Nikab - moj izbor moje pravo na pokornost Allahu
Ko ubije jednog Äovjeka, kao da je sve ljude poubijao ... - Saff.ba
Ko ubije jednog Äovjeka, kao da je sve ljude poubijao ... - Saff.ba
- No tags were found...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Društvo<br />
Socijalno-patološki aspekti migracija stanovništva izazvanih<br />
agresijom <strong>na</strong> BiH (IX): Zaključ<strong>na</strong> razmatranja<br />
Nedovršeni mir<br />
Po Dejtonu, svi moraju živjeti<br />
prema Karadžićevoj koncepciji<br />
te države, u kojoj su kulturne<br />
razlike uzdignute <strong>na</strong> položaj<br />
razlika u vrsti i u kojoj se<br />
od “mačaka i pasa”, kako<br />
kaže Karadžić, više ne može<br />
očekivati da žive zajedno.<br />
Imajući ovo <strong>na</strong> umu, može<br />
se postaviti pitanje, može<br />
li se Bos<strong>na</strong> i Hercegovi<strong>na</strong><br />
održati kao država? Dejtonski<br />
sporazum o miru nije potpuno<br />
isključio nijednu od opcija<br />
za Bosnu i Hercegovinu – ni<br />
reintegraciju, ni podjelu. On je<br />
svim stra<strong>na</strong>ma ostavio dovoljno<br />
prostora za kockanje, što se<br />
očito vidi i u praksi<br />
Piše: Doc. dr. crim. sc. Džemal<br />
Subašić<br />
Prikupljanje materijala o vlastitoj<br />
stvarnosti uvijek je težak<br />
posao, posebno ako je ta stvarnost<br />
rat<strong>na</strong>. Rat je uzdrmao mnoge temelje,<br />
pogasio mnoga svjetla, tvrdnje<br />
pretvorio u pitanja. Naša haotič<strong>na</strong><br />
zbilja mijenjala se, a i sad se mijenja<br />
svakog trenutka i teško je, ako ne i<br />
nemoguće, pro<strong>na</strong>ći temelj i metodološko<br />
uporište, s kojeg bi se, mirnog<br />
uma, mogla razjasniti zbivanja oko<br />
<strong>na</strong>s, a da pritom budemo sigurni da<br />
smo <strong>na</strong>šli pravi ugao i <strong>pravo</strong> mjesto<br />
posmatranja. Osobni iskaz ljudi, koji<br />
su mjesecima, godi<strong>na</strong>ma umjesto vlastitih<br />
života, živjeli rat, ostaje u tom<br />
smislu jedino pouzdano svjetlo. Zato<br />
je ovaj rad dio priče za “ljudski” dokument,<br />
neposredno svjedočanstvo,<br />
jer ovim je ratom materijal<strong>na</strong><br />
kultura, a njome i veći<br />
dio ličnog identiteta ljudi<br />
diljem Bosne i Hercegovine,<br />
uglavnom posve unište<strong>na</strong>.<br />
Prog<strong>na</strong>nici su osim<br />
dragih im osoba izgubili<br />
sve ili gotovo sve što su ikada<br />
posjedovali, jer okrutni<br />
krvoloci nisu ratovali samo<br />
protiv <strong>na</strong>še vojske, oni su<br />
ratovali protiv čitavog <strong>na</strong>šeg<br />
<strong>na</strong>roda i to pretežno<br />
protiv ne<strong>na</strong>oružanog <strong>na</strong>roda,<br />
protiv civila, že<strong>na</strong> i<br />
djece. Oni <strong>na</strong>m nisu rušili<br />
samo domove, hramove,<br />
mostove, biblioteke, bolnice<br />
i druge objekte, potrebne<br />
za normalan život civiliziranog<br />
<strong>na</strong>roda, nego su<br />
<strong>na</strong>m onemogućavali dotok<br />
vode i električne energije,<br />
dopremanje hrane, činili<br />
sve da patnja <strong>na</strong>šeg <strong>na</strong>roda<br />
poprimi razmjere nepodnošljivog,<br />
ali što su ga više<br />
pritiskali, <strong>na</strong>rod u Sarajevu<br />
se hrabrije borio za život<br />
dostojan čovjeka, bez obzira<br />
koliko su ubili onih koji<br />
su donosili vodu sa rijetkih<br />
izvorišta, po vodu se išlo<br />
i dalje, jer <strong>na</strong>rod je <strong>na</strong>učio<br />
održavati higijenu i u<br />
<strong>na</strong>jtežim uvjetima. Narod<br />
Sarajeva, kao poslanik drugog<br />
fronta, dao je doprinos<br />
opstanku Sarajeva, a za prvi front<br />
je iznjedrio u svojoj nevolji <strong>na</strong>jbolju<br />
vojsku <strong>na</strong> svijetu. Ljekari, električari,<br />
radnici vodovoda, radnici komu<strong>na</strong>lne<br />
higijene, pekari, vatrogasci i<br />
mnogi drugi <strong>na</strong> raznim dužnostima<br />
padali su, ponovo se pridizali, bili<br />
stalno <strong>na</strong> meti okrutnih šumljaka,<br />
Dejtonska<br />
formulacija o<br />
“paralelnim<br />
odnosima”, od<br />
samog početka<br />
potkopava<br />
državu Bosnu<br />
i Hercegovinu,<br />
jer ubrzava<br />
proces<br />
povezivanja<br />
Republike<br />
Srpske sa<br />
Srbijom, što<br />
u budućnosti,<br />
ako ne budu<br />
zadovoljni<br />
Sarajevom<br />
može z<strong>na</strong>čiti<br />
želju za<br />
potpunom<br />
nezavisnošću<br />
njihovih gra<strong>na</strong>ta i s<strong>na</strong>jpera, bez obzira<br />
<strong>na</strong> životnu opasnost vršili su svoju<br />
dužnost u <strong>na</strong>jvećem getu <strong>na</strong> svijetu,<br />
gdje i humanitar<strong>na</strong> pomoć<br />
u ratnim godi<strong>na</strong>ma predstavlja<br />
tek jednu petinu od<br />
onoga što se zove normalnim<br />
i ne samo to: Sve ono<br />
što je dopremljeno mjereno<br />
je <strong>na</strong> grame “brojeći <strong>na</strong>m<br />
zalogaje”, pojedene hrane<br />
sumnjivog kvaliteta, koju je<br />
dopremao UNHCR zračnim<br />
i kopnenim putem<br />
uplićući se u sarajevsku<br />
tragediju zajedno sa UNom,<br />
UNPROFOR-om,<br />
EVROPSKOM UNIJOM<br />
I NATOM. Redale su se<br />
brojne rezolucije, vezani<br />
su vojnici UNPROFORa,<br />
a Sarajevo je postajalo<br />
stjecište neimara duha, a<br />
njegova okoli<strong>na</strong> stjecište<br />
neimara zloči<strong>na</strong>. Agresija<br />
koja se desila, masakri<br />
i etničko čišćenje, koji su<br />
počinjeni <strong>na</strong>d <strong>na</strong>rodom<br />
Bosne i Hercegovine, nisu<br />
činjeni samo <strong>na</strong>d ovim <strong>na</strong>rodom,<br />
već <strong>na</strong>d svim principima<br />
čovjeka i demokratije.<br />
Oni u svijetu koji drže<br />
do tih principa, požuruju<br />
osiromašenje Bosne, raznim<br />
pritiscima, uskraćivanjima<br />
pomoći u razvoju<br />
pokušavajući da u Bosnu i<br />
Hercegovinu što više vrate<br />
neproduktivnih izbjeglica,<br />
zadržavajući pamet i školovane<br />
kadrove, to je ono što poražava<br />
20. vijek, a pogotovo kada se<br />
z<strong>na</strong> da je Sarajevo bilo prijestolnica<br />
boli i patnje i time je čudo veće da<br />
je to istovremeno prijestolnica evropske<br />
kulture, njenog duha i opstanka.<br />
Evropa kao takva morala bi osigurati<br />
<strong>na</strong>kon dvije godine dejtonskog mira<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
28