom (hotelske)menadžment kompanije (operatora). Osim ovog, u svijetu postoje i drugi slični modeli komercijalnog turisčkog korištenja privatnihsmještajnih jedinica kao što su, primjerice, managed apartments, fraconal ownership i sl.88 Iako bi ih se u suvremenim uvjema poslovanja teško moglo okarakterizira kao integrirane resort projekte, projek kao štosu Haludovo na Krku, odnosno Babin Kuk u Dobrovniku imali su u vrijeme kad su građeni određene značajke integriranog resorta.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA42

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHuvjetom da se prethodno raspravi o njihovom opmalnom broju, odnosno potencijalno prikladnimlokacijama. Naime, s obzirom na činjenicu da je riječ o projekma koje već u inicijalnoj fazi njihovograzvoja karakterizira potreba rezervacije prostora, ali i akvna uloga i neposredni angažman nositeljajavne vlas, čini se da bi njihov razvoj, uz uvjet transparentnog vođenja, mogao garanra nesamo maksimalno odgovorno korištenje, već i adekvatnu zaštu primarnog turisčkog prostora odpuzajuće apartmanizacije, konnuirane legalizacije ‘divlje’ izgrađenih kuća za odmor, odnosno drugih,dugoročno neprimjerenih načina korištenja primarnog turisčkog prostora, a kojima se, sukladnopostojećim iskustvima, vrlo teško oduprije. Nadalje, realizacija nekoliko takvih projekata u nasmorala bi bi uvjetovana i primjenom vrhunskih tehnoloških dosgnuća na planu zašte okoliša,a moguće je razmišlja i o njihovom korištenju u funkciji efikasnog privođenja turisčkoj namjenimanje atrakvnih, industrijski i/ili vojno napuštenih, odnosno drugih vizualno inferiornih dijelovaprimarnog turisčkog prostora Hrvatske.Konačno, usprkos činjenici da je riječ o razvojnom konceptu/modelu čije bitne značajke, osobitou uvjema decentraliziranog prostornog planiranja i donošenja razvojno-invescijskih odluka narazini jedinica lokalne samouprave, otvaraju širok prostor različim mogućim zloporabama, čini seda bi ideja planiranja i promoviranja unaprijed definiranog broja i lokacija takvih projekata u nas,kroz dugoročnu rezervaciju prostora i primjenu najviših tehničko-tehnoloških i ekoloških standardau planiranju sadržaja turisčke ponude, mogla ne samo dugoročno zaš turisčki prostor kaoteško obnovljivi strateški resurs, već i rezulra privlačenjem ulagačkog interesa međunarodnoetabliranih turisčkih poduzetnika, odnosno razvojem projekata koji će sadržajno i proizvodnopodići hrvatski turizam na višu razinu.3.9. PRODULJENJE SEZONEU cjelini, hrvatski turizam obilježava visok stupanj sezonalnos, iako se ona manifesra drugačije uobalnim, a drugačije u konnentalnim krajevima. U obalnom području, izražena je ljetna sezonalnostkada se u čeri ljetna mjeseca realizira 86% turisčkih noćenja. Nasuprot obalnom dijelu,većinu ostalih desnacija karakteriziraju dva razdoblja povećane potražnje – proljeće i jesen, iakoje sezonalnost manje izražena uslijed općenito niske stope cjelogodišnje turisčke akvnos.Sezonalnost je uvjetovana kako prirodnim, tako i društvenim činiteljima. Prirodni činitelji, osobitoklimatski, uzrokuju sezonalnost u obalnom području te djelomično u gorskoj Hrvatskoj (npr. zimskicentri poput Bjelolasice i Begova Razdolja). Međum, sezonalnost je uzrokovana i instucionalnimrazlozima – navikama provođenja glavnog godišnjeg odmora u ljetnim mjesecima, rasporedomdržavnih i školskih praznika kao i životnim slom turista. Instucionalni uzroci sezonalnos prisutnisu kako u obalnom, tako i u konnentalnom dijelu Hrvatske.Izražena sezonalnost, osobito u obalnim županijama gdje se odvija većina turisčke akvnos unas, negavno utječe kako na poslovanje turisčkih poduzetnika, tako i na desnaciju u cjelini.Stoga desnacije, kao i velika turisčka poduzeća unutar desnacija, smatraju sezonalnost jednimod najvećih razvojnih problema.Ipak, sezonalnost ne treba sagledava jednodimenzionalno. Naime, sezonalnost je i mehanizamkoji omogućuje stanovništvu psihofizičku rekuperaciju, te regeneraciju prirodnih resursa. “Mrtvasezona” omogućuje stanovnicima, od kojih je tek dio posredno ili neposredno uključen u turisčkoposlovanje, oporavak odnosno povratak ustaljenom načinu života. Upravo se očuvanjem ustaljenognačina života njeguje društvena i kulturna tradicija te lokalni životni sl koji sve učestalije postajui glavne vrijednos te točka diferencijacije turisčkih desnacije. Iako poslodavcima sezonalnoststvara problem s radnom snagom, mali poduzetnici kao i djelatnici privremeno zaposleni jekomljetne sezone mogu takav posao doživljava kao izvor dodatnih prihoda te ne moraju nužno bizainteresirani za stalno zapošljavanje i poslovanje izvan sezone. Konačno, osobito u uvjema u kojimaveliki broj desnacija nema adekvatnu komunalnu infrastrukturu što detrimentalno djeluje na okoliš,‘mrtva sezona’ je vrijeme kada se prirodni resursi oporavljaju i ekološki sustavi vraćaju u ravnotežu.Sagledavajući negavne i pozivne utjecaje sezonalnos, osobito sa stajališta različih interesnihskupina, valja ima na umu da:5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA43

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH■ Poželjnost cjelogodišnjeg turisčkog poslovanja ne mora bi jednaka u svim desnacijama, ni svedesnacije imaju jednake društvene, ekonomske ili prirodne uvjete za cjelogodišnje poslovanje.U kontekstu potonjeg, desnacije koje imaju kričnu masu potražnje domaćeg stanovništvajekom većeg dijela godine, a to su najčešće veći urbani centri ili desnacije u njihovoj blizini,imaju ujedno i preduvjete za cjelogodišnje turisčko poslovanje, dok će neke druge desnacijemoći tek produlji sezonu;■ Zbog složenos i raznolikos turisčkog poslovanja ne mora postoja konsenzus svih dionikaunutar jedne desnacije oko potrebe za produljenjem sezone ili cjelogodišnjim poslovanjem jerće jedan dio dionika, osobito velika hotelska poduzeća stremi što je moguće duljem poslovanju,dok je dijelu dionika (male obiteljske tvrtke, privatni iznajmljivači) turisčko poslovanje atrakvnoupravo zbog njegove sezonalnos.S obzirom na to da se sezonalnost odnosi na obrazac turisčkih dolazaka ustaljen kroz dulje vremenskorazdoblje u velikom broju zemalja, razvijen je cijeli niz strategija kojima se mogu ublažinegavni utjecaji sezonalnos. Većina strategija za ublažavanje sezonalnos i/ili njezinih posljedicaimplemenra se na razini poduzeća i desnacija. To su prvenstveno:■ cjenovna diferencijacija (sezonske promovne cijene);■ proizvodna diversifikacija koja se odnosi na izgradnju novih atrakcija ili organizaciju fesvala isličnih događanja, kreavno tematsko pakiranje postojećih proizvoda te razvoj nišnih proizvodakako bi se privukli novi tržišni segmen;■ tržišna segmentacija koja se odnosi uglavnom na privlačenje novih tržišnih niša;■ strateška partnerstva s turoperatorima za prodaju izvan sezone.Unatoč tome što su uzroci i posljedice sezonalnos na razini desnacija različi te se, uslijed toga,sezonalnost adresira uglavnom kroz desnacijske strategije, planerima stoji na raspolaganju i nekolikomjera državne polike poput rasporeda i trajanja školskih praznika za ublažavanje oscilacija upotražnji, fleksibilniji zakon o radu za problem s radnom snagom, financijske potpore razvoju novihproizvoda, porezne olakšice za putovanja u udaljenije ili nerazvijene desnacije, ulaganje u prometnuinfrastrukturu kako bi se poboljšala dostupnost ili pocanje turisčkih poduzetničkih klastera i mreža.U zemljama europskog okruženja može se prepozna primjena prethodno navedenih strategija, biloeksplicitno bilo implicitno. Primjeri eksplicitnih mjera državne polike u borbi prov sezonalnossu brojni, a uključuju programe kao što su, primjerice, projekt cjelogodišnjeg turizma (All year tourism)u Danskoj 89 , program Tourismo Senior Europa u Španjolskoj, program ravnomjernog rasporedaškolskih praznika u Sloveniji.Implicitne strategije za produljenje sezone mogu se prepozna u turisčkim razvojnim polikamaAustrije, Francuske, Italije i Portugala. Tako, primjerice, Austrija rješava problem sezonalnos unutarpolike razvoja održivog turizma i prilagodbe klimatskim promjenama. Sličnu praksu primjenjujei Francuska čiji je prioritet održivi turizam koji poštuje prirodnu, društvenu i kulturnu ravnotežuponudom odgovarajuće infrastrukture i različih akvnos kako bi se u cijeloj zemlji turizam odvijaou sva čeri godišnja doba. Italija sezonalnost ublažava promovnim akvnosma, strateškimugovorima s međunarodnim turoperatorima i profesionalizacijom organizacije značajnijih kulturnihi sportskih događanja. Konačno, i Portugal, slično Italiji, probleme sezonalnos adresira putempromocije i razvoja proizvoda.Temeljem prethodne konceptualizacije, a na temelju uvida u strateške opcije i/ili mjere nacionalnihturisčkih polika usmjerenih na umanjivanje posljedica sezonalnos u europskom okružju, urješavanju/ublažavanju problema sezonalnos hrvatskog turizma trebalo bi:■ Uvaži činjenicu da su uzroci kao i manifestacije sezonalnos različite u priobalju i na konnentu.U tom se kontekstu postavlja pitanje utvrđivanja jasnih granica rješavanja sezonalnos s razinenacionalne polike i/ili regionalne turisčke razvojne strategije.89 Riječ je o programu kojim je u tri godine uspostavljeno sedam cjelogodišnjih desnacija putem mjera usmjerenih na razvoj atrakcija,usluga, smještaja i infrastrukture. Osim turisčkog razvojnog potencijala, odabir desnacija izvršen je na temelju njihovih dobrodefiniranih strategija te sposobnos da osiguraju dobru suradnju privatnog i javnog sektora.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA44

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH■ Uvaži činjenicu da ni sve desnacije, ni svi dionici unutar jedne desnacije, ne shvaćaju sezonalnostkao problem te da sve desnacije nemaju ekonomske, infrastrukture, atrakcijske i/ilidruštvene preduvjete za cjelogodišnje poslovanje. Krene li se u rješavanje problema sezonalnoss ove premise, postavlja se pitanje da li bi selekranje i sustavan razvoj onih desnacija koje zato imaju preduvjete, mogla bi prihvatljiva strateška opcija.■ Ponudi jasan odgovor na pitanje li je temeljni preduvjet za produljenje sezone u priobalnimdesnacijama izgradnja suvremenih hotelskih objekata više/visoke kategorije, ili bi prednost ipaktrebalo dava izgradnji sadržaja izvansmještajne turisčke ponude koji bi privukli dodatnu potražnjui omogućili bolju popunjenost postojeće smještajne ponude i u izvansezonskom razdoblju, pričemu bi se novi hotelski i drugi objek smještajne ponude počeli gradi tek kad postojeći buduadekvatno zauze jekom cijele godine.3.10. UBRZAVANJE RAZVOJA KONTINENTALNOG TURIZMA 90Ravnomjerniji regionalni razvoj ugrađen je kako u razvojne polike Europske unije, tako i u razvojnepolike većine europskih zemalja. To se odnosi i na područje turizma i turisčkog privređivanja,posebno nakon što se razvoj turizma sve više počeo percipira kao jedan od prikladnih mehanizamaekonomske revitalizacije nedovoljno razvijenih regija. Općenito, za privlačenje turisčke potražnjeu turisčki manje razvijena područja, u nacionalnim razvojnim polikama koris se kombinacijanekoliko strategija:■ tržišna diferencijacija zajedno s desnacijskim pozicioniranjem. Riječ je o strateškom pristupu kojise obično temelji na inventarizaciji turisčkih resursa, klasterskom udruživanju te kreiranju imidža,s obzirom na to da većina ovih desnacija najčešće nema turisčki imidž;■ ciljani programi potpore i pocaja te koordinirani markeng, primjerice za proizvode i usluge kojepružaju obiteljska gospodarstva;■ promicanje razvoja tzv. rezidencijalnog ili vikendaškog turizma kako bi se postojeće slabijeiskorištene privatne kuće za odmor korisle veći dio godine. Riječ je o strateškom pristupu kojise temelji na pretpostavci da su vlasnici vikendica važan i stabilan izvor potražnje, da oni dovodenove goste u desnaciju, odnosno da imaju veći interes za razvoj područja od klasičnih turista;■ ciljani promovni programi i uspostavljanje jednostavnih sustava rezerviranja. Riječ je o strateškompristupu koji pretpostavlja da su već uspostavljene bitne pretpostavke za sadržajan boravak posje-telja;■ povećavanje dostupnos i mobilnos. Riječ je o strateškom pristupu koji uključuje osmišljavajetzv. fly and drive programa te mogućnos samostalnih obilazaka automobilom.Iako se svi navedeni strateški pristupi već u većoj ili manjoj mjeri, odnosno s većim ili manjim uspjehomprimjenjuju i u Hrvatskoj, turisčko privređivanje u nas još uvijek karakterizira posvemašnjageografska koncentracija na uski priobalni pojas. Drugim riječima, konnentalni je turizam u nas idalje izrazito nerazvijen, a što se očituje ne samo kroz njegov malen udio u ukupnim smještajnomkapacitetu i realiziranom fizičkom prometu, već i u kvalite i strukturi ukupne turisčke ponude 91 .Razloge za takvo stanje valja traži ponajviše u činjenici da se konnentalni turizam u nas počeuglavnom sporadičnim, a često i međusobno nekoordiniranim akvnosma koje ne mogu polučisinergijske učinke, dijelom i uslijed činjenice da su problemi vezani za razvoj konnentalnog turizmapreviše složeni da bi se rješavali pojedinačno.U želji da se razvojne mogućnos konnentalnog turizma u nas bitno bolje valoriziraju u idućemsrednjoročju, jedna od ključnih strateških dilema odnosi se na pitanje da li dosadašnji pristup razvoju,čak i uz veću financijsku potporu iz proračunskih sredstava, može donije pozivni pomak. Utom smislu posebno valja ukaza na sljedeće:90 Sintagma razvoj konnentalnog turizma uključuje ne samo razvoj turizma u makroregiji Konnentalna Hrvatska, već i razvoj turizmau zaleđu makroregija Sjeverni Jadran i Južni Jadran.91 Izvještaj 3 – Hrvatski turizam i konkurentsko okruženje.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA45

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH■ Osim malog broja i skromne kvalitete smještajnih i drugih ugosteljskih kapaciteta, hrvatskikonnentalni prostor, uz nekoliko iznimaka, oskudijeva jakim primarnim atrakcijama. Drugimriječima, turisčka atrakvnost većine ovog prostora temelji se na raznim akvnosma u prirodiu kombinaciji s kulturom života i rada te lokalnim kulturno-povijesnim atrakcijama. Na takvim jetemeljima vrlo teško uspostavi izraziju tržišno-proizvodnu diferencijaciju, odnosno privući većiinteres međunarodne potražnje;■ Najveći dio konnentalnog prostora Hrvatske karakterizira ne samo nedostatak turisčkog imidža,već i skromna i nedorečena tržišna komunikacija. Takvo stanje stvari je, najvećim dijelom, uvjetovanonedovoljnim financijskim sredstvima koja stoje na raspolaganju većini konnentalnihturisčkih zajednica. No, u kontekstu skromnih smještajnih kapaciteta i uske palete turisčkihproizvoda, postavlja se pitanje ekonomske isplavos pojačanog ulaganja u međunarodnu promocijukonnentalnog turizma. Naime, u kontekstu činjenice da se turizam u konnentalnimpodručjima, u pravilu, temelji ponajviše na izletničkoj i/ili domaćoj turisčkoj potražnji 92 , čini seda bi u promociji konnentalnog turizma naglasak valjalo stavi na privlačenje različih segmenatahrvatske populacije;■ Konnentalna područja, u većini slučajeva, imaju manjkavu komunalnu infrastrukturu (vodoopskrba,kanalizacija, plinifikacija) 93 , što bitno umanjuje stupanj poduzetničkog interesa, a mei otežava razvoj h područja;■ Konačno, s izuzetkom gradskih aglomeracija, većinu konnentalnih ruralnih područja, a uslijeddugoročnog nepovoljnih demografskih kretanja, karakterizira i nepovoljna dobna i obrazovnastruktura lokanog stanovništva čija je logična posljedica nedostatak poduzetničke inicijave.Druga strateška dilema povezana s ubrzavanjem razvoja konnentalnog turizma povezana je snačelnim pristupom razvojnoj problemaci. Osnovno je pitanje, pritom, može li se razvoju konnentalnogturizma u nas pristupi neselekvno odnosno na način da se ne definiraju prioritetnarazvojna područja, a s obzirom na to da cjelokupni ovaj prostor nije homogen, kako fizički tako i postupnju turisčke razvijenos? U tom kontekstu posebno valja ukaza na činjenicu da se razvoj kon-nentalnog turizma u nas može temelji na bilo kojem od sljedećih potencijalnih resursa, područjai/ili autonomnih atrakcija:■ gradske aglomeracije koje već raspolažu s dobrom infrastrukturom, ugosteljskim i smještajnimuslugama, razvijenim trgovačkim sektorom i relavno dobrom prometnom dostupnošću,■ toplička mjesta koje induciraju određenu autonomnu turisčku potražnju te koja su u stanju potaknuturisčku akvnost malih obiteljskih poduzetnika (restorani, vinarije, obiteljska turisčkagospodarstva),■ nacionalni parkovi i parkovi prirode,■ obala Dunava i drugih rijeka,■ svešta (Marija Bistrica, Ludbreg, Voćin, Aljmaš, Sinj),■ ostali brojni i raspršeni potencijalni nukleusi konnentalnog turisčkog razvoja (Kumrovec,Trakošćan, Bjelolasica, Samobor, Đakovo, Krapina, Ogulin, Slunj-Rastoke, Lipik, Kutjevo, Vinkovci/Vukovar, Ilok, Kneževi Vinogradi ), a koje je moguće međusobno poveziva principom zajedničkihinteresa (klastera) ili koje međusobno povezuju turisčke ceste, putovi, staze i tematski inereri.Pod uvjetom da se razvoju konnentalnog turizma pristupi selekvno, treća se strateška dilemaodnosi na utvrđivanje pogodnih kriterija temeljem kojih će se idenficira desnacije/atrakcije/proizvodi s najvećim tržišnim potencijalom 94 . U tom je kontekstu, čini se, osim razvoja određenog92 Dobar primjer za takvu konstataciju su, primjerice, Njemačka, Slovenija ili Mađarska.93 Izvještaj 4 - Čimbenici razvoja turizma u RH I: Prometna i komunalna infrastruktura, održivost turisčkog razvoja, podrška javnogsektora i integracija turizma u gospodarstvo.94 U tom smislu, primjerice, Irska je odlučila ulaga samo u one desnacije u kojima je turizam induciran potražnjom, odnosno kojeveć imaju određenu razinu turisčke akvnos, a razvojne mjere usmjerene su na integriran razvoj desnacija, promociju većegspektra akvnos, poboljšanju dostupnos desnacija te unapređenje kvalitete usluga.S druge strane, Turska se odlučila za razvoj selekvnih turisčkih proizvoda, pri čemu su idenficirani temazirani turisčki koridori(koridor maslina, koridor zimskog turizma, koridor vjerskog turizma, planinski koridor, koridor kulture), gradovi posebno pogodniza turisčki razvoj (idenficirajući 10 gradova za pocanje turisčkog razvoja), odnosno zone zone pogodne za razvoj ekoturizma.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA46

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHbroja točkasto raspoređenih atrakcija/desnacija autonomne privlačne snage, korisno razmišljai o tzv. povijesnim integravnim koridorima kao okosnici razvoja turisčke ponude na konnentu.U tom se smislu može reći da se konnentalnoj Hrvatskoj danas, primjerice, prepoznaju dva integravnapovijesna koridora. To su:■ zeleni koridor – tzv. “put hrane“ koji od Zagreba do Iloka vijugavom linijom povezuje srednje imale gradove u kojima je zgodno smještena većina hrvatske prerađivačke prehrambene industrije.Naime, osim Zagreba, put hrane svakako bi mogao poveziva i Križevce, Koprivnice, Bjelovar i Daruvar,s ekstenzijama prema Slavonskoj Požegi (vino), odnosno Županji (šećer), dok bi se, paralelnos približavanjem istočnim granicama, ova linija trebala grana u dva kraka – jedan prema Osijekui Dardi, te drugi prema Vukovaru i Iloku;■ zeleno plavi koridor koji, u zemljopisnom smislu, spaja sjeverozapadni s jugozapadnim dijelomzemlje a ocrtava ga linija autoceste koja povezuje gradove: Varaždin, Zagreb, Karlovac i Rijeku.3.11. ZAKLJUČAKIznesene razvojne dileme ukazuju na činjenicu da je turizam u Hrvatskoj u razdoblju do 2020. godinemoguće razvija na različite načine, odnosno različim smjerovima. Svaki od ovih načina i/ili smjerova ima drugačije implikacije kako na materijalne, tako i na brojne nematerijalne interesepojedinih razvojnih dionika, ali i različih socijalnih grupa. Samim m, za očekiva je da različirazvojni dionici i/ili socijalne grupe imaju drugačije stavove o poželjnom smjeru i dinamici razvojahrvatskog turizma.Iako razvojni izazovi i dileme na koje je ukazao ovaj izvještaj nisu sveobuhvatni, pa ih ne bi valjaloshvaća kao ‘puni skup’, oni otvaraju cijeli niz relevantnih pitanja na koja trenutno nemaopćeprihvaćenog stava ni na razini gospodarskih subjekata, ni na razini različih strukovnih i/ilicivilnih udruga, odnosno nositelja javne vlas na lokalnoj, regionalnoj i/ili nacionalnoj razini.Istodobno, da bi se mogao zacrta poželjan i od većine razvojnih dionika podržavan smjer i/ili dinamikarazvoja hrvatskog turizma u razdoblju do 2020. godine, relevantni razvojni dionici i socijalnegrupe moraju razumje pojedine razvojne dileme, ali i bi svjesni njihovih konkretnih implikacijana budućnost turisčkog razvoja Hrvatske i cjelokupno turisčko privređivanje.Konačno, za očekiva je da će ukazivanje na različite razvojne dileme i njihovo promišljanje od straneraznih razvojnih dionika i socijalnih grupa postupno ‘iskristalizira’ stavove te ukaza na poželjnai za većinu stanovništva Hrvatske prihvatljiva rješenja. U tom se kontekstu može konstara da jeovaj izvještaj samo priprema za sljedeći, sedmi izvještaj – SWOT/PEST analiza i razvojni scenariji,a koji bi kroz problemaziranje različih razvojnih scenarija i njihovih neposrednih i posrednihimplikacija, trebao bitno suzi poželjni razvojni prostor te stvori preduvjete za definiranje novevizije hrvatskog turizma.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA47