Nikab - moj izbor moje pravo na pokornost Allahu

More documents

Recommendations

Info

Feljton Skrivena disertacija: Drugo poglavlje: Širenje islama kao neposredan uticaj turske vladavine (I dio) Orgija antilog Umjesto da poveže dvije logične stvari, užasna bogumilska stradanja od kršćanstva i tolerantnost Osmanlija i izvede jedini logičan zaključak o masovnom prelasku na islam u Bosni, prgavi, mrzovoljni i mrziteljski Andrić pravi vratolomni preokret, lišen svake historijske istine i logike pa piše da se ovakvo tolerantno ponašanje Osmanlija “ne sme pripisati nekakvoj trpeljivosti, na koju se kasnije nigde ne nailazi” Piše: Kemal Zukić Ako je neko pomislio da je An- Adrić u prvom poglavlju ispraznio Asvoj arsenal podvala i falsifikata Au cilju unakažavanja historije svoje domovine Bosne i njenog nesretnog naroda, prevario se. On će se tek u drugom poglavlju razmahati lažima i manipulacijama, sada već sasvim očigledno u cilju satanizacije bosanskih muslimana. On se služi svim i svačim kad sebi postavi užasni cilj. Odmah na početku Andrić postavlja ogavnu dilemu “da li je u samostalnoj Bosni postojala kultura, kakva je ona bila i na kom stupnju se nalazila pre nego što su je Turci potisli i uništili”, ali odmah pravi vratolomiju tvrdeći da to i nema značaja za duhovni život Bosne za turske vladavine. Ma kako nekompetentni da su bili Andrićevi mentori za temu disertacije, nevjerovatno je da ga nisu pokušali urazumiti i navesti da izbaci ovu suludu postavku po kojoj kultura pada negdje s neba, neovisno o plodnosti tog tla, o vrsti i karakteru zatečenog naslijeđa i općem stanju duha. Nakon ove nevjerovatne postavke da prethodno stanje kulture jedne zemlje nema utjecaja na budući razvoj, Andrić iznosi ključni užas svoje sramne disertacije. Dolazi pasos koji je suštinska postavka, teza disertacije, koja se obično iznosi na samom početku naučnog djela, a onda se kroz djelo dokazuje argumentima. Svoju osnovnu tezu Andrić iznosi tek u drugom poglavlju, ali ne kao tezu koju tek treba logično dokazivati, nego kao dogmu, kao presudu svojoj Bosni, bez dokaza i bez pogovora. Taj užasni pasos, kao gnojni iscjedak Andrićeva bolesnog duha, doslovno glasi: “Od odlučujućeg značaja je to da je Bosnu, u najkritičnijem trenutku njenog duhovnog razvoja, u doba kada je previranje duhovnih snaga dostiglo vrhunac, osvojio jedan azijatski ratnički narod čije su društvene institucije i običaji značili negaciju svake hrišćanske kulture i čija je vera nastala pod drugim klimatskim i društvenim uslovima i nepodesna za svako prilagođavanje – prekinula duhovni život zemlje, izobličila ga i od tog života načinila nešto sasvim osobeno”. Sada postaje jasno zašto je Andriću, da bi izveo ovakvu historijsku vratolomiju, bilo potrebno ovakvo prvo poglavlje u kojem je prešutio sve što je najbitnije da bi se shvatilo stanje u Bosni pred dolazak Turaka. Pokušat Andrić je maestralan majstor jezika, ali je najjači kad taj britki jezik treba zloupotrijebiti i zamutiti istinu. ćemo da nabrojimo samo neke ključne Andrićeve falsifikate historije Bosne do dolaska Turaka. Krstaški mač 1. Andrić je prešutio, preskočio, nekoliko milenija razvoja civilizacije, kulture i umjetnosti na tlu Bosne o čemu postoje materijalni dokazi. Andrić milenije razvoja prešućuje i svodi historiju Bosne na tek nekoliko stoljeća kada je Bosna razdirana do uništenja od strane susjeda. On to ne radi samo iz neznanja nego i iz zlonamjere. Prikaz milenijske tradicije ove zemlje dokazao bi da Bosna nije zemlja “od jučer”, da je to jedna prastara kolijevka civilizacije, mnogo razvijenija od centralne i sjeverne Evrope koja je u to doba barbarska. Mogao je to Andrić u svom negatorstvu objasniti i blažom južnom klimom kao i sretnim položajem na vezi sa prastarim civilizacijama koje su dolazile, sve bez izuzetka, sa Andriću bolesno mrskog Istoka. Amputirajući dugi i značajni višemilenijski dio historije Bosne i stavljajući u prvi plan užasne laži svog “Nemca”, Morica Hernesa, Andrić svjesno pravi nakaradnu sliku Bosne još i prije Turaka kao tamnog vilajeta na kraj svijeta, što je omiljena tema njegovog bolesnog uma. Mogao je Andrić ići i na drugačiju prevaru, mogao je istinski predstaviti dugu historiju Bosne do dolaska Turaka, a onda preći na laž da tada sve umire. On se odlučio za podvalu u stilu one šale da “pre rata nismo imali ništa, a onda su došli Nemci i uništili nam sve”. Andrić se 30. juli - 18. ša’ban 24
ike užasno žurio da “smlati” disertaciju iz karijerističkih razloga, a posjedovao je i vrlo slabo opće znanje, pa je disertacija ispala prava orgija antilogike i podvala. 2. Crkvu bosansku, koju Andrić uporno naziva samo bogumilstvom, pokazao je vrlo površno, koristeći neprijateljske izvore, ali i sa naglašenim negatorstvom. Bez suštinske, bar djelimično naučne obrade ove teme, nemoguće je shvatiti i objasniti bilo šta u historiji srednjovjekovne Bosne. Andrić je prešutio brojne križarske ratove koje su, po naređenju papa, u Bosni vodili sjeverni i zapadni susjedi. On je to možda uradio špekulantski dodvoravajući se svojim austrijskim mentorima, ali teško je vjerovati da su ga oni prisiljavali da vrši takvo nasilje nad historijom što je u konačnici rezultiralo jednom potpuno nelogičnom i nenaučnom “raspravom”. Umjesto istinske analize te čudesne pojave Crkve bosanske i nepojmljive upornosti kojom se cijeli narod Bosne držao te vjere uz stravična stradanja, Andrić samo piše u drugom poglavlju da je “u zemlji besnela strašna verska borba”. Andrić je maestralan majstor jezika, ali je najjači kad taj britki jezik treba zloupotrijebiti i zamutiti istinu. Tako on ističe “zamršene i nezdrave versko-političke prilike u Bosni u trenutku dolaska Turaka”. Ovim Andrić imputira narodu Bosne, pripadnicima tri vjere, da su se i prije islama međusobno bjesomučno klali i ubijali. On time amnestira strane nasrtljivce na posebnost i opstojnost Bosne, strance koji su bezdušno uništavali njeno cjelokupno stanovništvo. Andrić se ne bavi fenomenom koji bi morao biti najinteresantniji jednom književniku, a to je da su pripadnici Crkve bosanske bili banovi, kraljevi, vlastela i običan narod. Andrić također prešućuje strašne papine instrukcije križarima kako voditi križarski rat u Bosni. “Ili pokrstiti ili iz Bosne iseliti”, naređuje jedan papa, a drugi kaže: “Neka ugarski kralj vojskom napadne Bosnu, bogumilima oduzme sav posed i bana protera zajedno sa njima”. Godine 1200. papa se obraća ugarskom kralju Emeriku “sa molbom da silom iskorijeni herezu u Bosni”. Postoje svjedočanstva da je jedan katolički nadbiskup “hrabro pripasao krstaški mač ....da goni heretike u Bosni, Soli i Usori”. U križarskom ratu protiv Bosne 1235. g. angažirani su razbojnici i palikuće kojima je obećan oprost ako unište heretike i omoguće pripajanje Bosne Hrvatskoj. Otpor ovom križarskom pohodu pružalo je cijelo stanovništvo Bosne jer je svima i prijetilo uništenje. Andrić ne spominje da je 1363. g. kralj Ludovik lično vodio jedan križarski rat na Bosnu. Dotad neporaženi kralj doživio je strahovit debakl u Bosni i križarska Andrić citira i mrziteljske izlive franjevca Ivana Jukića koji za Bošnjake piše: “Oni su postali od zločestijeh kristjanah, koji svoje gospodstvo ne znajući drugčije uzčuvati, poturčiše se”. je vojska u rasulu pobjegla iz Bosne. Takav podvig bio je moguć samo ako je cijeli narod Bosne branio svoju državu i vjeru. I u križarskom ratu protiv Bosne koji je 1408. g. vodio kralj Sigismund bestidno se priznaje da je “po običaju mača, dao poubijati buntovnike oba spola, ljude, djecu i starce iz svih krajeva Bosne”. Umjesto da bilo šta napiše o strahotama nasrtaja izvana na Bosnu u vidu križarskih ratova i o fizičkom uništavanju zemlje i naroda, Andrić govori o “podjarmljivanju sa Zapada” i o “katoličkoj propagandi”. Zatim izvodi smiješan zaključak da su se ljudi Bosne međusobno ubijali zbog vjerskih razlika te da je konačno na islam prešlo plemstvo iz špekulantskih razloga očuvanja vlastitih posjeda i privilegija, a ne masovno cijeli narod bježeći pred fatalnim fizičkim istrebljenjem. Zatim će, uprkos svim historijskim 30. juli - 18. ša’ban 25
Page 1: Hutba: Ko ubije jednog čovjeka, ka
Page 4 and 5: U PRODAJI JE INFORMACIJE NA TELEFON
Page 6 and 7: Hutba “Onaj ko ubije je čovjeka,
Page 8 and 9: Hutbe iz tri sveta mesdžida Mekka:
Page 10 and 11: Polumjesec Oružane snage Bosne i H
Page 12 and 13: Nezavisne novine Novinarski kodeks
Page 14 and 15: Politika (Ne)naučene lekcije Gani
Page 16 and 17: Politika i društvo Suđenje i ratn
Page 18 and 19: Kolumna Borba za opstanak Kosovski
Page 20 and 21: završavati sa spoznajom da Kosovo
Page 26 and 27: dokazima i negirajući Truhelku bez
Page 28 and 29: Društvo Socijalno-patološki aspek
Page 30 and 31: dodijeljen Srbima je neprekinut, on
Page 32 and 33: Loveparade, orgijan seks i droge Ak
Page 34 and 35: Fetve Aktuelna pitanja i dileme Mus
Page 36 and 37: Razmišljanja Savremene muslimanske
Page 38 and 39: Tefsir Sura El-Asr Smilujte se čov
Page 40 and 41: toliko i toliko, ali je ja nisam da
Page 42 and 43: Zelena transferzala Hafiz Irfan ef.
Page 44 and 45: Malić: Za dvadesetak dana, koliko
Page 46 and 47: Zločin Logoraši imami i učenici
Page 48 and 49: Islamnet Holandija Da bi dobili use
Page 50 and 51: SAD Milion obavještajaca prati ter
Page 52 and 53: Svijet medija Vladajuća imperijaln
Page 54 and 55: model demokratskog uređenja društ
Page 56 and 57: Kutak za mlade Moralne i duhovne vr
Page 58 and 59: Mu se pokoravali i kako biste Mu bi
Page 60 and 61: Iz arhiva Dio iz knjige “Snagom v
Page 62: svoje ruke ka Miru, Sreći i Spasu?
Page 65: Nauka Plombama i zubarskoj bušilic

Nikab - moj izbor moje pravo na pokornost Allahu

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?