Mazda Magazin #08 HR

BEZ NJEGA NE BI
BILO WANKELA
YAMAMOTO JE NAJZASLUŽNIJI ŠTO SE ROTACIJSKI MOTOR
UOPĆE KOMERCIJALIZIRAO. DA NIJE BILO NJEGA I NJEGOVA
INŽENJERSKOG TIMA, WANKELOV IZUM MOŽDA NIKADA NE
BI BIO KORIŠTEN U - AUTOMOBILU
Kada je sa 22 godine preselio u Hiroshimu,
nije ni slutio da će ga to umalo stajati glave.
Za jednog od najbezumnijih bombardiranja
u povijesti, američka atomska bomba
je 1945. njegov dom sravnila sa zemljom,
a pritom je život izgubila njegova sestra.
Kenichi Yamamoto samo godinu dana
ranije diplomirao je strojarstvo na Tokijskom
sveučilištu, i u to doba japanskog očaja nije
mogao znati da će njegovo ime biti upamćeno
kao jedno od velikana inženjerstva motora
s unutarnjim izgaranjem. Naširoko poznati
Wankel, još znan kao rotacijski motor, možda
je i konstrukcijski ponajbolja alternativa
klasičnom i najkorištenijem četverotaktnom
Otto-motoru. I upravo je Kenichi bio zadužen
za nadzor inženjerskog tima, koji je početkom
60-ih ideju njemačkog konstruktora Felixa
Wankela proveo u djelo. Zbog predanosti
poslu i lojalnosti Mazdi, za koju je s još 47
inženjera pod licencom Wankela konstruirao
motor, njegov je tim dobio nadimak ‘Ronin
47’. To ime poznato je i kao ‘Ako incident’,
kada je u 18. stoljeću 47 Ronina, samuraja
bez gospodara, krenulo osvetiti gospodarevu
smrt. Yamamoto je još 1946. započeo graditi
karijeru u tvrtki Toyo Kogyo (kasnije Mazda),
da bi godinu i pol kasnije svoje mjesto pronašao
u odjelu za proizvodnju motora, kojeg će
ubrzo postati i supervizor. U to doba japanski
ministar međunarodne trgovine i industrije
poticao je udruživanja manjih tvrtki s velikim
kompanijama poput Toyote, Nissana i Isuzua,
kako bi postale kompetitivnijima. Yamamoto
je zasigurno bio jedan od najzaslužnijih ljudi
koji su malu tvrtku Toyo Kogyo 1948. pretvorili
u globalni brend koji danas poznajemo
kao Mazda, utirući svoj put od inženjera do
člana uprave te naposljetku predsjednika
cijele kompanije, dužnosti koje je obnašao od
1984. do 1992. godine.
Svoj prvi uspjeh Yamamoto je doživio na
Tokijskom sajmu 1963., gdje je bio predstavljen
Cosmo, prototip sportskog automobila
s rotacijskim motorom. U tim je trenucima
shvatio kako mora svog tadašnjeg predsjednika
Tsunedija Matsudu povući za rukav i voditi
ga diljem Japana predstavljajući novu tehnologiju,
kako bi se potom prikupila sredstva za
daljnji razvoj i opstanak male tvrtke. Njegova
suradnja s Wankelom i ostalim njemačkim
inženjerima sviđala su se tadašnjoj japanskoj
vladi. Stoga su poticali njegov rad te željeli da
se cijeli izum što više komercijalizira i, prema
mogućnosti, zaživi i na drugim tržištima. S državnim
poticajima u sljedećih 15 godina Toyo
Kogyo proizvodio je i razvijao rotacijski motor,
da bi se 1978. modelom RX-7 uspio probiti na
američko tržište. „Ne toliko iz profita, već smo
željeli stvoriti prepoznatljivost i osamostaliti
se“, rekao je 1993. Yamamoto. „Više od 30
tvrtki radilo je na razvoju rotacijskog motora,
ali Mazda je imala svoj jedinstveni put. Mi nismo
poput ostalih odustajali, ako bi se stvari
pokazale neisplativima. Morali smo pokazati
jedinstvenost te ustrajati u svojim idejama“,
govorio je Kenichi.
Te 1993. napustio je svoju poziciju u Mazdi
te postao visokim savjetnikom za probleme
inženjerstva u tvrtki, da bi na koncu otišao u
debelo zasluženu mirovinu. Mazda je Wankel
koristila u RX-modelima, sve od RX-2 pa do
RX-8, čija je posljednja verzija predstavljena
2009. Posljednji rotacijski motor u Mazdi
(2012. se prestao proizvoditi) imao je 240 KS
koje je izvlačio iz 1300 kubičnih centimetara.
Iako je tehnologija privremeno na ‘čekanju’,
rotacijski će motor, kao i Yamamotova posvećenost
stvaranju u unaprjeđenju Wankela, zauvijek
ostati Mazdinom ostavštinom. Skromni
inženjer preminuo je u posljednjim danima
2017. u 95 godini. „Ako baš inzistirate, da.
Moj identitet uvijek će se povezivati s Wankelovim
motorom“, rekao je jednom prilikom taj
mršavi Japanac. Počivao u miru. ←
IN MEMORIAM, KENICHI YAMAMOTO
21