Izvještaj 06 - Strategija razvoja turizma RH.indd - Ministarstvo ...

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHNeovisno o činjenici da prostorno planiranje u Hrvatskoj ima dugu tradiciju i da Hrvatska raspolaževrsnim prostornim planerima, postojeći sustav prostornog planiranja danas, iz barem dva bitna razloga,sve više predstavlja jedno od jasno izraženih “uskih grla“ u racionalnom korištenju raspoloživogturisčkog prostora, a me i u upravljanju turisčkim razvojem u nas.Prvi razlog odnosi se na činjenicu da prostorne planove u nas izrađuju sve brojnije, za to ovlaštene,pravne osobe temeljem provedenih postupaka javne nabave 14 , pri čemu je ključna tzv. inventarizacijaraspoloživog prostora prema njegovim značajkama 15 . Svaka inventarizacija prostora uključuje i pojamtzv. turisčkih razvojnih zona 16 na kojima će se događa turisčka izgradnja u budućnos. Iako jeinventarizacija raspoloživog prostora, uključujući i definiranje turisčkih razvojnih zona, metodološkiispravan i koristan analički postupak, ono što “bode oči“ je činjenica da turisčki stručnjaci, planeriturisčkog razvoja i/ili drugi dionici turisčkog razvoja na razini kako Županije, tako i gradova/općina za koje se izrađuje prostorni plan ni na koji način nisu uključeni u određivanje broja, lokacija,prihvatnog potencijala i/ili načina korištenja pojedinih turisčkih razvojnih zona. Samim m, izborturisčkih razvojnih zona u velikom je broju slučajeva relavno proizvoljan, nedovoljno objekvani/ili nedovoljno stručan. Razlog za takvo stanje svakako valja traži u činjenici da procesu izradeprostornih planova ne prethodi proces strateškog turisčkog planiranja 17 koji bi, između ostalogrezulrao i prepoznavanjem i “rezervacijom“ najprikladnijeg prostora za turisčke namjene.Strateško turisčko planiranje 18 neke manje ili veće administravno-prostorne cjeline (općina,županija, makroregija, država) predstavlja, zapravo, proces usuglašivanja i/ili usklađivanja interesasvih zainteresiranih subjekata - dionika turisčkog razvoja dočnog područja (javni sektor, privatnisektor, lokalno stanovništvo, civilne udruge i sl.) oko svih bitnih pitanja željene turisčke budućnos.Izradom turisčkih strateških planova na razini određene administravno-prostorne cjeline sagledavase, dakle, turisčki potencijal raspoloživog prostora i njegove resursno-atrakcijske osnove, spoznajuse moguća infrastrukturna, demografska, instucionalna i druga “uska grla“, utvrđuju se tržišni segmenkoji će predstavlja ciljnu potražnju kao i turisčki proizvodi koje ima smisla razvija. Nadalje,ovim se planovima definira i prikladni prostor za razvoj nove turisčke ponude (turisčke razvojnezone) te se utvrđuje njihov nosivi kapacitet. Tek na bazi tako utvrđene i od strane svih dionikaturisčkog razvoja prihvaćene koncepcije turisčkog razvoja, prostorni bi planeri trebali pristupaizradi prostornih planova te definira za turizam relevantne prostorno-planske kriterije kao što sumaksimalna izgrađenost građevne česce, koeficijent iskorisvos građevne česce, maksimalnodozvoljena katnost objekata ponude i sl.Nažalost, shvaćanje potrebe za izradom turisčkih strateških planova, osobito na lokalnoj (gradovi/općine), a dijelom i na regionalnoj razini (županije), u Hrvatskoj je još uvijek na rudimentarnoj razini.Tako, prema rezultama ovog istraživanja, svega oko 20% svih hrvatskih gradova i/ili općina,odnosno oko 57% županija raspolaže danas strateškim dokumentom kojim regulira problemakuvlastog turisčkog razvoja. Pritom je situacija najbolja na području makroregije Sjeverni Jadran, apodjednako loša na području makroregija Južni Jadran i Konnentalna Hrvatska 19 .14 Što implicira da je cijena, a ne broj referenci i tržišni ugled osnovni kriterij izbora.15 Tako se, primjerice, ukupno raspoloživi prostor svrstava u neku od kategorija kao što su: zašćeno područje, infrastrukturni koridor,građevno područje, područje mješovite namjene, industrijska zona, poljoprivredno zemljište i sl.16 Pritom se razlikuju zone pogodne za izgradnju hotela (T1), od zona namijenjenih izgradnji turisčkih naselja (T2) i/ili kampova (T3).17 Kao što je to npr. slučaj u osiguravanju infrastrukturnih koridora u elektroprivredi, vodoopskrbi, komunalnoj infrastrukturi, cestogradnjii sl.18 Iako se u hrvatskoj turisčkoj praksi umjesto sintagme “strateški plan razvoja turizma“ često koris sintagma “turisčki masterplan“, a koja je često profanirana zbog različite metodologije i različite kvalitete dosad izrađenih turisčkih master planova, mišljenjasmo da bi Turisčki master plan Istre, sa svojim implikacijama na dugoročno održivi razvitak turizma na području te županije, trebaosluži kao ogledni primjer uspješnog turisčkog master planiranja u nas.19 Tako, primjerice, na području makroregije Sjeverni Jadran oko 46% svih jedinica lokalne samouprave raspolaže posebno izrađenimplanom dugoročnog turisčkog razvoja. Kad je riječ o makroregijama Južni Jadran, odnosno Konnentalna Hrvatska, svega 16%,odnosno 15% svih jedinica lokalne samouprave ima izrađen plan vlastog turisčkog razvoja. Izvor: “Stavovi javnog sektora oturisčkom razvoju“, Instut za turizam, Zagreb, 2011.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA12