Nikab - moj izbor moje pravo na pokornost Allahu

More documents

Recommendations

Info

Politika i društvo Suđenje i ratni zločinci Pravo i pravda Suda BiH Iako Kurtović nije ubio nikoga, od Suda BiH dobio je 11 godina zatvora, godinu dana više od Boškića koji je pobio skoro hiljadu ljudi. I drugi optuženi Bošnjaci nisu prošli ništa bolje nego Kurtović Piše: Ezher Beganović Sud Bosne i Hercegovine je, nakon razmatranja i prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje sklopljenog između Tužilaštva Bosne i Hercegovine i optuženog Marka Boškića, izrekao presudu kojom je optuženi Marko Boškić oglašen krivim za krivično djelo zločin protiv čovječnosti i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina. Marko Boškić je zločinac koji je kao pripadnik 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS-a, zajedno sa još sedam pripadnika 10. diverzantskog odreda, 16. jula 1995. godine, u periodu od 10 do 15 sati, strijeljao više stotina zarobljenih muškaraca Bošnjaka iz enklave Srebrenica, od kojih su neki imali poveze na očima, a koji su prethodno držani zarobljeni u osnovnoj školi u Pilici, odakle su dovoženi autobusima do mjesta pogubljenja na ekonomiji Branjevo. Ovo strijeljanje preživjela su samo dva zarobljena Bošnjaka. Ko god pročita ovu vijest, u čudu će se zapitati kako je jedan takav zločinac kakav je Marko Boškić za svjesno ubijanje više stotina ljudi dobio samo 10 godina zatvora. U presudi Suda BiH navodi se da je ovaj sud prihvatio sporazum o priznanju krivice koje je sa zločincem Boškićem sklopilo Tužilaštvo BiH. Ovakva lakrdija od sudskog sporazuma svojstvena je samo Sudu BiH. Ubijeđeni smo da bi Marko Boškić, da mu je suđeno u Beogradu, sigurno dobio više zatvora. Kakva je to sudska logika koja na ovaj način nagrađuje a ne kažnjava čovjeka koji pobio blizu hiljadu zarobljenih Bošnjaka. Predstavljeno pravo i pravda Suda BiH rezervirani su samo za Srbe i Hrvate kojima se sudi na ovom sudu. Nije Boškić jedini srpsko-hrvatski zločinac koji je nagrađen od Suda BiH sporazumom o krivici. Ima još takvih slučajeva. Zbog ograničenosti prostora predstavljamo slučaj Paška Ljubičića, zločinca koji stoji iza masakra Bošnjaka u Ahmićima i drugim okolnim mjestima. I Paško Ljubičić je nagrađen sporazumom o priznanju krivice nakon čega je dobio nagradu od 10 godina zatvora. Iako za sklapanje sporazuma sa Ljubičićem nije bilo Kakva je to sudska logika koja na ovaj način nagrađuje, a ne kažnjava, čovjeka koji pobio blizu hiljadu zarobljenih Bošnjaka? nikakve logike, to se ipak dogodilo. Kao komandant Četvrte bojne vojne policije HVO-a, Paško Ljubičić je u jutarnjim satim 16. aprila 1993. godine, učestvovao u planiranju te naređivao pripadnicima Četvrte bojne vojne policije da napadnu sela Ahmiće, Nadioke, Piriće i Šantiće. Ovom prilikom nare- đeno je da se pobije svo vojno sposobno bošnjačko stanovništvo, te da se istjera svo bošnjačko stanovništvo i njihove kuće unište. U optužnici stoji da je za vrijeme ovog napada ubijeno je oko 100 bošnjačkih civila, svo bošnjačko stanovništvo iz tih sela je protjerano, njihove kuće su uništene, mnogima su nanesene duševne i fizičke povrede, a u selu Ahmići dvije džamije su dignute u zrak. Za razliku od ovakvih primjera, Sud BiH nimalo ne škrtari na ispoljavanju sudačke bahatosti nad optuženim Bošnjacima. Svjesno koristimo izraz sudačka bahatost, jer po kojoj logici i kako objasniti to da Marko Boškić, za strijeljanje skoro hiljadu ljudi, i Paško Ljubičić, za planiranje, naređivanje i učestvovanje u ubistvu više od 100 Bošnjaka i rušenja svega bošnjačkog, dobiju manju zatvorsku kaznu od Zijada Kurtovića iz Drežnice koji je za udaranje pendrekom zarobljenih Hrvata i za gašenje cigareta na nekima od njih dobio ni manje ni više nego 11 godina. Znači, iako Kurtović nije ubio nikoga, od Suda BiH dobio je 11 godina zatvora, godinu dana više od Boškića koji je pobio skoro hiljadu ljudi. I drugi optuženi Bošnjaci nisu prošli ništa bolje nego Kurtović. Tako je Suad Kapić iz Cazina za navodno ubistvo trojice srpskih vojnika dobio 17 godina zatvora. U ovom slučaju dogodio se još jedan presedan u sudskoj praksi Suda BiH. Naime, Apelaciono vijeće Suda BiH je u više navrata poništilo prvostepene presude i oslobodilo više srpskih optuženika za ratni zločin. Bilo je tu i veoma čudnih presuda. Međutim, samo u slučaju Suada Kapića, Apelaciono vijeće Suda BiH poništilo je oslobađajuću prvostepenu presudu i Kapića osudilo na 17 godina zatvora. Slično je prošao i Suljo Karajić iz Velike Kladuše koji je također za ubistvo tri zarobljenika dobio 18 godina zatvora. I na kraju, pred Sudom BiH će uskoro početi suđenje Francu Kosu, Slovencu koji je zajedno sa Markom Boškićem učestvovao u strijeljanju oko hiljadu srebreničkih Bošnjaka. Već sada se špekulira da bi i on mogao dobiti nagodbu o priznanju krivice. Njegov advokat Duško Tomić ne vidi razloga zašto Franc Kos ne bi mogao dobiti sporazum o priznanju krivice. Na Sudu BiH najbolje funkcionira sistem sporazumijevanja o krivici sa srpsko-hrvatskim ratnim zločincima. 30. juli - 18. ša’ban 16
Društvo Godišnjica mučkog ubistva Magdija Dizdarevića u Mostaru Zaboravljeni zločin Iako je prošla godina dana, iako se zna ko je ubio Magdija, još uvijek ni na jednom sudu u BiH nije podignuta optužnica za ovo ubistvo. Trenutno, prema našim saznanjima, uopće se ne zna kada će ta optužnica biti podignuta. Stječe se dojam upitnosti hoće li iko uopće odgovarati za ubistvo Magdija Dizdarevića Piše: Ezher Beganović Prošle sedmice navršila se tačno godina dana od mučkog ubistva mostarskog mladića rahmetli Magdija Dizdarevića. Podsjetimo, bila je srijeda 15. juli 2009. godine kada je Magdi Dizdarević zajedno sa bratom Edibom krenuo u džamiju da klanja jacija-namaz. O tom nesretnom događaju govori nam Magdijev brat Edib: “Bio je proučen ezan za jacija-namaz, a Magdi i ja sjedili smo na sofama ispred samog ulaza u džamiju iščekujući ikamet za farz-namaz. Tada smo čuli dječiju galamu i viku ispred ulaza u harem Šarića džamije i ja sam ispred ugledao brata Harisa Dvizca. Moj rahmetli brat i ja smo izašli da vidimo šta se dešava. Tu ispred haremskih vrata zatekli sam Erola Beganovića kako se raspravlja sa Harisom i pokušava da nasrne na njega. Međutim, u tom pokušaju ga je sprečavao komšija Zukanović i smirivao situaciju. Mi smo pitali o čemu se radi, i od Dvizca saznajemo da ga je udario Erol na autobuskom stajalištu oko 20 metara udaljenom od ulaza u harem i da je on povrijedio ruku. Tu se situacija smirila i Erol i Zukanović odlaze na vrh jednog sokaka koji vodi na Hadžića liman. Auto Dvizca, u kojem su mu bili supruga i malo dijete, bilo je parkirano na autobuskom stajalištu odmah preko puta tog sokaka. Mi smo krenuli sa Harisom do auta da vidimo kako ćemo da ga odvezemo u bolnicu. Magdi je zaostajao za nama. Prišli smo Erolu i Zukanoviću koji su stajali odmah preko puta da vidimo zašto ga je udario. Tu su se Erol i Dvizac opet sporječkali i Dvizac mu je uzvratio udarcem. Na to je Erol utrčao u sokak na Hadžića liman. Za nekoliko trenutaka na vrhu sokaka pojavila se grupa od otprilike 15 mladića, pa možda i više. Za čas su napunili ulicu. U trenu su se dvije skupine sporječkale i izbila je masovna tuča. Prema snimku, a i po sjećanju, mom rahmetli bratu koji je stajao udaljen od mase na sredini ulice prilazi Igor Salčin i nekoliko sekundi nakon njegovog prilaska moj rahmetli brat ostaje ležati nepomičan na asfaltu. Posljednji smrtonosni udarac mom rahmetli bratu Magdiju nanio je Igor Salčin. Nedugo nakon toga ja mu prilazim i vidim da je u polusvjesnom stanju i da “krklja”. Pokušavao je progovoriti i očima mi je nešto išaretio, “gestikulirao” ukazujući u pravcu Igora. Pokušavao je da ustane na stranu, ali nije mogao. Umivali smo ga vodom. Neko je pozvao hitnu i odvezli smo ga u bolnicu, a kasnije je morao biti operisan. Operacija je trajala otprilike dva i po sata. U petak u jutarnjim satima dobio sam poziv na kućni broj. Bio je to doktor Vinković. Izjavio mi je saučešće i rekao da mi je brat umro u 7 sati toga jutra. Ta vijest me jako pogodila, kao i moju porodicu.” Dakle, prošla je godina dana od kada je ubica Igor Salčin mučki usmrtio Magdija Dizdarevića. Iako je prošla godina dana, iako se zna ko je ubio Magdija, još uvijek ni na jednom sudu u BiH nije podignuta optužnica za ovo ubistvo. Trenutno, prema našim saznanjima, uopće se ne zna kada će Magdi Dizdarević će, ako Bog da, okusiti najveću pravdu, pravdu koju Allah, dž.š., dodjeljuje Svojim iskrenim robovima. ta optužnica biti podignuta. Zbog ovakvog ponašanja Kantonalnog tužilaštva u Mostaru stječe se dojam upitnosti hoće li iko uopće odgovarati za ubistvo Magdija Dizdarevića. Nemamo riječi kojom bismo opisali ponašanje bosanskohercegovačkog sudstva prema ubistvu Magdija Dizdarevića. Sramnom odnosu našeg sudstva prema Magdijevom ubistvu treba pridružiti još sramotniju šutnju domaćih medija. Za bh. medije ubistvo Magdija Dizdarevića nije zanimljivo jer je Magdi bio iskreni musliman. Da je kojim slučajem neki musliman u Mostaru ubio Magdijevog ubicu Igora Salčina, e to bi bila vijest za naše medije. Sjetimo se kako je Asaf Bećirević, novinar sarajevskog Oslobođenja, umjesto da traži odgovornost Magdijevog ubice, danima pisao laži kako mostarske vehabije prijete Igoru Salčinu. Ubistvo rahmetli Magdija Dizdarevića bit će trajna mrlja na obrazu svih onih mostarskih Bošnjaka koji su nasjeli na medijsku indoktrinaciju i koji su iz mržnje prema iskrenim mladim muslimanima pomogli ubici Igoru Salčinu da prolije nevinu krv njihovog komšije Magdija. Od medija i domaćeg sudstva uzalud je očekivati pravedan odnos prema ovom slučaju. Magdi Dizdarević će, ako Bog da, okusiti najveću pravdu, pravdu koju Allah, dž.š., dodjeljuje Svojim iskrenim robovima. Na kraju, ovaj tekst završavamo dovom Magdijevog brata Ediba: “Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, da mom bratu oprosti grijehe, da ga sačuva od patnje u kaburu i džehennemske vatre i da ga uvede u Džennet, u društvo vjerovjesnika, iskrenih, šehida, a i dobrih Allahovih robova, a kako su samo oni divno društvo. I molim Uzvišenog da ubici moga brata podari kaznu na dunjaluku i ono što je zaslužio na ahiretu.” 30. juli - 18. ša’ban 17
Page 1: Hutba: Ko ubije jednog čovjeka, ka
Page 4 and 5: U PRODAJI JE INFORMACIJE NA TELEFON
Page 6 and 7: Hutba “Onaj ko ubije je čovjeka,
Page 8 and 9: Hutbe iz tri sveta mesdžida Mekka:
Page 10 and 11: Polumjesec Oružane snage Bosne i H
Page 12 and 13: Nezavisne novine Novinarski kodeks
Page 14 and 15: Politika (Ne)naučene lekcije Gani
Page 18 and 19: Kolumna Borba za opstanak Kosovski
Page 20 and 21: završavati sa spoznajom da Kosovo
Page 24 and 25: Feljton Skrivena disertacija: Drugo
Page 26 and 27: dokazima i negirajući Truhelku bez
Page 28 and 29: Društvo Socijalno-patološki aspek
Page 30 and 31: dodijeljen Srbima je neprekinut, on
Page 32 and 33: Loveparade, orgijan seks i droge Ak
Page 34 and 35: Fetve Aktuelna pitanja i dileme Mus
Page 36 and 37: Razmišljanja Savremene muslimanske
Page 38 and 39: Tefsir Sura El-Asr Smilujte se čov
Page 40 and 41: toliko i toliko, ali je ja nisam da
Page 42 and 43: Zelena transferzala Hafiz Irfan ef.
Page 44 and 45: Malić: Za dvadesetak dana, koliko
Page 46 and 47: Zločin Logoraši imami i učenici
Page 48 and 49: Islamnet Holandija Da bi dobili use
Page 50 and 51: SAD Milion obavještajaca prati ter
Page 52 and 53: Svijet medija Vladajuća imperijaln
Page 54 and 55: model demokratskog uređenja društ
Page 56 and 57: Kutak za mlade Moralne i duhovne vr
Page 58 and 59: Mu se pokoravali i kako biste Mu bi
Page 60 and 61: Iz arhiva Dio iz knjige “Snagom v
Page 62: svoje ruke ka Miru, Sreći i Spasu?
Page 65: Nauka Plombama i zubarskoj bušilic

Nikab - moj izbor moje pravo na pokornost Allahu

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?