Å UMARSKI LIST 1-2/1962

Hi, na relativno najboljim staništima, pod osnovanim kulturama topole, koja
brzo raste, osnivati podkulturu crnog bora, koji polagano raste. Topola razvija
prosječno plitak sistem korijena (u Klaričevcu jedna korjenova žila je duga
preko 7 m), a bor razvija prosječno dubok sistem korijena, pa ove dvije vrste
ne će mnogo međusobno konkurirati ni u atmosferi ni u pedosferi, pogotovu
kad se odredi dobar oblik smjese. Što je stanište lošije razmak topola treba
da je veći, jer je sistem korijena na suhijim tlima ekstenzivniji. Ovaj ekotip
topole mogao bi se upotrijebiti i za osnivanje »zračnih livada«, tj. za proizvodnju
lisnika odn. zimske stočne krme, možda i u zajednici s grmastim leguminozama
koje dobro podnose loš kompleks ekoloških faktora (po P. Z i a n i-u,
Coronilla i Cclutea). Jlnstitut za šumarska i lcvna istraživanja NRH već je unio
u plan rada osnivanje matičnjaka, istraživanja na postojećem drveću i osnivanje
pokusnih nasada; naš ekspert za topole I. Podhorski smatra da otkriće
suhog ekc'tipa crne topole može biti vrlo važno za područje srednje Evrope.
Ariš. (Larix decidua Mili.). U toku pregleda kultura utvrđeno je da postoje
mali nasadi evropskog ariša u dva predjela: Zavidova Kosa iznad zaselka
Mrzli Dol (Krivi Put) nedaleko Senja i Krilo ispod Oltara blizu zaselka Matešić
Pod odn. iznad priobalnog mjesta Jurjevo (v. si. br. 4). Oba nasada su na mikrostaništima
u kojima se nalazi donji dio disjunktne zone bukve. Stabla su,
vjerovatno zbog rijetkog sklopa, vrlo granata, ali grane su tanje nego na boru.
Visina stabala je veća nego u crnog boca. Ovo drveće je fiziološki zrelo i plod
ima dobru klijavost. pa kad se budu bolje ispitala svojstva i dobiju dobri rezultati,
mogu se ove grupe ariša izlučiti za sjemenske baze. Grupa ariša je i
u kulturama okoliša Francikovac nedaleko Vratnika, iznad Senja. Na temelju
dosadašnjih opažanja i prema poznatim ekološkim zahtjevima može se pretpostaviti
da se arišem mogu pošumljivati hladna staništa s dubljim i svježim
tlom u graničnom području bukve. Također i jela. Maksimalan prsni promjer
u proizvodnji ovih vrsta drveća ne bi smio biti veći od 35—40 cm.
Brucijski bor (Pinus brutia Ten.). Ekološki zahtjevi ovog bora su negdje
na granici ekoloških zahtjeva crnog bora i alepskog bora, ali su bliži zahtjevima
alepskog. Brucijski bor je, i prema sakupljenim podacima P a n o v a, otporniji
buri i suši nego alepski, brže raste nego crni bor, ponegdje mu je veći
visinski prirast nego alepskom boru i razvije bolji oblik stabla. Otporniji je
studeni nego alepski bor, ali mnogo' manje nego crni bor i mnogo manje podnosi
loše mehaničke i fiziološke utjecaje bure. Bolje se razvija u malo strukturnim
tlima nego alepski. Dakle, brucijski bor bi bio za pošumljivanje toplijih
staništa mnogo' bolji nego crni bor. Može se unositi u područje klimatogene
zajednice Carpinetum orientalis i u granične dijelove prema području zajednice
Seslerieto-Ostryetum; ah samo na one položaje koji nisu na udaru bure,
tj. u zatvorenija staništa s boljim tlima; jer, makar mu odgovaraju klimatske
okolnosti u doba vegetacije, studen i jake bure djeluju vrlo nepovoljno. Prema
tomu, trebalo bi osnovati pokusne nasade ovog bora. Pokuse bi trebalo provesti
također korzikanskim crnim bocom i grčkom jelom na zaštićenijim položajima
u toplijoj zoni crnog graba i u hladnijoj zoni bijelog graba.
Bršljan (Hedera helix L.). Da se u području turističkih naselja i jadranske
magistrale što prije ozeleni sivilo našeg golog Krša, bilo bi dobro da se mjestimice,
napose u rijetke kulture, unosi bršljan. Ova zimzelena puzavica i penjačica
na boljim staništima razmjerno brzo raste, pa može brže nego drveće pokriti
pećinaste tvorevine i rastresito kamer:je. Najbolje se razvija na humidni-
38