Izvještaj 06 - Strategija razvoja turizma RH.indd - Ministarstvo ...

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RH■ Poželjnost cjelogodišnjeg turisčkog poslovanja ne mora bi jednaka u svim desnacijama, ni svedesnacije imaju jednake društvene, ekonomske ili prirodne uvjete za cjelogodišnje poslovanje.U kontekstu potonjeg, desnacije koje imaju kričnu masu potražnje domaćeg stanovništvajekom većeg dijela godine, a to su najčešće veći urbani centri ili desnacije u njihovoj blizini,imaju ujedno i preduvjete za cjelogodišnje turisčko poslovanje, dok će neke druge desnacijemoći tek produlji sezonu;■ Zbog složenos i raznolikos turisčkog poslovanja ne mora postoja konsenzus svih dionikaunutar jedne desnacije oko potrebe za produljenjem sezone ili cjelogodišnjim poslovanjem jerće jedan dio dionika, osobito velika hotelska poduzeća stremi što je moguće duljem poslovanju,dok je dijelu dionika (male obiteljske tvrtke, privatni iznajmljivači) turisčko poslovanje atrakvnoupravo zbog njegove sezonalnos.S obzirom na to da se sezonalnost odnosi na obrazac turisčkih dolazaka ustaljen kroz dulje vremenskorazdoblje u velikom broju zemalja, razvijen je cijeli niz strategija kojima se mogu ublažinegavni utjecaji sezonalnos. Većina strategija za ublažavanje sezonalnos i/ili njezinih posljedicaimplemenra se na razini poduzeća i desnacija. To su prvenstveno:■ cjenovna diferencijacija (sezonske promovne cijene);■ proizvodna diversifikacija koja se odnosi na izgradnju novih atrakcija ili organizaciju fesvala isličnih događanja, kreavno tematsko pakiranje postojećih proizvoda te razvoj nišnih proizvodakako bi se privukli novi tržišni segmen;■ tržišna segmentacija koja se odnosi uglavnom na privlačenje novih tržišnih niša;■ strateška partnerstva s turoperatorima za prodaju izvan sezone.Unatoč tome što su uzroci i posljedice sezonalnos na razini desnacija različi te se, uslijed toga,sezonalnost adresira uglavnom kroz desnacijske strategije, planerima stoji na raspolaganju i nekolikomjera državne polike poput rasporeda i trajanja školskih praznika za ublažavanje oscilacija upotražnji, fleksibilniji zakon o radu za problem s radnom snagom, financijske potpore razvoju novihproizvoda, porezne olakšice za putovanja u udaljenije ili nerazvijene desnacije, ulaganje u prometnuinfrastrukturu kako bi se poboljšala dostupnost ili pocanje turisčkih poduzetničkih klastera i mreža.U zemljama europskog okruženja može se prepozna primjena prethodno navedenih strategija, biloeksplicitno bilo implicitno. Primjeri eksplicitnih mjera državne polike u borbi prov sezonalnossu brojni, a uključuju programe kao što su, primjerice, projekt cjelogodišnjeg turizma (All year tourism)u Danskoj 89 , program Tourismo Senior Europa u Španjolskoj, program ravnomjernog rasporedaškolskih praznika u Sloveniji.Implicitne strategije za produljenje sezone mogu se prepozna u turisčkim razvojnim polikamaAustrije, Francuske, Italije i Portugala. Tako, primjerice, Austrija rješava problem sezonalnos unutarpolike razvoja održivog turizma i prilagodbe klimatskim promjenama. Sličnu praksu primjenjujei Francuska čiji je prioritet održivi turizam koji poštuje prirodnu, društvenu i kulturnu ravnotežuponudom odgovarajuće infrastrukture i različih akvnos kako bi se u cijeloj zemlji turizam odvijaou sva čeri godišnja doba. Italija sezonalnost ublažava promovnim akvnosma, strateškimugovorima s međunarodnim turoperatorima i profesionalizacijom organizacije značajnijih kulturnihi sportskih događanja. Konačno, i Portugal, slično Italiji, probleme sezonalnos adresira putempromocije i razvoja proizvoda.Temeljem prethodne konceptualizacije, a na temelju uvida u strateške opcije i/ili mjere nacionalnihturisčkih polika usmjerenih na umanjivanje posljedica sezonalnos u europskom okružju, urješavanju/ublažavanju problema sezonalnos hrvatskog turizma trebalo bi:■ Uvaži činjenicu da su uzroci kao i manifestacije sezonalnos različite u priobalju i na konnentu.U tom se kontekstu postavlja pitanje utvrđivanja jasnih granica rješavanja sezonalnos s razinenacionalne polike i/ili regionalne turisčke razvojne strategije.89 Riječ je o programu kojim je u tri godine uspostavljeno sedam cjelogodišnjih desnacija putem mjera usmjerenih na razvoj atrakcija,usluga, smještaja i infrastrukture. Osim turisčkog razvojnog potencijala, odabir desnacija izvršen je na temelju njihovih dobrodefiniranih strategija te sposobnos da osiguraju dobru suradnju privatnog i javnog sektora.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA44