Gloria Glam br. 92

preuzela Save Venice, neprofitna<br />
organizacija osnovana 1971., koja je<br />
mnogo učinila za očuvanje krhke baštine<br />
tog vječno ugroženog grada.<br />
Sada već davne 1999. dva ljubitelja<br />
umjetnosti i kolekcionara, Lawrence<br />
Lovett i Khalil Rizk, osnovali su svoj novi,<br />
odcijepljeni dio. Bergamo Rossi<br />
predložio je da ga se nazove<br />
Venecijanska baština, obrazlažući da bi<br />
se njegov ambiciozni mandat trebao<br />
proširiti na bivše teritorije La<br />
Serenissime - od Veneta do grčkih otoka,<br />
od dalmatinske obale do Turske - a 2010.<br />
prodao je svoju restauratorsku tvrtku<br />
kako bi vodio ovu organizaciju. I tu<br />
počinje velika ljubav koja se, na našu<br />
sreću, prelila i na Lopud.<br />
Naime, u Hrvatskoj je pomogao<br />
obnoviti mnoga blaga, kao što je<br />
katedrala sv. Lovre u Trogiru, koju je<br />
prvi put posjetio prije dvadesetak<br />
godina. U to vrijeme njezin romanički<br />
ulazni portal, koji je isklesao hrvatski<br />
kipar Radovan 1240., atrofirao je.<br />
- Iznutra je svjetlo s malih ovalnih<br />
prozora otkrivalo tajanstvenu<br />
veličanstvenost Orsinijeve kapele kipara<br />
Niccola di Giovannija Fiorentina,<br />
sagrađene u kasnom 15. stoljeću, a<br />
njezina je ljepota bila prikrivena<br />
pocrnjelim nakupinama čađe i masnoće<br />
od svijeća koje su se stvarale tijekom<br />
stoljeća, prisjeća se Toto.<br />
Samom je sebi tada rekao: "Ovo je moj<br />
zadatak. Moram to napraviti. Moram ga<br />
očistiti. Moram je obnoviti." Uz pomoć<br />
Zaklade Getty uspavana ljepotica<br />
konačno je izašla u svom svojem<br />
blještavom kamenom sjaju. Svoju<br />
lopudsku vilu zasad je uredio po svojoj<br />
mjeri, makar ga uvijek nešto novo "zove"<br />
na promjene.<br />
Njegovi susjedi na<br />
Lopudu, bračni par<br />
Steven Harris, arhitekt<br />
i voditelj studija<br />
arhitekture na<br />
prestižnom Yaleu, i<br />
dizajner interijera Lucien Rees Roberts,<br />
potpuno su opčinjeni otokom. Svako<br />
ljeto borave u svojoj vili, dolaze im<br />
prijatelji u posjet, veliki su podržavatelji<br />
prije tri godine osnovanog Lopud film<br />
festivala. I baš oni su ti u čije kuću dolaze<br />
ponajveće holivudske zvijezde, od<br />
Edwarda Nortona do Joela Coena.<br />
"Kad smo prvi put došli na otok,<br />
zaljubio sam se u ovu ruševinu tornja",<br />
kaže Harris o građevini iz 15. stoljeća<br />
koju su on i Rees Roberts dvije godine<br />
obnavljali.<br />
"Uvijek su me privlačile vertikalne<br />
zgrade i njihova sposobnost da<br />
kontroliraju krajolik. Postoji dijalektika<br />
između osjećaja utočišta i izgleda",<br />
dodaje.<br />
Na pitanje kako su završili na<br />
hrvatskom otoku, Harrisu se čini kao da<br />
je odgovor očit: "Širina, ljepota, zrak,<br />
mirisi. New York, Dubrovnik i Cadaqués<br />
otprilike su na istoj geografskoj širini."<br />
Lucien je, naime, godinama provodio<br />
ljeta sa svojim roditeljima u Cadaquésu.<br />
"Ali postajalo je pretjerano razvijeno, pa<br />
smo počeli tražiti neko drugo mjesto na<br />
Mediteranu gdje bi Lucien slikao",<br />
dodaje Steven.<br />
Otok su prvi put posjetili 2003.<br />
godine, dvije godine kasnije kupili su<br />
kompleks od četiri građevine na<br />
veličanstvenom otoku, nakon čega su<br />
obnovili dodatni par ruševnih kamenih<br />
kuća, koje su udaljene 50 metara jedna<br />
od druge. Kula je udaljena tri minute<br />
hoda - pokraj njihovog povrtnjaka,<br />
kokošinjca i maslinika.<br />
"Kupio sam Lucienu toranj za njegov<br />
rođendan. Dao sam mu ono što sam<br />
oduvijek želio", kaže Harris smijući se.<br />
Ali problem je bio što učiniti s tim. Za<br />
razliku od kuća, koje su bile lijepe, ali<br />
nevažne, kula je bila zaštićeni povijesni<br />
spomenik.<br />
Sagrađeno kao tvrđava, impozantno<br />
zdanje imalo je na prvom katu cisternu<br />
za opskrbu vodom za svoje branitelje<br />
tijekom napada, kao i kamin na najvišoj<br />
razini za zagrijavanje kipućeg ulja kojim<br />
su polijevali osvajače. Naime, naseljen od<br />
davnina, otok su opsjedali razni<br />
neprijatelji tijekom prošlog tisućljeća. U<br />
zidovima postoje i otvori za gađanje<br />
strijelama. Kula ima pet katova, a na<br />
najnižem se nalazi presvođena kamena<br />
kuhinja, ugrađena u nekadašnju<br />
cisternu. Na drugom katu nalazi se<br />
gostinjska soba s kupaonicom, na<br />
trećem glavni apartman, na četvrtom je<br />
prozračna blagovaonica, a na petom je<br />
primamljivi dnevni boravak i vidikovac<br />
koji pruža panoramski pogled na<br />
Jadransko more i dalmatinsku obalu.<br />
Temeljni pristup renoviranju,<br />
objašnjava Rees Roberts, bio je zadržati<br />
što više površina da izgledaju kao kad su<br />
sagrađene. Dok su drevni kameni zidovi<br />
ostali uglavnom nedovršeni u cijelosti,<br />
podovi koje je bilo potrebno ažurirati<br />
preuređeni su starinskim pločicama od<br />
terakote ručno izrađenim u Umbriji. "Ne<br />
osjeća se kao stroga povijesna obnova",<br />
kaže Harris. "Čini se toplim, udobnim i<br />
starinskim, ali ne dragocjenim."<br />
Kad je riječ o uređenju, strategija para<br />
bila je igrati protiv naloga suvremene<br />
arhitekture i održavati stvari relativno<br />
jednostavnima i autentičnima. "Svaki<br />
pojedini građevinski materijal i komad<br />
namještaja morao je biti prebačen<br />
trajektom s kopna, a zatim ručno nošen<br />
190 koraka uzbrdo", prisjeća se Rees<br />
Roberts. Kuhinja, koja je sva sačinjena<br />
od blijedog grubog kamena, opremljena<br />
je kaskadnim venecijanskim rasvjetnim<br />
tijelom iz 1960-ih, od prozirnog i<br />
ljubičastog stakla, dajući tako upečatljiv<br />
kontrast.<br />
Namještaj iz sredine stoljeća i<br />
umjetnost raspoređena po zidovima i<br />
stolićima izvučeni su iz privatne arhive<br />
onoga što su obojica skupljali cijelog<br />
života. Arhiva, među ostalim, uključuje<br />
blagovaonski stol izrađen od ploče<br />
jacarande spašene iz kuće Oscara<br />
Niemeyera iz 1958. u São Paulu, par<br />
fotelja od rogoza Charlotte Perriand,<br />
okretna sjedala Pierre Paulin i slike oca<br />
Reesa Robertsa, Petera Reesa Robertsa,<br />
kao i njegove majke, vrlo cijenjene<br />
umjetnice Ursule McCannell.<br />
Dnevni boravak, na najvišem katu<br />
tornja, savršen je za popodnevno<br />
spavanje i sanjarenje. Noću postaje<br />
dražesno mjesto okupljanja otočana,<br />
među kojima je i barunica Francesca von<br />
Habsburg, koja je kasnih 90-ih preuzela<br />
obližnju ruševinu samostana koji je sada<br />
postao trendovska destinacija.<br />
Život na otoku je i vrlo društven i vrlo<br />
ritualiziran.<br />
"Lucien doslovno nestane od osam<br />
ujutro do podneva kako bi slikao",<br />
otkriva Harris.<br />
"Pijemo čaj u kući ili u kuli u sedam, a<br />
večeramo u vrtu kule. U toplim noćima<br />
filmovi se prikazuju u vrtu. Jedno je ljeto<br />
bilo teško za Viscontija, pa su svako<br />
sljedeće bili to filmovi katastrofe",<br />
dodaje Lucien. Iako ga često optužuju da<br />
nigdje ne ostaje dulje nego što mu je<br />
potrebno da tamo stigne, Harris smatra<br />
da je život na otoku dobrodošao predah<br />
od lutanja svijetom. Naravno, dodaje sa<br />
sjajem u očima: "I dalje volim držati sve<br />
mogućnosti otvorenima.Imamo gliser, a<br />
auto držim na kopnu. "<br />
102