Izvještaj 06 - Strategija razvoja turizma RH.indd - Ministarstvo ...

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHDrugi razlog zašto današnji sustav prostornog planiranja u nas predstavlja jedan od potencijalnoograničavajućih činitelja turisčkog rasta i razvoja odnosi se na visoki stupanj decentraliziranossustava prostornog planiranja. Neovisno, naime, o relavno dobro zamišljenom sustavu, u uvjemainstucionaliziranja jedinica lokalne samouprave (općine/gradovi) kao nositelja procesa prostornogplaniranja, cijeli je proces donošenja prostornih planova izuzetno spor i neučinkovit te ga se, uslijedstalne potrebe dorade i/ili međusobnog usklađivanja prostornih planova višeg i nižeg reda, možeslikovito opisa kao “nikad završenu priču“.Naime, prijedlozi prostornih planova jedinica općina/gradova (kao i prostorni planovi područjaposebnih obilježja), nakon provedene javne rasprave na lokalnoj razini, usklađuju se s prethodnodonesenim županijskim prostornim planovima. Nadalje, županijski se prostorni planovi, nakon provedenejavne rasprave i njihova usvajanja na županijskoj razini, usklađuju s prethodno donesenomStrategijom i Programom prostornog uređenja države koji izrađuje (koordinira) Zavod za prostornoplaniranje u sklopu Ministarstva zašte okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Njihovu kvalitetui/ili validnost dodatno ocjenjuje Savjet prostornog uređenja države. Logična posljedica tako postavljenogsustava upravljanja ukupno raspoloživim javnim prostorom, uključujući i način utvrđivanjaturisčkih razvojnih zona, ponajviše zbog različih, često suprotstavljenih, interesa nositelja javnevlas na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, jest činjenica da su prostorni planovi mnogihjedinica lokalne samouprave u stalnoj doradi (izmjene i promjene), dok se stvarni život - turisčkirazvoj na lokalnoj razini uglavnom odvija ili:■ u skladu sa željama polički dobro umreženih nositelja javne vlas u jedinicama lokalne samouprave,pri čemu se ne vodi previše računa o strateškim interesima županije i/ili centralne države, ili■ u skladu s interesima nositelja javne vlas na državnoj razini, pri čemu se često zanemaruju strateškiinteresi i želje županija i/ili lokalne samouprave.Neovisno, dakle, o uvriježenom mišljenju kako je decentralizacija u svakoj sferi poličkog i gospodarskogživota uvijek bolja opcija od centralizacije, za primjenu decentraliziranog sustava donošenjaodluka u sferi ekonomski, ekološki i socijalno održivog korištenja prostora i prenošenja ovlas najedinice lokalne samouprave, potrebna je određena demokratska zrelost, iz koje proizlazi i društvenaodgovornost. Nažalost, u slučaju Hrvatske, čini se da takva zrelost još uvijek ne postoji, uslijedčega je današnji decentralizirani sustav upravljanja raspoloživim (turisčkim) prostorom, u brojnimslučajevima, moguće doves više u kontekst polički moviranoga i/ili pogodovanoga donošenjaodluka, a manje u kontekst strateški osmišljenog i ciljanog upravljanja desnacijskim razvojem 20 .Isto tako, zbog dugotrajnog, a često i jalovog međusobnog usklađivanja prostornih planova višegi nižeg reda, u brojnim je hrvatskim turisčkim desnacijama bitno otežan, a vrlo često i potpunoparaliziran razvojno-invescijski proces temeljen na valjanim pravnim osnovama 21 .Sustav upravljanja razvojno-invescijskim projekma na turisčkimlokalitema pod kontrolom jedinica lokalne samoupraveUz učinkovit sustav prostornog planiranja u koji su ugrađene razvojne smjernice definirane strateškimplanom razvoja turizma neke administravno-teritorijalne jedinice, a kojim se dugoročno određujeopmalna namjena korištenja cjelokupnog razvojno-raspoloživog prostora, uvođenje učinkovitogsustava razvoja i upravljanja razvojno-invescijskim projekma na izabranim lokalitema i/ili zonamapredviđenim za turisčko-ugosteljsko privređivanje (T1, T2, T3) također predstavlja jedan odključnih preduvjeta ne samo za racionalno, dugoročno održivo i ekonomski svrsishodno korištenjegospodarskog potencijala nekog prostora, već i za njegovu uspješnu komercijalizaciju, osobito kadje riječ o razvoju turisčkih tzv. greenfield i brownfield projekata.20 Na takav zaključak upućuju i rezulta provedenih fokus grupa, a koji nepobitno ukazuju na to da dionici turisčkog razvoja smatrajuda na desnacijskoj razini “…nema strateškog promišljanja i predanos dugoročnom planiranju“, odnosno da “…bez obzira natržišnu logiku i uloženi trud, premalo se događa bez pravih poznanstava“, a što nužno dovodi do “…konfliktnih situacija i nedovoljnodobrih razvojnih rješenja“ osobito u kontekstu “…prostorne dispozicije i kvalitete sadržaja ponude“.21 Riječima jednog od sudionika fokus grupa “…problemi na lokalnim razinama često proizlaze iz ograničavajućih prostornih planovai/ili poremećenih odnosa na lokalnoj razini koji blokiraju invescije.“5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA13