ZBORNIK RADOVA 10.

Zbog nedostatka odgovaraju}ih gravimetrijskih podataka, na osnovu"sferopotencijalnih" kota (C SP )CSPh( P)= U − U(P)= ∫ γ(h)dh ≈ ∑ γ(h)Δh,00h0(2.3.-5)odre|uju se tzv. normalne ortometrijske (sferoidne, Bratuqevi}, 1987)visine (H * NN), primjenom ubrzawa normalne sile te`e na visini h (Heiskanenand Moritz, 1967), tj.⎡2h ⎛2 2a b⎞ h ⎤2(h) 0 ⎢12 ⎜ω⎛ ⎞γ = γ − 1 + f + − 2f sin B ⎟ + 3⎜⎟ ⎥ . (2.3.-5a)⎢ aGMa⎣ ⎝⎠ ⎝ ⎠ ⎥⎦Skup ta~aka normala ispod fizi~ke povr{i, na rastojawu normalnihortometrijskih visina, predstavqa povr{ normalne nule ili tzv. NNpovr{(Sigl, 1990/1991). Takve su npr. povr{i "normalne nule Trst" ili"normalne nule mareografa Amsterdam", koja predstavqa vertikalnidatum UEVN (United European Vertical Network).Vertikalni normalni referentni sistem, zbog nepostojawaodgovaraju}ih geolo{kih podataka, posredno je rje{ewe i osnova zaprevo|ewe geometrijskog u prirodni. Ostvaruje se primjenom mjernihsistema i metoda satelitske geodezije, na nivelmanskim linijama i ta~kama(reperima), ili odre|ivawem geopotencijalnih kota na satelitskimopa`a~kim stanicama (Rapp, 1997).2.4. Pore|ewe vertikalnih referentnih sistemaVertikalni prirodni, geometrijski i normalni referentnisistemi mogu se upore|ivati s obzirom na: elemente, metrolo{koobezbje|ewe, zahtijevanu ta~nost i sl.Najzna~ajnije pore|ewe mo`e se izvr{iti na osnovu odnosareferentnih povr{i i visina zbog sqede}eg: elipsoid GRS80 i fizi~kapovr{ Zemqe osnovne su grani~ne povr{i, a elipsoidne visine su grani~nevrijednosti kojima se izra`avaju vertikalni odnosi referentnih povr{i iodgovaraju}ih visina.Kao pomo}ne grani~ne povr{i, zna~ajne za odre|ivawe geoida ifizi~ke povr{i Zemqe, koriste se: NN-povr{, kvazigeoid i teluroid.Nemaju geofizi~ko zna~ewe (Heiskanen and Moritz, 1967), ali se ono ispoqavaposredno, kao rezultat poreme}ajnog geopotencijala i geodinami~kihpromjena Zemqe. Stabilnost referentnih povr{i odre|uje se premaelipsoidu, pra}ewem vremenskih promjena elipsoidnih visina.Elipsoidna visina, zanemaruju}i prostornu zakrivqenost vertikale(sl. 1), prema teoremi Villarceau (1879), jednaka je zbiru geoidne (N) iortometrijske visine (H)146