Izvještaj 06 - Strategija razvoja turizma RH.indd - Ministarstvo ...

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHnekonzistentnih propisa u naučkom čarteru svakodnevno dolazi do problema s poreznim nadzorom,tumačenjima i obračunom PDV-a“). Konačno, rezulta fokus grupa ukazali su i na nedovoljnoreguliran zakonski okvir koji bi trebao regulira poslovanje malih kampova u sklopu domaćinstva(“Ako se ne omogući njihova legalizacija, rad i razvoj, velik broj malih kampova će se zatvori“), kaoi na nejasne odrednice u kategorizaciji vila u sastavu T1 i T2 turisčkih razvojnih zona (“Pojam vilenije definiran uslijed čega se pod vilama često grade apartmani“).Već i okvirno sagledavanje navedenih pritužbi na postojeći pravno-legislavni okvir od interesa zapravne osobe uključene u turisčko privređivanje, može se konstara da je riječ o golemom brojuzakona i provedbenih propisa koje valja detaljno poznava kako bi ih se moglo pridržava. Istodobno,tako velik broj zakonskih akata relevantnih za turisčko privređivanje indirektno upućuje i na svojevrsnuzakonsku prenormiranost čija direktna posljedica može bi tzv. “kreavni kaos“ u kojemsu moguća razna, ponekad i proturječna, tumačenja relevantnih zakonskih odredbi, osobito akoje riječ o zakonskim akma donesenim od strane različih ministarstava. Osim što bitno otežavajusvakodnevno poslovanje velikom broju pravnih osoba (osobito onima u stranom vlasništvu), izuzetnokompleksna, a često i nedovoljno jasna zakonska regulava reflekra se i na efikasnost sudstva tepoče pravnu nesigurnost. U takvim je instucionalnim uvjema vrlo teško očekiva pojačanu inves-cijsku akvnost domaćih pravnih osoba, a još manje privlačenje potencijalnih ulagača iz inozemstva.Dodatna otežavajuća okolnost za uspješno ovladavanje i jednoobrazno tumačenje bitnih odredbihrvatskog zakonodavstva relevantnog ne samo za privređivanje u turizmu, već i šire, odnosi se načinjenicu da su se hrvatski zakoni i prije početka pristupnih pregovora za ulazak u EU članstvo (pre)često mijenjali, dopunjavali i/ili nadograđivali. Tome zasigurno nije pomogla ni EU pretpristupnasituacija, kad je Hrvatska za potrebe uspješnog okončanja EU pristupnih pregovara, sve svoje zakonemorala harmonizira s pravnom stečevinom EU, pri čemu su se, ponekad i nedovoljno selekvno,korisla rješenja iz gospodarski, socijalno i/ili polički znatno naprednijih zemalja, uslijed čega supojedine odredbe u mnogim zakonima, uredbama i/ili provedbenim propisima postavljene previšekruto, odnosno na način koji nije primjeren razvojnom trenutku u kojem se Hrvatska danas nalazi.Tome valja doda i činjenicu da je velik broj zakona relevantnih za turisčko privređivanje nastaobez sudjelovanja i/ili konzultacija meritornih osoba u vodećim domaćim pravnim osobama. Može se,stoga, zaključi da je mehanički i tehnicisčki pristup harmonizaciji hrvatskih zakona s EU pravnomstečevinom donio ne samo novu kompleksnost u ionako složenu pravno-legislavnu domenu, većje, u velikom broju slučajeva, i značajno dodatno otežao ionako teške uvjete poslovanja i razvojaturisčkih poduzeća.Proces privazacijeProces privazacije podrazumijeva svaki postupak promjene tulara vlasništva nad gospodarskimsubjekma u pretežitom državnom vlasništvu u korist privatnog sektora. Kad je riječ o Hrvatskoj,proces privazacije nekadašnjih društvenih poduzeća bio je dominantno u funkciji ukidanjasocijalisčkog društvenog uređenja i/ili vlasništva te prelaska na tržišni način privređivanja. Iako senajvećim dijelom odvijao u nepovoljnim uvjema Domovinskog rata, proces privazacije nastaviose i u razdoblju poraća i reintegracije do 1995. godine okupiranog hrvatskog teritorija. Neovisno,dakle, o činjenici da je započeo prije gotovo dvadeset godina, proces privazacije gospodarskihsubjekata u nas još uvijek nije završen. To se odnosi i na određen broj trgovačkih društava u sferiturizma i ugosteljstva, pri čemu valja naglasi i činjenicu da su se jekom cijelog tog razdoblja, sviše ili manje uspjeha, korisli različi privazacijski modeli 6 .Za razliku od nekih drugih gospodarskih sektora/industrijskih grana kao što su, primjerice, elektroprivreda,šumsko i vodno gospodarstvo, javni prijevoz, JANAF i sl. u kojima se izostanak procesaprivazacije može opravda potrebom zašte vitalnih nacionalnih interesa (‘prirodni monopol’),6 Tako je, primjerice, proces privazacije društvenih poduzeća u turizmu i ugosteljstvu počeo tzv. pretvaranjem bankarskihpotraživanja u vlasničke uloge. Potom su uslijedile prodaje većinskih vlasničkih paketa privatnim investorima, odnosno u rijetkimslučajevima i menadžerski i/ili radnički buy-outovi, da bi se, u završnoj fazi, privazacija vršila putem kuponske privazacije, a posredovanjemtzv. privazitacijskih invescijskih fondova.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA8