Izvještaj 06 - Strategija razvoja turizma RH.indd - Ministarstvo ...

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHnim dijelom razvoja desnacijskog proizvoda (npr. izletnički programi, organiziranje skupova imanifestacija), uz klasičnu funkciju prodaje turisčkih paket aranžmana. Onaj drugi dio turisčkogproizvoda koji se odnosi na gradsku/općinsku infrastrukturu i koji je vrlo često izuzetno važan jer činiambijentalnu vrijednost ukupnog turisčkog doživljaja, i dalje će bi u ingerenciji javnog sektora paje veliko pitanje u kojoj se mjeri turisčke agencije zaista mogu bavi desnacijskim menadžmentom.Iskustva drugih 41 ukazuju na najvažnije faktore uspjeha kad je riječ o upravljanju turizmom u des-naciji, a to su: partnerstvo javnog i privatnog sektora, planiranje turizma, ali i traženje vlashrješenja. Moguća rješenja vjerojatno će treba traži u postojećem sustavu (osnaživanje i jačanjenekih funkcija postojećeg sustava TZ) kao i mogućim novim organizacijskim oblicima desnacijskihmenadžment organizacija (DMO) koje mogu bi dio javnog sektora, ali i novi sustav organizacijaosnovanih kao javno-privatna partnerstva. Važno je da njihove definirane zadaće budu jasne i danema većih preklapanja kao i da i javni i privatni sektor putem njih ostvaruju svoje ciljeve uspješnijenego što to danas čine.Razina upravljačkih znanja i vješna - privatni i javni sektorOsim sve izraženije dinamike, današnje turisčko privređivanje u globaliziranom svijetu karakterizira,između ostalog, opća raspoloživost i laka dostupnost svim relevantnim informacijama, novi(i sve inovavniji) načini tržišne komunikacije, novi (i sve brojniji) kanali prodaje, sve pristupačnijecijene avioprijevoza, izrazita diversifikacija potrošačkih interesa, odnosno pojačan interes ne samoza upoznavanjem različih zemalja/kultura, već i lokalnih običaja i načina života.U uvjema brzo rastuće i sve zahtjevnije turisčke potražnje, ali i ulaska na tržište sve većeg brojanovih turisčkih odredišta i konnuiranog zaoštravanja konkurentske utakmice, opstanak na tržištubilo koje, uže ili šire shvaćene, turisčke desnacije podrazumijeva konnuirano osmišljavanjenovih, odnosno inoviranje postojećih strategija razvoja kako bi se maksimalno istaknule vlastekonkurentske prednos u odnosu na stalno rastući broj potencijalnih takmaca.S obzirom da razvoj svake pojedine turisčke desnacije osmišljavaju i provode konkretne osobe,kvaliteta upravljačkih vješna ljudi neposredno i/ili posredno uključenih u turisčko privređivanjepredstavlja ključni činitelj dugoročnog desnacijskog rasta i razvoja. Pritom valja stalno ima naumu da je za dugoročno očuvanje konkurentnos neke desnacije na turisčkom tržištu, a zbogčinjenice da u stvaranju prepoznatljivog desnacijskog turisčkog proizvoda sudjeluje i velik brojinstucija javnog sektora (turisčke zajednice, instucije u kulturi, komunalna poduzeća, policija,instucije javnog zdravstva i sl.), potrebno raspolaga podjednakom razinom upravljačkih znanjai vješna kako u poduzetničkom, tako i u javnom sektoru, a što uključuje ne samo nositelje javnevlas, već i različite instucije javnog sektora.Nažalost, turisčko privređivanje u brojnim hrvatskim turisčkim desnacijama danas se još uvijekodvija u uvjema nedovoljne razine upravljačkih znanja i vješna, pri čemu se teško ote dojmu,da je razina potrebnih upravljačkih znanja i vješna, usprkos značajnih razlika među pojedinim regijama,relavno dobra na području desnacijskog markenga i promocije (sustav Hrvatske turisčkezajednice), nešto lošija u sferi interesa privatnog poduzetništva (kako korporavnog sektora, tako imalog obiteljskog biznisa), a najlošija u zoni odgovornos nositelja izvršne vlas 42 .Kad je riječ o razini znanja i vješna u domeni desnacijskog markenga i promocije, ponajvišekao rezultat instucionaliziranog organizacijskog ustrojstva, konnuirane izloženos najvišimmeđunarodnim standardima kvalitete i međusobno usuglašenog djelovanja svih relevantnih sastavnicasustava Hrvatske turisčke zajednice, čini se da je Hrvatska već dosgla razinu relavnopristojne međunarodne konkurentnos. Samim m, dosgnuta razina znanja i vješna u sferidesnacijskog markenga i promocije, a to implicira i najvećeg broja zaposlenih u sustavu Hrvatsketurisčke zajednice ne bi trebala predstavlja potencijalno razvojno ograničenje hrvatskom turizmuu godinama koje dolaze.41 Više o tome vidje u knjizi Hanesa Werthera i Stefana Kleina – Informaon Technology and Tourism – A Challenging Relaonship,Springer WienNew York, 1999.42 Na takav zaključak posredno upućuju rezulta primarnog istraživanja “Stavovi javnog sektora o turisčkom razvoju“. Izvor: Instutza turizam, Zagreb, 2011.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA24