Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
“Tošo nas je neprestano poticao da idemo<br />
na ulicu i fotoaparatom hvatamo prizore iz<br />
sva gdašnjeg života. Atelijer je bio prava majstor<br />
ska radionica, ali i društveni salon sadržajnih<br />
susreta ljudi različitog profila. Jednom me Bo -<br />
ško Petrović zamolio da ga upoznam s To šom<br />
Dabcem, ubrzo nakon toga su se sprijateljili, a<br />
poslije je Boško u atelijeru održavao male jazz<br />
koncerte”, kaže Marija.<br />
Kad je Petru Dabcu bilo pet godina, roditelji<br />
su ga odveli u stričev atelijer na prvom katu<br />
zgrade u Ilici 17, kako bi kroz ostakljenu stijenu<br />
mogao gledati prvomajsku vojnu paradu.<br />
Mališan je uzbuđeno promatrao vojni mimohod<br />
i taj mu se prizor zauvijek urezao u sjećanje.<br />
Te prve poratne godine, praćene oskudicom,<br />
za građanski Zagreb nisu bile nimalo<br />
vesele, ali Petar pamti kako je u Tošinu atelijeru<br />
uvijek vladalo dobro raspoloženje prožeto<br />
6<br />
poslije i studentske, s jedne strane ponoseći se<br />
svojim stricem, a s druge zadovoljavajući To šino<br />
neskriveno zanimanje za društvo mladih<br />
da ma. U takvim bi prigodama demonstrirao<br />
svoje šarmerske sposobnosti, frkao brkove, po -<br />
služivao kavu i zabavljao društvo profinjenim<br />
humorom. Bio je ženoljubac i veliki poštovatelj<br />
žena, a često ih je i p ortretirao. Pov je ravao sam<br />
Toši i ono što nisam govorio roditeljima, kojima<br />
nije bilo drago što zanemarujem studij<br />
strojarstva i sve više<br />
kre ćem stričevim 5<br />
stopama. Da barem<br />
nekako udobrovoljim<br />
i zadovoljim<br />
majku profesoricu i<br />
oca inženjera u zrelim<br />
sam godinama<br />
diplomirao strojarstvo,<br />
ali moja je<br />
7<br />
jedina preokupacija bila i ostala fotografija”,<br />
kaže Petar Dabac.<br />
Tošo Dabac rođen je 1907., u seocetu Nova<br />
Rača kod Bjelovara. Kad mu je bilo jedanaest<br />
godina obitelj se seli u Samobor, gdje<br />
se Tošo kod školskog kolege Ivice Sudnika prvi<br />
put susreće s fotografijom. Nakon završene<br />
gornjogradske Klasične gimnazije upisuje se na<br />
Pravni fakultet u Zagrebu na kojem je i apsolvirao,<br />
ali zbog po -<br />
svećenosti fotografiji<br />
ni kad nije<br />
diplomirao. Već<br />
na prvim godinama<br />
studija zapošljava<br />
se kao propagandist<br />
i prevoditelj<br />
filmova u<br />
poduzeću Fa namet,<br />
a na kon toga<br />
u zagrebačkoj<br />
podružnici američkog<br />
Metro-Goldwyn-Ma<br />
yera.<br />
Usporedno se sve<br />
više posvećuje fo -<br />
tografiranju, osobito<br />
portretiranju:<br />
stalni mu je<br />
smijehom i optimizmom: nije se razgovaralo o<br />
problemima nego samo o ljepšim stranama<br />
života, u čemu je svojom vedrom naravi prednjačio<br />
domaćin.<br />
Kad se danas 67-godišnji Petar Dabac prisjeća<br />
tog razdoblja, svjestan je kako su ga godine<br />
djetinjstva i rane mladosti provedene u stričevu<br />
atelijeru oblikovale u slobodnom<br />
duhu i kako ga je ta rano stečena sloboda<br />
odredila za cijeli život.<br />
U atelijeru je pro vodio svaki slobodni<br />
trenutak: pomagao je stricu u poslu<br />
i za to dobivao džeparac. Toši je bilo<br />
drago kad je u nećaku Petru, potkraj<br />
njegova gimnazijskog školovanja, prepoznao<br />
fotografsku vokaciju. Za maturalno<br />
putovanje u Grčku darovao mu<br />
je prvi fotografski aparat ruske proizvodnje.<br />
“Volio sam u atelijer dovoditi svoje<br />
prijateljice, najprije gimnazijske, a<br />
1. Nat, oko 1936.<br />
2. Skupljanje milodara II, 1939.<br />
3. U tramvaju, 1936.<br />
4. Na tramvajskim vratima, 1939.<br />
5. U nedjelju, oko 1939.<br />
6. Dječak pred roloom, 1939.<br />
7. Konjički klub, oko 1940.<br />
8. Dolac,1935.<br />
8<br />
model brat Vlatko, otac Petra Dabca. Svoje ra -<br />
do ve prvi put predstavlja na izložbi fotoamatera<br />
u Ivancu 1932., a iste te godine krstari brodom<br />
po Sred o zemlju. Postaje član Fotokluba<br />
Zagreb i sve do početka Drugog svjetskog rata<br />
predstavlja svoje fotografije na prestižnim do -<br />
maćim i međunarodnim izložbama, u društvu<br />
najuglednijih fotografa toga doba. Prevodi filmove<br />
i snima reportaže za National Ge o graphic,<br />
New York Times i druge svjetske časopise<br />
i novine.<br />
Od Zanatske komore u Zagrebu 1936. dobiva<br />
dopuštenje za polaganje majstorskog<br />
▲<br />
57
Change language