VJEĐE i LAKRIMALNI SUSTAV

obično se primjenjuju doživotno, pa glaukomskim bolesnicima treba pažljivo objasniti
svrhu i potrebu za redovitom primjenom antiglaukomskih lijekova.
Sve vrste glaukoma imaju jaku nasljednu komponentu, zato ga treba aktivno
tražiti među srodnicima glaukomskog bolesnika. Nedavno je otkriven genski
lokus za kongenitalni glaukom.
Patogeneza glaukomske bolesti
Kod svih vrsta glaukoma propadaju aksoni na optičkom disku što izaziva pojavu
ekskavacije - jamičastog udubljenja optičkog diska, a isto tako propada i sloj
vlakana vidnog živca u mrežnici. Propadanjem aksona žile na optičkom disku gube
oslonac i pomiču se sve više prema nazalno. Pojavi ekskavacije prethodi bljedilo u
temporalnom dijelu optičkog diska uzrokovano kompresijom i atrofijom sitnih krvnih
žila usljed povišenog intraokularnog tlaka.
U krajnjem stadiju propadanja optičkog diska nastaje njegova atrofija: ekskavacija
zahvaća cijeli promjer diska, aksoni u dnu ekskavacije su toliko prorijeđeni da se
vidi lamina cribrosa, a krvne žile su, izgubivši oslonac, koljenasto savinute preko
ruba ekskavacije.
Uzrok propadanja aksona na optičkom disku i u mrežnici nije posve jasan.
Vjerojatno se radi o kombinaciji djelovanja povišenog intraokularnog tlaka, koji
uzrokuje i kompresiju krvnih žila s posljedičnom ishemijom optičkog diska, i kompresiju
na aksone. U glaukomu bez povišenog intraokularnog traka moguć je i mehanizam
apoptoze.
Vidno polje
117