i Å UMARSKI LIST

izdavanje vlage. Ono naime zrak bolje zasićuje vodenim parama i time
sprečava preveliku transpiraciju vode iz zemlje.
Od oborina treba zasebno istaći utjecaj snijega. Snijega na slanicama
pada također vrlo malo, ali kod povećavanja vlage u tlu igra on
vrlo važnu ulogu, jer se polako i postepeno otapa i voda upija u tlo.
Snijeg štiti tlo od jačega ohlađenja, jako niske temperature, a biljke i
sjeme od mrazova i golomrazice.
Vjetrovi na slanicama su vrlo veliki i skoro nema dana bez vjetra.
U proljeće u Vojvodini bjesni vrlo često košava, dok su u ljetu vrlo česte
bure i cikloni. Vjetrovi jako isušuju tlo i zrak ne samo ljeti, nego i zimi,
pojačavaju transpiraciju i otežavaju pravilnu cirkulaciju. Vjetar odnosi i
pokrov tla, a jaki vjetrovi trgaju granje, krše i izvaljuju i čitava stabla.
Osobito je opasan vjetar za mlade biljke, gdje pojačava evaporaciju i
reducira asimilaciju. Vjetar tim svim umanjuje produkciju drvne mase.
Zašumljavanje čistih površina i vještačko ručno pomlađivanje već
zašumljenih površina može biti, već prema vrsti drveća, sijanjem sjemena,
sadnjom sadnica i reznica. Sjetvom se može pošumljavati hrast,
cer i američki orah. Hrastov se i cerov žir još u jesen posije, zajedno sa
pšenicom i ječmom, a u ljetu, kad se ta žita pokose, zemljište se uzore
i uskopa. Slijedećih se godina među mlade biljke siju okopavine (kukuruz,
krumpir, šećerna i stočna repa). Bolje je međutim sijati žir sa okopavinama.
U koliko bi dolazio kod sadnje u obzir i američki orah, njega treba
ili odmah u jesen posijati u zemlju ili ga stratificirati u pijesku i onda u
proljeće posijati. Mora se sijati već prve godine sa okopavinama i to
po mogućnosti onima, koje ne prave zasjenu. Kukuruz mora biti sasvim
rijedak.
Najveći se dio drveća sadi u obliku sadnica, uzgojenih u šumskom
rasadniku ili uzetih iz malata. Na slatine treba da se sade što bolje razvijene
sadnice. Neka im je dužina barem 30—40 cm. Kod ovoga se mora
primijetiti, da sadnice sa dužim (dubljim) žiljem treba ranije rasaditi, da
ne bi mnogo zaostale u rastu usljed prikraćivanja žilja. I u pogledu sadnica
sa plićim žiljem treba na slanicama nastojati, da žilje bude što manje
oštećeno.
Šumski rasadnik mora biti izabran na dobrom i đubrenom tlu, po
mogućnosti blizu vode, da se može u potrebnom slučaju i zalijevati. Sadnice,
koje se imaju rasađivati, moraju biti dobro razvijene. Sijanje sjemena
bolje je da se izvede u proljeće, nego u jesen, da ono ne bi stradalo
od studeni i mraza. Brestovo, topolovo i eventualno vrbovo i jagnjedovo
sjeme treba sijati odmah, čim dozrije i počne opadati (u maju i junu), jer
vrlo kratko vrijeme zadrži svoju klijavost.
Meko drveće (vrbu, jagnjed i kanadsku topolu), zatim tamariks i
eleagnus — kao drveće velike reproduktivne snage — možemo saditi u
obliku reznica. Reznice u dobro obrađenom i okopavanom tlu mogu
uspjeti. Bolji je način sadnje sa sadnicama. Kod vrbe, jagnjeda i bijele
topole mogu se sadnice dobiti iz malata (mladika) uzgojenih na prirodan
način, gdje takovih ima. Gdje ih nema, kao i kod kanadske topole, koja
je jednospolno drvo i nema ploda, moraju se u dobrom šumskom rasadnkiu
iz reznica odgojiti sadnice i te onda presaditi. Prikraćivanje žilja
pomenutih vrsta ne škodi mnogo sadnicama. Svakako, gdje na slanicama
sadimo plemenitu ili košaračku vrbu, saditi ćemo je samo u obliku reznica,
ali ona se mora vrlo često kopati.
454