Nikab - moj izbor moje pravo na pokornost Allahu
Ko ubije jednog Äovjeka, kao da je sve ljude poubijao ... - Saff.ba
Ko ubije jednog Äovjeka, kao da je sve ljude poubijao ... - Saff.ba
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
približio četrdesetim godi<strong>na</strong>ma života,<br />
poče se osamljivati u pećini <strong>na</strong><br />
brdu Hira, u blizini Mekke. Muhammeda,<br />
a.s., mučilo je zlo koje je vladalo<br />
Mekkom i čitavom Arabijom. Boljele<br />
su ga opačine i zloća koji vladahu<br />
svud. On je <strong>na</strong> brdu Hira, u tišini pećine,<br />
u punoj osami <strong>na</strong>lazio svoj mir.<br />
Satima je gledao daleke horizonte,<br />
plavetnilo neba danju i sjaj zvijezda u<br />
noćnim tmi<strong>na</strong>ma. Ponirao je u dušu<br />
prirode kroz travu i cvijet, kroz hod<br />
mrava, kroz pauka i njegovu mrežu,<br />
kroz pticu u letu. Muhammed, a.s.,<br />
postepeno je počeo da se bliži istini,<br />
koju još nije mogao shvatiti. Njegova<br />
duša, plemenita i velika, spremala<br />
se da primi Veliku Spoz<strong>na</strong>ju, Sigurno<br />
Z<strong>na</strong>nje, Otkrov zastora sa Velike<br />
Tajne. To bijaše volja Allahova, dž.š.<br />
I jedne noći, pred Muhammedom,<br />
a.s., zamišljenim i utonulim u duboke<br />
misli, odjednom bljesnu Svjetlo, zasja<br />
peći<strong>na</strong>... Muhammed, a.s., uzdrhta,<br />
podiže ruku, da zakloni oči. Svjetlost<br />
se pretvaraše u lik. Muhammed, a.s.,<br />
začu jasno riječi: “O Muhammede,<br />
sine Abdullahov! Ja, melek Džibril<br />
donosim ti od Allaha, Gospodara<br />
svjetova, Radosnu Vijest. Odabran<br />
si za Allahovog poslanika.” Potom ga<br />
pozva da uči, a kad Muhammed, a.s.,<br />
odgovori da ne z<strong>na</strong> učiti, Džibril poziv<br />
ponovi, a Muhammed odgovaraše<br />
da ne z<strong>na</strong>. To se ponovi tri puta. Zatim<br />
Džibril poče govoriti:<br />
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!<br />
Uči, u ime Gospodara tvoga koji<br />
stvara,<br />
Stvara čovjeka od zakvačka!<br />
Uči, plemenit je Gospodar tvoj,<br />
Koji poučava peru,<br />
Koji poučava čovjeka onom što ne z<strong>na</strong>.<br />
(Kur’an, 96: 1-5)<br />
Svjetlo Džibrilovo poče polahko<br />
da gasne, a lik tiho nestajaše.<br />
Muhammed, a.s., sav u drhtanju, u<br />
čudnoj groznici, iz pećine požuri kući<br />
da sa Hatidžom, vjernom ženom,<br />
podijeli uzbudljivu Veliku Vijest.<br />
Hatidža se u prvi mah uplaši vidjevši<br />
uzbuđenog i zadihanog supruga. Ali,<br />
kad joj Muhammed, a.s., ispriča što je<br />
vidio i čuo, Hatidža se obradova, rados<strong>na</strong><br />
zbog velike milosti koja obasja<br />
plemenitog i dobrog Muhammeda,<br />
a.s. Ni tre<strong>na</strong> ne posumnja u istinitost<br />
Velike Vijesti. Z<strong>na</strong>la je Hatidža<br />
dobro kako divno i veliko srce ima<br />
Muhammed, a.s., i kakve ga sjajne vrline<br />
krase. Muhammed, a.s., imao je<br />
zaista sva svojstva da bude <strong>na</strong>građen<br />
poslanstvom. I zato Hatidža obradova<br />
Muhammeda, a.s., svojim iskrenim<br />
vjerovanjem: “Tako mi Onoga u čijoj<br />
je ruci <strong>moj</strong>a duša, ja sam potpuno sigur<strong>na</strong><br />
da si ti, uistinu, dobio Objavu<br />
i da si postao Božiji poslanik.” I tako<br />
Muhammed, a.s., u Hatidži dobi prvog<br />
odanog pristašu, prvu muslimanku<br />
novog doba. Događaj u pećini Hira<br />
potpuno obuze Muhammeda, a.s. Sav<br />
je bio u plamenu uznositom. “Uči, u<br />
ime Allaha... Uči u ime Allaha...”,<br />
zvonilo je u Muhammedovim, a.s.,<br />
ušima. Allahova Riječ obuzela je cijelo<br />
njegovo biće. Muhammed, a.s.,<br />
predavao je svoj život velikoj misiji.<br />
Veliku Vijest, Radosnu Vijest, primio<br />
je u svoje vjerničko srce s plemenitim<br />
ciljem da je objavi ljudskom rodu.<br />
Allahova riječ i poruka poče se prenositi<br />
iz srca Muhammedova, a.s., u<br />
srca dobrih ljudi: čestitog Alije, dobrog<br />
Ebu Bekra, plemenitog Bilala...<br />
Vjera u Allaha kao divno svjetlo poče<br />
otklanjati tminu idolopoklonstva.<br />
Islam se poče širiti, ali tajno, skriveno,<br />
gotovo šapatom. Narednih da<strong>na</strong> i<br />
noći, <strong>na</strong>rednih sedmica i mjeseci prenese<strong>na</strong><br />
je Velika Poruka po izbama,<br />
po trgovima, po pustinjama i oazama.<br />
“O Zejde, sine Harisov, o Osmane, o<br />
Zubejre, o Hamza, čuli su se povici...<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
61<br />
Došla je Velika Vijest, radost za svakog<br />
čovjeka. Muhammed, sin Abdullahov<br />
(neka je Allahova milost <strong>na</strong> njemu),<br />
obdaren je Allahovim poslanstvom,<br />
sa svetom misijom da islam objavi<br />
ljudskom rodu.” A šapat, tihe riječi<br />
su išle, pitale: “A što propovijeda<br />
Muhammed, sin Abdullahov, kakvu<br />
poruku <strong>na</strong>m on donosi od Tvorca svega<br />
živog i neživog?” Iz srca u srce, kao<br />
bistri potok proticahu Velike Riječi.<br />
Muhammed, a.s., propovijeda čistu<br />
vjeru u Jednog Boga. Poručuje da<br />
nema drugog božanstva osim Allaha,<br />
dž.š., poručuje ljudima da budu braća,<br />
da budu dobri prema roditeljima,<br />
bližnjima, da budu kreposni, čestiti,<br />
plemeniti, skromni, hrabri i ponosni.<br />
Muhammed, a.s., poručuje ljudima<br />
da višak imetka dijele siromašnim,<br />
poziva <strong>na</strong> pravedan postupak, preporučuje<br />
oslobađanje robova, poziva da<br />
se cijeni čovjek i ljudsko dostojanstvo,<br />
da se poruše kumiri, da Kaba postane<br />
čista, da se uspostave Allahovi zakoni<br />
među ljudima. Muhammed poziva <strong>na</strong><br />
preporod ljudskog roda, <strong>na</strong> veliki pohod<br />
ka Miru, Ljubavi i Spasu <strong>na</strong> oba<br />
svijeta. On otkriva tajne života, objašnjava<br />
sve što je bilo nez<strong>na</strong>no, pokazuje<br />
što je smisao življenja. Muhammed<br />
resulullah poručuje da je Allah povjerio<br />
čovjeku veliku misiju <strong>na</strong> zemlji:<br />
da čovjek postane čovjek, da čovjek<br />
dosegne <strong>na</strong>jveće duhovne visine, da<br />
čovjek postigne <strong>na</strong>jveću moguću sreću.<br />
I zato Muhammed resulullah poziva<br />
<strong>na</strong> put ka svjetlu i savršenstvu<br />
duše, da čovjek jednog da<strong>na</strong>, kada<br />
smrtni čas dođe, smireno može stati<br />
pred Stvoritelja i reći mu: “Bože <strong>moj</strong><br />
dragi, sve što jesam jedino Tebi zahvaljuljem.<br />
Bože Veliki, Tebi i samo<br />
Tebi se sav potpuno predajem. Dajem<br />
Ti svoju dušu, svoje misli, svoje srce.<br />
Nastojim da sav <strong>moj</strong> život, sva <strong>moj</strong>a<br />
s<strong>na</strong>ga, sve <strong>moj</strong>e riječi i djela, budu <strong>na</strong><br />
Tvome putu. Podari mi Svoju Milost<br />
<strong>na</strong> Danu ko<strong>na</strong>čnog suda.” A Allah,<br />
potpuno predanim, pred smrtni čas<br />
govori:<br />
“A ti, o dušo smire<strong>na</strong>, vrati se<br />
Gospodaru svome zadovolj<strong>na</strong>,<br />
a i On s tobom zadovoljan, pa uđi<br />
među robove Moje,<br />
i uđi u Džennet Moj!”<br />
(Kur’an, 89: 27-30)<br />
I tako se čovjeku rasvijetli zora<br />
Allahove Nauke, Sigurne Spoz<strong>na</strong>je.<br />
Isti<strong>na</strong> Allahovih riječi dopre do ljudskih<br />
srca. Allahovo svjetlo osvijetli<br />
ljudske duše. Kroz Kur’an, Allah govori,<br />
poziva ljude <strong>na</strong> Spas. Da li ljudi<br />
čuju glas Sigurne Istine? Islamska<br />
Nauka pita, meleki pitaju, pa i sva<br />
priroda pita: Hoćeš li, čovječe, pružiti