Izvještaj 06 - Strategija razvoja turizma RH.indd - Ministarstvo ...

GLAVNI PLAN I STRATEGIJA RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKEIzvještaj 6. Ograničenja i ključni izazovi razvoja turizma u RHPrihvatni potencijal turisčkih regijaHrvatska u cjelini i najveći dio njenog priobalnog područja još su daleko od granica turisčkog prihvatnogkapaciteta, posebice u usporedbi s Španjolskom, Italijom i/ili Maltom. Ipak, određenioblici potencijalnog ugrožavanja turisčkog prihvatnog kapaciteta u Hrvatskoj postoje te se odnoseisključivo na uski priobalni prostor 23 .Najznačajniji oblik ugrožavanja prihvatnog kapaciteta u Hrvatskoj čine izravni fizički prisci na prostorkroz prekomjernu izgradnju smještajnih turisčkih sadržaja i kuća za odmor. Ovi prisci u područjimagdje je izgrađenost dosegla granice prihvatnog kapaciteta uzrokovali su već sada smanjenje brojaturista, pad prihoda od turizma i manju zainteresiranost potencijalnih ulagača u razvoj. Ograničenjakoja proizlaze iz ugrožavanja socio-kulturnog prihvatnog kapaciteta nešto su manje vidljiva, alimogu također bi dugoročno vrlo opasna. Naime, prostorima u kojima je socio-kulturni kapacitetugrožen, pada atrakvnost zbog gubitka autohtonos, a stvara se i negavan odnos stanovništvaprema turisčkom razvoju. To je posebice slučaj s područjima u kojima dolazi do stvaranja velikognerazmjera između broja turista i domicilnog stanovništva te, sa socio-kulturnog motrišta, osobitoosjetljivim autenčnim prostorima kao što su npr. većina hrvatskih otoka.Kad je u pitanju ugroženost priobalnog prostora izgradnjom komercijalnih smještajnih kapaciteta,ona je u području makroregije Sjeverni Jadran izražena na velikom dijelu priobalja Zapadne Istre, naOpajskoj i Crikveničko-vinodolskoj rivijeri te na dijelovima otoka Krka, Raba i Lošinja. U područjuJužnog Jadrana fizički prihvatni kapacitet priobalja s obzirom na izgrađenost smještajnih kapacitetamože predstavlja ograničenje za budući razvoj za sada samo u dijelovima Makarske rivijere te uužem području grada Dubrovnika. Ostali dijelovi priobalja usprkos povremenih većih koncentracijau nekim užim cjelinama nisu ugroženi s obzirom na fizičku opterećenost prostora.Uzmu li se u obzir i neki drugi činitelji, kao npr. pružanje infrastrukturnih koridora i prometnica, konfiguracijaobale, udio obale pogodan za kupanje, zauzetost drugim sadržajima, druge vrsteopterećenja i sl., stvarna opterećenost može se promatra i drugačije. Tako je npr. zapadna obalaIstre usprkos veće opterećenos smještajnim kapacitema manje ugrožena od npr. Crikveničke idijelova Makarske rivijere, kojima bitno ograničenje razvoja čine brojne kuće za odmor i snažnaizletnička potražnja. Opterećenost priobalnog prostora generalno je veći problem i na otocima, kodkojih se javljaju i dodatni problemi ugrožavanja socio-kulturnog prihvatnog kapaciteta uslijed slabijenaseljenos i teže dostupnos, posebice kod malih otoka.S obzirom na ukupnu količinu i trendove rasta, mnogo opasniji oblik ugrožavanja fizičkog prihvatnogkapaciteta priobalja Hrvatske od izgradnje komercijalnih smještajnih kapaciteta predstavlja izgradnjakuća za odmor. Naime, za razliku od hotela, turisčkih naselja i kampova čiji je broj zadnjih dvadesetakgodina rastao vrlo sporo, broj kuća za odmor je u priobalnom dijelu skoro udvostručen, a broj osobakoji u njima borave u vrhu turisčke sezone već je dosgao broj osoba u komercijalnim smještajnimkapacitema 24 . Osim izravnog fizičkog opterećenja raspoloživog prostora i smanjivanja mogućnosza razvoj komercijalnih projekata, kuće za odmor svojim neprimjerenim izgledom često dodatnoumanjuju atrakvnost primarnog turisčkog prostora. Kao i u slučaju komercijalnih smještajnihkapaciteta, i kuća za odmor je najmanje u posve neopterećenom prostoru Konnentalne Hrvatske,na koju se odnosi i najmanji porast broja takvih objekata.Dodatni problem je i prostorna distribucija kuća za odmor koje su, za razliku od komercijalnihsmještajnih kapaciteta koncentriranih u većoj mjeri u regiji Sjeverni Jadran, u većoj mjeri prisutneu prostoru Južnog Jadrana. Regija Južni Jadran kao područje s većim prostornim razvojnimmogućnosma od Sjevernog Jadrana bilježi i najveći porast broja takvih objekata, a na Južni Jadranse odnose i glavne zone iznimno velike koncentracije kuća za odmor preko granica prihvatnogkapaciteta. To je u prvom redu slučaj s dijelovima Zadarskog i Šibenskog primorja, naročito u23 Samim m, zbog vrlo niske koncentracije turizma prostori na udaljenos od svega nekoliko kilometara od obale u regijamaSjevernog i Južnog Jadrana, odnosno u regiji Konnentalna Hrvatska ni dugoročno ne mogu bi ugroženi turisčkim razvojem.24 Prema podacima Državnog zavoda za stasku – Prvi rezulta Popisa stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine, u priobalnimhrvatskim županijama postojalo je 2011. godine ukupno 238.401 stanova koji se ne koriste za stalno stanovanje, od čegase oko 85% ili nešto više od 200.000 odnosi na kuće za odmor. Pod pretpostavkom da u njima boravi u vrhu sezone u prosjeku okočeri osobe, to rezulra s ukupno više od 800.000 osoba, a što je otprilike podjednako kao i ukupan broj ležajeva u primorskimžupanijama (802.648 u 2010. godini).5. NAČIN IZVOĐENJA PROJEKTA16