Izvještaj 06 - Strategija razvoja turizma RH.indd - Ministarstvo ...

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHUspostava odgovarajućih tržišnih režima u različim gospodarskim sektorima/granama ovisi nesamo o značajkama samih sektora kao što su to, primjerice, brojnost gospodarskih subjekata,značajke proizvodnog procesa, sličnos i/ili razlike u samom proizvodu/usluzi, stupanj rivaliteta,uvozna ovisnost, stupanj tehničko-tehnološke opremljenos, organski sastav kapitala i sl., već i ovažnos koju će država pridava, odnosno stupnju kontrole koji će se htje zadrža nad svakimpojedinim gospodarskim sektorom i/ili granom. Pod pretpostavkom da se država svojim odlukamane namjerava pretjerano miješa u uvjete privređivanja u turizmu i ugosteljstvu, a što karakteriziraprivređivanje u ovoj sferi u većini razvijenih zemalja Europe i svijeta, logični tržišni režim za turizam iugosteljstvo, osobito u uvjema pojačane segmentacije turisčke potražnje na sve veći broj tržišnihniša (individualizacija turisčkih interesa), bio bi monopolska konkurencija.Riječ je, naime, o tržišnom režimu u kojem je intenzitet rivalstva vrlo izražen zbog postojanja vrlovelikog broja gospodarskih subjekata i činjenice da je sloboda ulaska u gospodarski sektor/granuprakčki neograničena (slično režimu perfektne konkurencije). Istodobno, riječ je o tržišnom režimuu kojem svaki od gospodarskih subjekata, u odnosu na konkurentske ponuđače, nudi oblikovno,sadržajno i/ili funkcionalno diferenciran proizvod/uslugu, što mu daje svojevrstan monopolskipoložaj te zbog čega ima određenu mogućnost formira prodajnu cijenu malo iznad razine vlastogmarginalnog troška, a što karakterizira privređivanje u uvjema perfektne konkurencije. Nadalje,budući da su svi proizvodi/usluge na tržištu zapravo bliski supstu, monopolska snaga svakoggospodarskog subjekta izrazito je ograničena.S druge strane, ponajviše kao rezultat izabranih modela privazacije, ali i naknadnog mehaničkogokrupnjavanja pojedinih gospodarskih subjekata kroz vlasnička preuzimanja i/ili spajanja, hrvatskimturizmom danas dominiraju, za domaće prilike, izrazito veliki gospodarski subjek koji “kontroliraju“ne samo velike obalne poteze, već i najatrakvnije turisčko-građevne lokacije duž obalne linijejedinica lokalnih samouprava u kojima im je sjedište. Tipični primjeri uključuju poduzeća kao što suArenaturist – Pula, Istraturist – Umag, Maistra – Rovinj i Vrsar, Jadran – Crikvenica, Imperial – Rab,Liburnia-Riviera – Opaja, Plava laguna – Poreč, Rivijera – Poreč, Sunčani Hvar - Hvar i sl. Samimm, s izuzetkom nekoliko većih gradskih aglomeracija u priobalju 8 , pojedini su gospodarski subjek- došli u poziciju da prakčki autonomno kontroliraju razvoj cjelokupne turisčko-ugosteljskeponude u svom neposrednom okruženju, uslijed čega se može ustvrdi da prevladavajuća tržišnastruktura u turisčki najrazvijenijem dijelu zemlje (makroregije sjeverni Jadran i Južni Jadran) ima,na lokalnoj razini, bitna obilježja monopola. Situaciju dodatno otežava i predviđeni način rješavanjatzv. turisčkog zemljišta, čime su lokalni monopolis, zapravo, stekli kontrolu i nad najvećim brojemkvalitetnih, infrastrukturno opremljenih, lokaliteta, izuzetno pogodnih za razvoj nove smještajneponude. Takvo stanje stvari potpuno je apično kako za tržišno razvijene zemlje Mediterana, tako iza zemlje relevantnog konkurentskog kruga koje se ubrzano turisčki razvijaju (Cipar, Malta, Turska,Bugarska, Crna Gora i sl.).S obzirom da je konkurentnost turisčke desnacije i kvaliteta njenog turisčkog proizvoda uvjetovanabrojnošću gospodarskih subjekata koji u njoj djeluju, odnosno razlikama u njihovim poduzetničkimvizijama i/ili razvojnim ambicijama, načinu i/ili uspješnos vođenja poslovanja, tržišnom pozicioniranjui slično, teško se ote dojmu da postojanje i tržišno djelovanje lokalnih monopolista predstavljaneprirodnu branu ulasku novim poduzetničkim projekma, a što negavno utječe i na postojećistupanj zainteresiranos potencijalnih stranih ulagača, osobito onih s međunarodno etabliranimhotelskim brendovima, a koji bi mogli pozivno utjeca na današnju razinu cijena i trajanje sezoneu desnacijama 9 .8 Kao što je u većoj mjeri, primjerice, Split, a u manjoj Dubrovnik.9 Naime, neovisno o činjenici da bi bilo za očekiva kako će se oligopol na strani ponude moći bolje nosi s oligopsonom na stranipotražnje (organizatori putovanja), čini se da u hrvatskom slučaju to još uvijek nije slučaj, odnosno da uvje razmjene (‘terms oftrade’) i dalje značajno pretežu u korist organizatora putovanja.5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA10