Å UMARSKI LIST 1-2/1962

Na području navedene zajednice nalaze se gola staništa s tako dobrim tlom
da pošumljivanje samo crnim borom nije rentabilno. Crni bi bor u takvim eko--
loškim okolnostima trebao da čini samo kostur u kojemu bi se bolje razvijale
vrste drveća bržeg rasta. Glavna uloga bora je da obilnim i dobrim četinjakom
stvara plodnije tlo i da jakom i razmjerno gustom krošnjom održava dobar
kompleks klimatskih uslova. Na boljim staništima koja nisu mnogo izložena
buri dovoljno bi bilo da ova vrsta drveća čini do 40% smjese. Na taj način
crni bi bor obavljao određenu meliorativnu ulogu. Općenito, on bi trebao
biti meliorativno-proizvodna vrsta drveća. Druge vrste, koje brže rastu nego
crni bor, treba da su uglavnom produktivne.
Ova i mnoga druga razmatranja nagonila su nas na razmišljanje: kojim
novim vrstama drveća bj se mogla povećati proizvodnost postojećih i novih
kultura. Jer poslije obavljenih terenskih radova, opširnih opisa staništa i kultura,
raznih analiza, sinteza, komparacija, kombinacija i analogija trebalo je
šumskom gospodarstvu konkretno predložiti: kako usmjeriti daljnji razvitak
kultura. Da bi u određenim kulturama trebalo obavljati njegovanje, to je dovoljno
poznato. Da se na više položaje s humidnijim staništem mogu unijeti
bolje, mezofilne četinjače, to može zaključiti i svaki lugar na temelju temeljitijeg
pregleda razvojnog stanja sastojina, broj takvih kultura je neznatan, svega
dvije. Ali kojim bi se vrstama drveća mogao povećati proizvodni kapacitet na
većini staništa, to nije bilo jasno. Pronaći prihvatljivo rješenje; bilo je još
teže. I konačno, poslije mnogih uzaludnih pokušaja da se pronađe bar kakavtakav
izlaz, uspjelo je probiti tamu naših razmišljanja. Slučajno.
Ne, nije bilo posve slučajno. Iz davne prakse u šumarskoj operativi na
području Crikvenice i Novoga nesvjesno su ili podsvjesno izbijala sjećanja na
grupe topola u privatnim posjedima Vinodola. Ali ova su sjećanja bila, opet
nesvjesno, potiskivana činjenicom da su u Vinodolu najbolja staništa na području
Hrv. primorja. A staništa zajednice Seslerieto-Ostryetum gotovo sva
su losa do vrlo loiša. I potkraj jednog umornog i beznadnog dana, u području
ljutog Krša (u zaselku Klaričevac, između Senja i Krivog Puta), zapitam seljaka
Prpića kakva su mu ono debela stabla na njegovu posjedu. Bila su to
stabla domaće crne topole.
Izbor vrsta drveća
Autohtona crna topola (Populus nigra L.). Stabla domaće crne topole mogu
se naći na raznim staništima u Vinodolskoj kotlini i iznad nje, npr. nedaleko
kultura Pališin i Guč šumarije Crikvenica u predjelu zvanom Grohak i Solin;
također i u Istri. Ali topole u zaselku Klaričevac i u njegovoj okolici rastu na
brisanom prostoru poznate senjske bure. Na nadmorskoj visini oko 600 m. Dok
bor u obližnjoj kulturi Greben vrlo sporo napreduje, čak se nemalen broj stabala
i suši, topole u Klaričevcu uspješno odolijevaju i suhoj buri, i toplom
jugu, i jakoj vrućini i insolaciji, i velikoj studeni, i lošem mehaničkom sastavu
pedosfere, i pomanjkanju vlage u tlu (v. si. br. 3). Makar ovdje bura mehanički
i fiziološki vrlo štetno utječe na razvitak i održavanje vegetacije, krošnje
topola su normalno razvijene; nisu ni ekscentrične. Na deblu nema čičkavosti,
tehničke mane koja smanjuje kvalitet deblovine. To je, recimo, aridni
ekotip crne topole. Pred oko deset godina inozemstvo (Švicarska) je zamolilo
da se pošalju klonovi takve topole (Trockenpappel) za osnivanje pokusnih nasada.
Tada o njoj nismo ništa znali. Danas se rijetko gdje može naći po koje
stablo takve topole. Lišće crne topole odlična je stočna hrana, pa se, možda,
36