Å UMARSKI LIST 1-2/1962

Zelenu duglaziju često u Americi zovu »crvenom« ili »žutom jelom« zbog boje
i 1. valitete drva. U jednom istom stablu mogu se naći dijelovi drva žute i crvene
br je. Obično je drvo iz centralnog dijela stabla crvene boje, a ono iz periferni
g dijela je žute boje. Žuto drvo se smatra boljim i vrednijim zbog finoće
gelova, bolje obradivosti i ljepše boje. Stvaranje crvenog drva se pripisuje
brzom prirašćivanju, a kako se tempo prirašćivanja smanjuje sa starošću, to
samo starija stabla imaju određeni dio žutog drva. Zbog toga mlade sastojine
zelene duglazije označavaju obično kao »crvene jelove šume« za razliku od
starih šuma, koje zovu »žute jelove šume«.
Drvo zelene duglazije je vrlo cijenjeno u SAD, gdje je našlo veliku primjenu
u građevinarstvu, stolariji i preradi. Gotovo sve stambene kuće na obali
Pacifika u SAD izgrađene su cd drva duglazije, koje je vrlo. dekorativno i
kvalitetno.
U oblasti zelene duglazije najbrži prirast je zabilježen na sjevernim, sjeveroistočnim
i istočnim ekspozicijama. Pored ekspoz : cije, na prirast zelene
duglazije utječe tlo. Najbrži i najveći prirast izmjeren je na dubokim, pješkevito-glinastim
tlima. Na trn tlima i navedenim ekspozicijama bilo je godišnje
oko 1.500 mm oborina. Uz manje oborine prirast je osjetljivo niži.
Skup svih ekoloških faktora (kvaliteta tla, ekspozicija, inklinacija, nadmorska
visina, oborine itd.) izražavaju u SAD pomoću »site index«-a, koga definiraju
visinom stabala u stotoj godini starosti. »Site index« odgovara donekle
našem pojmu boniteta. U oblasti zelene duglazije razlikuju 5 »site index«-a
ili 5 boniteta:
I
II
III
IV
V
60 metara
51
42 . „
33
24
Na I bonitetu stabla u 100-gođišnjoj sastojini visoka su 60, na II bonitetu
51, na III bonitetu 42 metra itd. Na toj bazi izrađene su u SAD prirasnopri'>~dne
tablice za zelenu duglaziju. Izmjereno je preko 2.000 malih pokusnih ploha
u državi Oregon i Washington.
Prema prirasnoprihodnim tablicama, koje su izradili Me Ardle, W. H. Meyer
i D. Bruce navodimo u tabeli 1 podatke o drvnoj masi sastojine po hektaru
za odnosne bonitete.
Iz te tabele mogu se izračunati godišnji prirasti po> hektaru, koji su navedeni
u tabeli 2.
U kulturama i plantažama postignuti su veći prirasti cd onih koje iskazuju
Me Ardlove prirasnoprihodne tablice za prirodne šume. Mnogo veći prirasti
postignuti su primjenom fertilizatora. Na sjeverozapadnoj Pacifičkoj obali utvrđeno
je, da u šumskim tlima nedostaje dušika. Zato se ondje uz pc>mcć fertilizatora
dodaje oko 100—150 funta dušika po akru kroz više godina, što se pozit
vno odražava na debljins.kom prirastu stabla zelene duglazije kako je to
prikazano na slici 1.
13