Izvještaj 06 - Strategija razvoja turizma RH.indd - Ministarstvo ...

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHje prikladan samo za velike proizvođače hrane i velike turisčke sustave, ali nikako nije za maleponuđače“; “prostorni planovi ne dopuštaju lociranje medicinskih ustanova izvan naseljenih mjesta“,“…marine spadaju pod više ministarstava, a oni međusobno ne surađuju što se prelama preko kupaca/naučara“; “… danas treba prikupi devet raznih potvrda do bi se brod puslo u more. Za to, i toako znaš postupak, treba do 3 mjeseca“; “… sadašnji Zakon o pomorskom dobru i morskim lukamaje toliko loš da nije moguće proves natječaj za izgradnju novih marina“). Nedovoljna funkcionalnostzakonskih odredbi vidljiva je i u činjenici da se, primjerice, kod promjene tulara vlasništva naugosteljskom objektu, svi ates za opremu moraju ponovo ishodi jer se is danas odobravajuna ime vlasnika/voditelja, a ne na razini objekta (“to je legalni način ‘reketarenja’ ugostelja“). Uslučaju agroturizma, nadalje, problem je što većina OPG-a najčešće nisu u mogućnos istodobnose registrira za obavljanje turisčke djelatnos i i za obavljanje neke druge uslužne akvnos usklopu svog domaćinstva. Primjerice, da bi u sklopu svoje ponude OPG-i mogli prodava gostu poljoprivredneproizvode, npr. sir ili kobasice, nije dovoljno da imaju svoje krave i/ili svinje, već morajuima i registriranu mljekaru ili mesnicu (“OPG može bi proizvođač primarnog poljoprivrednogproizvoda, npr. žive živonje, ali ne može bi proizvođač mesa koje se stavlja u javnu potrošnju, osimu slučaju da raspolaže vlasm i zakonski odobrenim objektom za klanje i rasijecanje“; “ako jedanvlasnik ima i OPG i hotel, ne može prodava poljoprivredne proizvode sa svog OPG-a u hotelu. Akoima lovište i hotel, ne može prodava meso od divljači u hotelu. Stoga se posluje na crno, za ‘cash’jer, s obzirom da ne postoji ‘sljedljivost’ prodane robe, nije moguće izda račun“).S druge strane, a što ste če neprimjerenos pojedinih zakonskih odredbi, sudionici fokus grupaposebno su apostrofirali neadekvatnost odredbi i/ili preveliku ‘strogoću’ u kategorizaciji objekataturisčke ponude (“hotel u većini europskih zemalja i SAD-u ne mora ima restoran (kuhinju i blagovaonicu)koji je propisan kao obavezan element u Pravilniku. Zašto bi Hrvatska sama sebi propisivalapuno teže i skuplje standarde za hotele a me i za sve druge ugosteljske objekte od vodećihsvjetskih i europskih hotelskih standarda?“, “…trenutno je razvrstavanje i kategorizacija smještajnihobjekata riješeno kroz čeri skupine smještajnih objekata: hoteli - 6 vrsta objekata, kampovi i drugevrste - 11 vrsta, objek u domaćinstvu - 5 vrsta i seljačka domaćinstva - 5 vrsta objekata izuzetnoje komplicirano. Razlikovanje pojedinih vrsta smještaja unutar karakterisčnih skupina danas nijelako ni profesionalcima u turizmu, a o gosma da i ne govorimo“). Nadalje, u neprimjerenostpojedinih zakonskih odredbi dionici fokus grupa svrstavaju i današnju stopu PDV-a, ali i brojnost/visinu raznih parafiskalnih davanja (“…fiskalna i parafiskalna davanja znatno su veća od onih uzemljama relevantnog konkurentskog okružja što smanjuje cjenovnu konkurentnost i negavnoutječe na likvidnost“), kao i previše restrikvne odredbe postojećeg zakona o radu (“Zakon o radune odgovara ugosteljstvu“; “...sezonci u nas ne mogu odrađiva dužu satnicu jekom sezone, štobitno poskupljuje troškove rada“; “…malim hotelima nije dopušten rad članova obitelji bez da ih seformalno zaposli). Konačno, dionici fokus grupa posebno su detaljno ukazali i na neprimjerenostzakonske regulave u sferi naučkog turizma (“sadašnji nositelji koncesije marina nemaju nikakveprednos pri produženju koncesija na pomorskom dobru, a ugovor ih obvezuje na stalna ulaganja ujavnu infrastrukturu, čak i u zadnjim godinama pred istek koncesije. To je potpuno nesmulavno,m više što prema sadašnjem zakonu koncesionari nemaju pravo na obeštećenje za objekte kojeostavljaju državi, odnosno nekom drugom koncesionaru“; “…oko 50% plovidbe u naučkom turizmurealizira se kroz čarter. Čarteraši imaju ugovor u većini slučajeva s marinama na 1 godinu.”Naposljetku, kad je riječ o nedorečenos pojedinih zakona i/ili zakonskih odredbi, sudionici fokusgrupa imali su potrebu naglasi brojne manjkavos u domeni pomorskog dobra i načinu izdavanjukoncesija (“Ne postoje dovoljno jasni kriteriji za utvrđivanje obuhvata područja koje se smatra pomorskimdobrom; “Uredba o postupku davanja koncesija i koncesijskih odobrenja za plažni prostorne propisuje kriterije temeljem kojih povjerenstva trebaju vrši izbor u slučaju više ponuda za istulokaciju i/ili djelatnost“; “Nisu definirani kriteriji za izdavanje koncesije prema kojoj koncesionarima pravo ogradi plažu, kao ni u kojem je slučaju moguća naplata ulaznica za korištenje plaže“).Nadalje, dionici turisčkog razvoja su jekom fokus grupa apostrofirali i razne nedorečenos u sferinaučkog čartera, posebice iz aspekta definiranja uvjeta za registraciju čartera (“…nije definiranotko je vlasnik brodova, tko je čarter tvrtka, a tko je čarter agencija. U takvim se uvjema jedan dioplovila danas iznajmljuje izvan legalnog čartera, dok se jedan dio plovila koris kao vlasništvo tvrtkikoje su iskorisle povlasce nabave brodova, ali ne obavljaju čarter“; “Zbog nedovoljno jasnih i5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA7