Izvještaj 06 - Strategija razvoja turizma RH.indd - Ministarstvo ...

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHNa temelju odredbi Zakona o pocanju ulaganja i njegovih izmjena i dopuna (NN 138/2006, i NN61/211), na prvi se pogled čini da postojeći sustav pocaja u nas u relavno visokoj mjeri korespondirasa suvremenom svjetskom praksom. Naime, iako Zakon o pocanju ulaganja (uključujući injegove izmjene i dopune) ne trera turizam (hotele i restorane) kao poseban slučaj, već se sustavpocaja i olakšica utvrđuje za gospodarstvo u cjelini, pri čemu se njihova visina veže ponajviše uzvisinu ulaganja i/ili povećanje broja zaposlenih, nema sumnje da zakonske odredbe omogućavajuindividualiziran i diversificiran pristup svakom pojedinom ulagačkom projektu.S druge strane, međum, za razliku od drugih zemalja u neposrednom okruženju (Slovačka, Mađarska,Češka, Bugarska, Crna Gora, Turska), Hrvatska zasad nije bila pretjerano uspješna u privlačenjuvelikih međunarodnih invescijskih projekata koji bi bili neposredno povezani s razvojem turizma iugosteljstva 30 . U tom kontekstu čini se da postojeći, granski neprilagođen, sustav državnih pocajai/ili njegova implementacija u sferi turizma, osobito u uvjema međunarodne percepcije Hrvatskekao visoko birokrazirane i naglašeno korumpirane zemlje, nije dovoljno međunarodno konkurentan.Na činjenicu da postojeća invescijska klima nije dovoljno pocajna, ukazali su i rezulta provedeneankete javnog sektora 31 i stavovi predstavnika turisčke industrije, odnosno predstavnikaturisčkih strukovnih udruga koji su se odazvali na sudjelovanje u temaziranim fokus grupama.Naime, održane fokus grupe ukazale su kako na nedostatak instucionalne podrške, tako i na nedovoljnusustavnost u privlačenju investora (“Ne postoji sustavan način pocanja hotelijerstva i/ili razvoja turisčke ponude kroz, primjerice, porezna rasterećenja za ulaganje u zaštu okoliša, zare-invesranu dobit, za poboljšanje energetske učinkovitos, za novo zapošljavanje i sl.“; “Programikoje bi trebali izradi sami gospodarski subjek, trebaju bi umreženi i dodatno podupr od straneŽupanije, Komore, Vlade“; “Banke ne pružaju potporu za invescije. Nema načina financiranja tzv.‘start up’ projekata“; “Ponuđači privatnog smještaja najveći su investori u hrvatskom turizmu.No, oni invesraju ‘izvan sustava’, bez stabilnih potpora. Programi potpora se uvode i ukidaju“;“Ugosteljstvo je niskoprofitna djelatnost. Nitko nas ne pra. Sami se financiramo uz kamate i do10%, dok je u Austriji moguće dobi kredit uz kamatu i po 2,5%“). Iako je, dakle, veći dio problemavezan uz djelovanje centralne izvršne vlas, sudionici fokus grupa su značajan dio odgovornosalocirali i na jedinice lokalne samouprave (“…problemi su i na lokalnim razinama, bilo da je riječ onedovoljnoj osviještenos lokalne zajednice, bilo da je riječ o ograničavajućim prostornim planovima,bilo da je riječ o neraščišćenim vlasničkim odnosima“).2.4. UPRAVLJANJE DESTINACIJOMPostojeća struktura turisčkog smještajaGeneralno gledano, za postojeću se strukturu smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj može reći da jeapična. Naime, prema zadnjim raspoloživim podacima 32 , Hrvatska je koncem 2010. godine raspolagalas oko 833 suće stalnih postelja u svim registriranim komercijalnim smještajnim objekma, pričemu je zajednički udio kampova i kućanstava (turisčki apartmani/sobe) dosgao 73%, dok je udiohotelskog smještaja iznosio samo 13%. Iako se u razdoblju od 2000. do 2010. godine, kao rezultatpojačane invescijske akvnos u korporavnom sektoru, ali u sferi malog obiteljskog hotelijerstva,ukupni broj stalnih hotelskih postelja u Hrvatskoj nešto povećao (rast od 15%), na postojeću strukturusmještaja i dalje su negavno djelovale dinamika rasta smještaja u kampovima (rast od 14%), ali ipovećanje broja stalnih postelja u kućanstvima (rast od čak 39%). Istodobno, u strukturi hotelskogsmještaja u nas, s udjelom od 46%, prevladavaju hoteli srednje kategorije (3*), dok su hoteli višegkategorijalnog razreda (4* i 5*) zastupljeni tržišnim udjelom od 40%.30 U cjelokupnom svom poslijeratnom razdoblju od 1993. do danas (zaključno s drugim kvartalom 2011. godine), ukupna kumuliranavisina izravnih stranih ulaganja u hotele i restorane, dosgla je iznos od 573,8 milijuna EUR ili oko 2,3% svih stranih ulaganjana tlu RH (HNB, 2011). Istodobno, većina dosadašnjih direktnih stranih ulaganja u djelatnost H – hoteli i restorani bila je povezanas vlasničkim preuzimanjima i/ili kreiranjem vlasničkih porelja od već postojećih poduzeća, dok su ulaganja u tzv. “greenfield“turisčke razvojno-invescijske projekte bila izuzetno rijetka.31 Tako, primjerice, čak 48% svih lokalnih samouprava u nas smatra da je postojeće invescijsko okružje jedno od bitnih ograničavajućihčinitelja budućeg turisčkog rasta i razvoja Hrvatske. Izvor: “Stavovi javnog sektora o turisčkom razvoju“, Instut za turizam, Zagreb,2011.32 Online informacijski sustav Instuta za turizam (BIST), izvorni podaci DZS.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA20