Nikab - moj izbor moje pravo na pokornost Allahu

More documents

Recommendations

Info

Svijet medija Vladajuća imperijalna doktrina Iranska opasnost (The Iranian Threat) Iran, znači, ne predstavlja vojnu opasnost. Ali to ne znači da ga Washington može tolerirati. Sa svojim zastrašujućim potencijalom Iran predstavlja nelegalnu suverenost, koja smeta globalnim ciljevima SAD-a. Prije svega smeta nastojanjima Amerike da kontrolira energetske resurse Bliskog istoka, nešto čemu američki planeri od završetka Drugog svjetskog rata pridavaju posebnu pažnju jer se na ovaj način garantira “supstancijalna kontrola svijeta”, kako je to jednom izjavio A. A. Berle, jedan od najutjecajnijih ljudi američke doktrine Piše: Noam Chomsky* Prijevod: Sejfudin Dizdarević Akutna opasnost od Irana je Anajteža vanjskopolitička kriza AObamine administracije. Od Aovog polaze utjecajni politički krugovi. Nedavno je američki Kongres pooštrio sankcije protiv Irana. Na afričkom ostrvu Diego Garcia SAD pojačavaju svoje ofanzivne kapacitete. Stanovništvo je protjerano da bi SAD mogle da izgrade ogromnu vojnu bazu i tako bili u stanju izvršiti vojne operacije na Bliskom istoku i centralnoj Aziji. Kako izvještava američka mornarica, ka Diego Garciji poslan je prateći brod podmornica koje se kreću na nuklearni pogon i koje kontroliraju dalekosežne tile. Škotske novine projek- Sunday Herald posjeduju izvještaj u kojemu stoji da u najvažnije oružje koje je Obama tamo poslao spadaju tzv. “probijači bunkera” (“bunker busters”) koji se upotrebljavaju da unište podzemne građevine. Izuzimajući atomsko naoružanje, one su najjače oružje u arsenalu. Planovi za „masivne i efektivne penetracije” pokrenuti su još za vrijeme Bushove administracije. Ali stvar se oduljila. Tek što je Obama postao predsjednik, ubrzao je njezinu implementaciju. Ovo oružje je nekoliko godina ranije nego što je planirano stacionirano i upereno posebno protiv Irana. Izraelski aspekt gledanja na događaje Dan Plesch, direktor Center for International Studies and Diplomacy pri Univerzitetu u Londonu, kaže: “Naoružanje je maksimalno ubrzano da bi se uništio Iran. Već sada su američki bombarderi i dalekosežne rakete u stanju da u roku od nekoliko sati unište 10.000 ciljeva u Iranu. Od 2003. godine američki arsenal oružja se učetverostručio.” Terorističke aktivnosti za koje se optužuje Hamas ili Hezbollah su ništa u poređenju sa američkoizraelskim terorom u regionu. Obama je samo ubrzao ovaj proces. Arapska štampa izvještava da je američka flota (zajedno sa jednim izraelskim brodom) prošla kroz Suecki kanal i da je na putu u Perzijski zaljev. Njihov zadatak je da “nadgledaju sankcije protiv Irana i da kontroliraju brodove koji ulaze i izlaze iz Irana”. Britanski i izraelski mediji izvještavaju da je Saudijska Arabija otvorila zračni prostor za bombardere (što Rijad demantira). Predsjednik američkog generalštaba admiral Michael Mullen je na putu iz Afganistana posjetio Izrael gdje se susreo sa glavnokomandujućim izraelske vojske Gabi Ashkenazijem kao i izraelskom tajnom službom. Kako izvještavaju izraelske novine Haaretz, “u centru razgovora bile su pripreme koje moraju biti urađene kako od strane Izraela tako i od SAD-a u pogledu Irana koji vjerovatno posjeduje nuklearne kapacitete”. Mullen je tom prilikom podvukao: “Uvijek pokušavam da izazove gledam sa izraelskog aspekta.” Rastuće prijetnje vojnom intervencijom protiv Irana predstavljaju kršenje UN čarte. Posebno se kose sa UN-ovom Rezolucijom 1887 izglasanom u septembru 2009. godine. Ona apelira na sve zemlje članice da se nesuglasice oko nuklearnog programa riješe diplomatski – shodno čarti Ujedinjenih nacija koja zabranjuje upotrebu sile, ali i PRIJETNJU silom. Nekoliko uglednih analitičara navodnu iransku prijetnju opisuju skoro apokaliptičnim rječnikom. Amitai Etzioni upozorava: “SAD se moraju suočiti sa Iranom ili odustati od 30. juli - 18. ša’ban 52
Bliskog istoka.” Etzioni podvlači da će se zemlje regiona okrenuti Iranu “kao velesili” ako iranski nuklearni program bude uspješan, među njima Turska i Saudijska Arabija. Nešto racionalnije ova bi se izjava mogla ovako protumačiti: možda bi se mogao formirati regionalni savez koji bi bio neovisan od SAD-a. U američkom vojnom žurnalu Military Review Etzioni požuruje SAD na napad na Iran – ne samo na iranske nuklearke nego i na vojne kao i na infrastrukturne (znači civilne) ciljeve. “Vojni udar ove vrste bio bi isto kao i sankcije. On bi prouzrokovao ‘bol’ sa ciljem promjene ponašanja, ali sa veoma moćnijim sredstvima”, piše Etzioni. Strategija “vojna ravnoteža’’ Ostavimo okrutni vokabular po strani i upitajmo se: U čemu se uopće sastoji iranska prijetnja? Odgovor na ovo daje nam studija “International Institute of Strategic Studies’’ objavljena u aprilu 2010. godine pod nazivom “Military Balance 2010’’. Bez sumnje, okrutni klerikalni režim Irana predstavlja opasnost za svoje građane. Ali, po ovom pitanju ne rangiraju više u odnosu na druge režime u regionu koji su američki saveznici. Međutim, to spomenuti institut ne interesuje. Njihove brige su da li bi Iran mogao biti opasnost po regiju i po svijet. Studija dolazi do zaključka da Iran ne predstavlja vojnu opasnost. Vojni izdaci Irana su “relativno niski – u poređenju sa onima u regiji” – i iznose samo 2% onoga šta Amerika u ovom pogledu troši. Iranska vojna doktrina je krajnje “defenzivna… i ima cilj da spriječi invaziju i da diplomatskim putem riješi neprijateljstva.” Iran je tek “ograničeno u mogućnosti da van svojih granica primijeni silu”. Što se tiče nuklearnih mogućnosti spomenuta studija kaže: “Iranski nuklearni program i volja (Irana) da drži otvorenom opciju za proizvodnju nuklearnog oružja su sastavni dio iranske strategije zastrašivanja”. Iran, znači, ne predstavlja vojnu opasnost. Ali to ne znači da ga Washington može tolerirati. Sa svojim zastrašujućim potencijalom, Iran predstavlja nelegalnu suverenost, koja smeta globalnim ciljevima SAD-a. Prije svega smeta nastojanjima Amerike da kontrolira energetske resurse Bliskog istoka, nešto čemu američki planeri od završetka Drugog svjetskog rata pridaju posebnu pažnju jer se na ovaj način garantira “supstancijalna kontrola svijeta”, kako je to jednom izjavio A. A. Berle, jedan od najutjecajnijih ljudi američke doktrine. Ali iranska prijetnja nije samo u njegovom zastrašujućem potencijalu. Iran pokušava da proširi svoj utjecaj. U spomenutoj studiji to je ovako formulirano: Iran “destabilizira” region. Kada SAD okupiraju iranske susjedne zemlje, tako nešto se zove “Stabilizacija”. Kada Iran pokušava da proširi svoj utjecaj na susjedne zemlje, onda je to “destabilizacija” i jednostavno ilegalno. Da se na ovom mjestu prisjetimo da je odabir pojmova već postao rutina. Poznati vanjskopolitički analitičar James Chace, nekadašnji novinar najvažnijeg glasila Establishmenta “Foreign Affairs”, koristi ovaj termin u smislu US doktrine kada je objasnio da se Chile mora “destabilizirati” (rušenjem demokratski izabrane vlade Allendea i instaliranjem diktature Pinočea), da bi se zemlja onda “stabilizirala”. Po pitanju “iranske krivice’’ studija navodi da Iran podržava terorizam kada najvažnijim političkim snagama u Libanu i Palestini, Hezbollahu i Hamasu, čuva leđa. Prilikom zadnjih izbora u Libanu (2009. godine) koalicija sa Hezbollahom je pobijedila. Hamas je 2006. godine pobijedio na izborima u Palestini. Kao odgovor na to, Amerika i Izrael odlučili su hermetički zatvoriti Gazu da bi kaznili “kretene” koji su na slobodnim izborima pogrešno birali. Radilo se o jedinim relativno slobodnim izborima u arapskom svijetu. Ovo otkriva cijelo licemjerstvo Amerike koja izdašno podržava diktatore u regionu kao i Obamin hvalospjev za okrutnog egipatskog diktatora Mubaraka, za vrijeme svoga poznatog govora islamskom svijetu u Kairu. Terorističke aktivnosti za koje se optužuje Hamas ili Hezbollah su ništa u poređenju sa američko-izraelskim terorom u regionu. Ipak se isplati baciti pogled na njih. 25. maja Liban slavi svoj nacionalni praznik – “dan oslobođenja”. Dan je znak sjećanja izraelskog povlačenja iz južnog Libana koji je uslijedio nakon 22 godine okupacije. Ovo povlačenje bila je posljedica Hezbollahovog otpora. U ovom kontekstu, izraelski zvaničnici, kao što je Ephraim Sneh, govore o “iranskoj agresiji” protiv Izraela – u Libanu kojeg je okupirao Izrael. I ovo odgovara normalnom hegemonijskom vokabularu. Predsjednik John F. Kennedy osudio je “unutarnji napad, kojim manipulira sjever”. Mislio je na napad južnovijetnamskog otpora na Kennedyjeve bombardere, protiv hemijskog oružja, protiv protjerivanja vijetnamskih seljaka u logoru, koji su de facto bili konc-logori, kao i druge dobronamjerne mjere ovakve vrste. Čak i Kennedyjev tadašnji UN ambasador Adlai Stevenson, junak liberalaca, kritizirao je“unutarnju agresiju”. Znači, kada su Sjeverovijetnamci pomagali svojim sugrađanima na jugu protiv okupacije njihove zemlje od strane SAD-a, to je bila “agresija” i kao takva se nije mogla tolerirati jer je predstavljala miješanje u pravednu misiju Washingtona. I Kennedyjevi savjetnici, Arthur Schlesinger i Theodore 30. juli - 18. ša’ban 53 *Noam Chomsky je profesor na lingvistike na Massachusetts Institute of Technologie (MIT) i 1960-ih godina svojim je tezama revolucionirao teorije o jeziku i mišljenju. Istovremeno je jedan od najpoznatijih i najoštrijih kritičara trenutnog svjetskog poretka američkog imperijalizma. Sorenson koji su slovili za umjerene, hvalili su intervenciju Washingtona kojom je trebalo stati ukraj “agresiji” u Južnom Vijetnamu. Ovu tzv. “agresiju” vodio je domaći pokret otpora (što bi ova dvojica savjetnika trebali znati, jer su znali za izvještaje američke tajne službe). Američki generalštab je 1955. izdao nekoliko definicija “agresije”, među kojima i za “agresiju bez oružja, kao što je političko vođenje rata ili subverzija”. Kada u jednoj zemlji dođe do pobune protiv SAD-u podobne policijske države, onda je to “agresija” - ili gore spomenuti izbori sa pogrešnim ishodom. I u akademskim krugovima i u političkim komentarima ovakav je vokabular normalan. Po njima je ovo sasvim normalno – jer ti ljudi polaze od toga da cijeli svijet pripada nama. Hamas pruža otpor izraelskoj vojnoj okupaciji kao i okrutnim i ilegalnim akcijama Izraelaca u okupiranim teritorijama. Hamas se optužuje da ne priznaje Izrael. Ali kako SAD tako i Izrael ne samo da ne priznaju Palestinu nego se decenijama brinu da palestinska država ne poprimi oblik i da nikako ne može ni opstati; partijski program vladajuće izraelske stranke iz 1999. godine isključuje mogućnost postojanja palestinske države. Politika izlivenog olova Hamas se optužuje da granatira izraelska pogranična naselja. To su bez sumnje kriminalni akti. Ali, oni su samo djelić sile koju Izrael primjenjuje naspram Palestine. Ovdje je važno imati na umu da SAD i Izrael veoma dobro znaju kako se može zaustaviti teror nad kojim se neprestano zgražavaju. Tako je Izrael priznao da Hamas 2008. godine nije ispalio nijednu granatu prema Izraelu, dokle god je Izrael poštovao, barem djelimično, sporazum o prekidu vatre. Izrael je odbio produžiti ovaj sporazum i izabrali su sprovesti ubilačku akciju “izliveno olovo” protiv Gaze. To je bilo u decembru 2008. godine. Amerika je bez pogovora stajala iza ove zločinačke agresije – za koju nije postojalo ni najmanje pravno niti moralno opravdanje. Uprkos ozbiljnim deficitima, Turska u islamskom svijetu predstavlja
Page 1: Hutba: Ko ubije jednog čovjeka, ka
Page 4 and 5: U PRODAJI JE INFORMACIJE NA TELEFON
Page 6 and 7: Hutba “Onaj ko ubije je čovjeka,
Page 8 and 9: Hutbe iz tri sveta mesdžida Mekka:
Page 10 and 11: Polumjesec Oružane snage Bosne i H
Page 12 and 13: Nezavisne novine Novinarski kodeks
Page 14 and 15: Politika (Ne)naučene lekcije Gani
Page 16 and 17: Politika i društvo Suđenje i ratn
Page 18 and 19: Kolumna Borba za opstanak Kosovski
Page 20 and 21: završavati sa spoznajom da Kosovo
Page 24 and 25: Feljton Skrivena disertacija: Drugo
Page 26 and 27: dokazima i negirajući Truhelku bez
Page 28 and 29: Društvo Socijalno-patološki aspek
Page 30 and 31: dodijeljen Srbima je neprekinut, on
Page 32 and 33: Loveparade, orgijan seks i droge Ak
Page 34 and 35: Fetve Aktuelna pitanja i dileme Mus
Page 36 and 37: Razmišljanja Savremene muslimanske
Page 38 and 39: Tefsir Sura El-Asr Smilujte se čov
Page 40 and 41: toliko i toliko, ali je ja nisam da
Page 42 and 43: Zelena transferzala Hafiz Irfan ef.
Page 44 and 45: Malić: Za dvadesetak dana, koliko
Page 46 and 47: Zločin Logoraši imami i učenici
Page 48 and 49: Islamnet Holandija Da bi dobili use
Page 50 and 51: SAD Milion obavještajaca prati ter
Page 54 and 55: model demokratskog uređenja društ
Page 56 and 57: Kutak za mlade Moralne i duhovne vr
Page 58 and 59: Mu se pokoravali i kako biste Mu bi
Page 60 and 61: Iz arhiva Dio iz knjige “Snagom v
Page 62: svoje ruke ka Miru, Sreći i Spasu?
Page 65: Nauka Plombama i zubarskoj bušilic

Nikab - moj izbor moje pravo na pokornost Allahu

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?