i Å UMARSKI LIST

III. b. r. 69%, Tamarix tetrandra I. b. r. 68%, Robinia pseudoacacia I.
b. r. 65.9%, Populus canadensis I. b. r. 65.4%', Eleagnus angustifolia I.
b. r. 65%, Populus alba I. b. r. 64.4%' Fraxinus excelsio-r I. b. r. 63.7%,
Pirus piraster I. b. r. 58.4%, Pirus piraster III. b. r. 52.1%, Statice Gmelini
76.8%, Artemisia monogyna 67.2%.
Biljke na slanicama, pošto imaju premalo vode, koja bi im za normalni
razvoj bila potrebna, trpe od toga nedostatka. Pomanjkanje vode
dade se prema Stockeru izraziti procentualnim omjerom, u kome razlika
između količine vode, koju biFka može primiti, i između količine,
koja se momentano nalazi u njoj, stoji spram količine vode, koju biljka
može primiti. Najmanju oskudicu na vodi pokazuje Populus alba i Populus
canadensis, nešto veću, ali približno jednaku, pokazuje Pirus piraster,
Sophora japonica i Robinia pseudoacacia, dok veliku oskudicu
pokazuje Eleagnus angustifolia. Ista biljka na lošijem tlu trpi veću oskudicu
u vodi: Tako Eleagnus angustifolia na I. b. r. 8.7—19.7%, na III.
b. r. 10.8—31.6%. Toplina i manja relativna vlaga zraka intenzivnije djeljuju
na transpiraciju i na gubitak vode, nego direktno' svijetlo, ako je
inače hladan zrak. Na svijetlu je veća oskudica u vodi nego u sjeni. Pod
istim prilikama drvo sa mlađim lišćem više oskudijeva na vodi nego
drvo sa starim lišćem.
Na istom zemljištu uspijeva dobro i Artemisia monogyna i Statice
Gmelini. Prva je kserofitna biljka sa plitkim žiljem. Oskudica u vodi
ide do 45'5%«. Druga ide sa žiljem kroz tvrdu ploču i dobiva vlagu od
sloja vode iz zemlje. Oskudica u vodi ide samo do 13'5%. Vidimo, da
su to sasvim razni tipovi biljaka, pa ipak na istom tlu uspijevaju jednako.
Isto tako kao Statice Gmelini ponaša se i Tamarix tetrandra, koji ne
nokazuje veliku oskudicu vode. Pomenute halofitne biljke istiskuju na
lišće štetne soli, koje su sa žiljem primile u obliku rastopine. Veća grupa
bilja i drveća to ne može, jer to priječi stanovito regulisanje permeabiliteta
žilja, kao što je to slučaj kod vrsta Artemisia monogyna i Eleagnus
angustifolia. Ove već pokazuju veliku oskudicu na vodi. Iz ovoga vidimo,
da pomanjkanje vode ne odvisi od relativnoga sadržaja vode u
dotičnoj biljci, pogotovo ne kod mezofilnoga drveća.
Na suvljem tlu i kod suhe klime biljke u raspolaganju i gospodarenju
sa vodom ograničuju isparivanje sa skoro uvijek zatvorenim stomatama.
Što je tlo slabije i suvlje, to se otvori na lišću biljaka otvaraju
manje, što se može vidjeti i kod samih kserofita. Ovo za sobom povlači
zaostajanje u razvitku biljke. Kod istoga tla vrste drveća, koje trebaju
više vlage, drže stomata skoro zatvorena, kao što je Acer, Alnus, Fraxinus.
Kod kserofita i pseudokserofita, sve i pored suše i visoke temperature,
stomata ostaju otvorena kao kod Pirus piraster, Syringa vulgaris,
Quercus cerris, Quercus robur, Sophora japonica i Populus alba.
Inače ima ova posljednja na donjem dijelu lišća guste pahuljice, koje
sprječavaju isparivanje. Otvaranje stomata na lišću u svrhu asimilacije i
transpiracije kod jednoga se te istoga drveta mijenja prema dobi dana;
ujutro se otvaraju, oko podne postignu maksimum i popodne se zatvaraju.
Na otvaranje stomata osobito utječe vlaga tla. U danima poslije kiše ona
se bolje otvaraju i ostanu otvorena dulje vremena. Za otvaranje nije
bezuslovno potrebno direktno svijetlo. Može se reći, da stomata lišća
u sjeni ostaju skoro uvijek zatvorena.
441