i Å UMARSKI LIST

piraster V«, Sophora japonica s /e, Fraxinus americana *Д, Ulmus levis 4 /r„
Acer Negundo 9 Ao.
Po načinu obrade najmanje se osuši drveća odnosno spadne lišća
na potpuno obrađenom tlu, a najviše na neobrađenom ili djelomično obrađenom
tlu. Najbolja je potpuna gredičasta obrada sa razastiranjem donjega
dijela zemlje ili dodavanjem krečnoga praha, onda obrada sa motornim
plugom i obična obrada. Iza ovih dolazi fiziološko popravljanje
i zaštićivanje biljki sa prethodno rijetko uzgojenim drvećem obično rijetkoga
lišća kao Fraxinus americana.
Na sušenje drveća i biljki utječe podjedno i način miješanja drveća.
Vrste, koje su manje otporne spram suše ili imaju veće zahtjeve za svoj
razvitak,, slabije se razvijaju, ako ih sadimo i uzgajamo među vrstama
drveća, koje su otpornije i koje imaju manje zahtjeve na bonitet tla. Na
pr. kanadska topola slabija je među redovima tamariksa. Gušće uzgajane
kulture prije će se sušiti, jer im je potrebna veća vlaga, više hrane i veći
prostor.
Najbolje primanje i tjeranje mladih posađenih kultura po vrsti drveća
pokazuju Fraxinus americana, Amorpha fructicosa, Ulmus glabra,
Ulmus levis, Tamarix tetrandra. Kasnije od posađenih i primljenih sadnica
ostane najviše kod Tamarix tetrandra, Fraxinus americana, Ulmus
glabra, U. levis, Amorpha fructicosa, slabije kod Maclura aurentiaca,
Populus canadensis, P. alba i najviše ih ugine kod Acer platanoides, A.
Negundo i Sophora japonica. Sasvim je razumljivo, da će se kod bolje
obrade tla veći procenat posađenih sadnica primiti i kasnije ostati.
Intenzivnost svijetla i toplina na slanicama razlogom su, da se kod
naše klime mogu uzgajati i vrednije vrste drveća (kao hrast, brijest,
amer, jasen), te da mogu donijeti i plod. Plod može donijeti sve kserofitno
i pseudokserofitno drveće. Ranije donose plod bijela topola, vrbe i brijest,
jer dozrijevaju već u maju-junu, dok je još više oborina. Hrast, američki
jasen, divlja kruška i ostale vrste prolaze sa svojim žiljem kroz nepropusni
sloj do sloja vlage, gdje dobivaju i preko ljeta potrebnu vlagu.
Inače im plod dozrijeva u kasnu jesen, kada već ima opet dovoljno
oborina.
Vlaga u zraku omogućuje potrebni razvoj drveću i umanjuje ekstreme
u temperaturi. Oborine na slanicama vrlo su slabe, te ne daju ni potreban
minimum za razvoj bilja. Po količini oborina mogu se razlikovati
mokre i suhe periode. Molare periode padaju u kasnu jesen, u zimu i proljeće,
a suhe u ljeto i ranu jesen. I dok mokra perioda daje i zraku i tlu
više, no još uvijek nedovoljno vlage, to je u suhoj periodi vrlo velika
oskudica u vlazi, jer ne pada kiša više puta ni po 2—0 mjeseca, a i ono
malo vlage, što je bilo u tlu, ispari se. Vlaga od eventualno u ljetu pale
kiše momentano se ili vrlo brzo ispari zbog velike suhoće zraka. Za vrijeme
suhoga perioda nema ni rose. Isparivanje iz zemlje to je veće, što
je manja relativna vlaga u zraku i s time u vezi veći tlak zraka, to jest
što je manja zasićenost zraka sa vodenim parama. Time se i biljka sili
na jače izdavanje vlage. Izdavanje vlage pospješuje još i vjetar. Biološki
utjecaj vlage u korijenju stoji u istom omjeru sa zasićenosti zraka sa
vodenim parama. Što je veća temperatura i vjetar, to je veća i suhoća
zraka. Relativna vlaga u Vojvodini po godišnjim dobama vrlo je različita;
tako u januaru iznosi 85—90%, u aprilu 64—69%, u julu 61—65%.
Iz ovoga je svega jasno, zašto polijevanje i orošavanje povoljno utječe na
453