Gloria Glam br. 92

sibilnost tijela pa sam se uskoro našao na treninzima<br />
gimnastike i akrobatike. Tu mi je već zamirisalo da sam<br />
na putu prema sportovima koje moje biće zapravo<br />
sanja. A to je padobranstvo. Padobranstvo je za mene<br />
početak i kraj. Već sa šesnaest godina sam znao da se<br />
želim baviti padobranstvom i da je to nešto prelijepo.<br />
Možete misliti da sam lud, ali ja ga klasificiram kao vrlo<br />
siguran sport. Do osobe je koliko će gurati granice.<br />
Padobranci, doduše, jesu ekstremniji karakteri. Ljudi<br />
tragaoci. Ono terapeutski djeluje na ljude. Cijelo čovječanstvo<br />
živi i referira se na prošlost ili budućnost -<br />
padobranstvo je ovaj trenutak. A padobranci su jedna<br />
lijepa velika obitelj."<br />
U svojoj padobranskoj povijesti ima više od 500 skokova, a<br />
na naš intervju je došao direktno s aerodroma Lučko gdje se,<br />
citiram, "malo bacio" u nedjeljno poslijepodne dok je nacija<br />
probavljala obiteljske ručkove. Promatrala sam ga toliko okupanog<br />
svjetlošću i pozitivom dok mi je nabrajao listu ostalih<br />
sportskih "opasnosti" kojima se izlaže: mountain climbing i<br />
ekspedicija na Mont Blanc, wingsuit flying, skokovi u vodu, crossfit…<br />
Može li dalje? - pomislila sam. Može. O da. Pamplona i<br />
trčanje s bikovima. To mu je možda najveće adrenalinsko iskustvo<br />
u životu. Dok je trčao po uskim španjolskim ulicama, iza<br />
njega su jurili razjareni bikovi sve do arene u kojoj se ritual<br />
nastavio. Tu sam se već blokirala od straha.<br />
"U toj situaciji osjećaš nevjerojatan naboj, a ja sam<br />
uvijek išao u ekstreme. I u poslu i u sportu i u vlastitom<br />
življenju. Bavim se i base jumpingom koji nazivaju apsolutno<br />
najopasnijim sportom na svijetu u kojem padobranac<br />
skače sa stojećih lokacija poput zgrada ili litica.<br />
To je noćna mora za moje roditelje i moram priznati da<br />
sam empatičan, razumijem ih. Ali ne mogu mu odoljeti i<br />
već sam ih odradio preko 15."<br />
Morate znati da je riječ o najekstremnijoj padobranskoj disciplini<br />
i sportu u kojoj se mogu iskušati samo iskusni jer je za<br />
izvođenje ovakvih pothvata potrebno prvo odraditi nekoliko<br />
stotina samostalnih padobranskih skokova. Oni koji su prošli<br />
takvu obuku mogu sudjelovati uz posebne dozvole i u kontroliranim<br />
uvjetima. U samo nekoliko sekundi treba odraditi slobodan<br />
pad, otvoriti padobran, "uživati" i doskočiti. Sad već osjećam<br />
kako je došao trenutak da ga ipak pitam odakle zapravo<br />
ta potreba da koketira sa smrću.<br />
"Jedan kineski filozof još je 500 godina prije Krista<br />
rekao da depresija dolazi iz pogleda usmjerenog na<br />
povijest i na prošlost… ona se trigerira kod ljudi koji se<br />
fokusiraju na neku traumu koja se desila u dijelu njihovog<br />
prijašnjeg života. Anksioznost je pak strah od<br />
budućih događaja temeljen na prijašnjem iskustvu.<br />
Tako da zapravo i nema dugoročnog lijeka za depresiju<br />
i anksioznost u pravom smislu riječi. Osim fokusa na<br />
sadašnji trenutak i na aktivnosti koje u nama provociraju<br />
to da budemo prisutni baš ovdje i baš sada. Moja<br />
potreba je da se stavljam u poziciju sadašnjeg trenutka.<br />
To je i moja terapija. A mudrost je moj cilj. Do tridesete<br />
sam učio na vlastitim greškama, zabijao se glavom u<br />
zid. Sad čitam, promišljam i učim na greškama i iskustvima<br />
onih pametnijih."<br />
Priznaje mi da boluje od strastvene manije čitanja knjiga iz<br />
područja psihologije, komunikologije i ljudskog ponašanja. Kao<br />
tipični FER-ovac želio je nekako nadoknaditi taj socijalni<br />
aspekt koji ljudima tehnologije uvijek malo nedostaje.<br />
"Prije nego što nestanem, u ovom obliku želim do<br />
ibera upoznati samog sebe. Tko sam, što sam i što je za<br />
mene sreća. Ne mogu se zadovoljiti podrazumijevajućim<br />
i nametnutim konceptima. Ja promišljam stvari da<br />
bih uopće mogao biti sretan. Meni je zanimljiv fiziološki<br />
aspekt sreće. Koji su to hormoni koji nam izazivaju<br />
pozitivna stanja. Naši osjećaji, raspoloženja i popularna<br />
sreća odraz su vrlo složenog međudjelovanja različitih<br />
hormona. Po toj logici stvari naše emotivno stanje ne<br />
dolazi iz glave, već kroz aktivnost neurotransmitera<br />
prisutnih u našem mozgu. Danas poznajemo više<br />
takvih neurotransmitera koji utječu na različite oblike<br />
sreće i zadovoljstva - dopamin, serotonin, oksitocin i<br />
endorfin. Hormon dopamin jedan je od najvažnijih neurotransmitera<br />
u našem mozgu te jedan od ključnih preduvjeta<br />
za ispunjenje naših kratkoročnih i dugoročnih<br />
ciljeva. Serotonin ima ključnu ulogu u regulaciji važnih<br />
funkcija poput raspoloženja, sna, učenja, pamćenja,<br />
apetita, odnosno osjećaja gladi i sitosti te ljubavi.<br />
Endorfin je prirodni analgetik, dok hormon ljubavi,<br />
kako ga zovu, ili oksitocin, koji se proizvodi u hipotalamusu,<br />
izravno utječe na ljudsko povezivanje i povećanje<br />
osjećaja povjerenja i odanosti. Zastupljenost receptora<br />
za oksitocin u maternici dovodi u vezu važnost utjecaja<br />
tog esencijalnog hormona i rađanja djeteta, dojenja i<br />
stvaranje snažne povezanosti majke i djeteta. Zdravlje i<br />
sreća, najjednostavnije rečeno, nemaju alternativu.<br />
Osluškujem, promatram, analiziram kako osjećati<br />
dugoročnu ispunjenost. A to nije moguće ako pritom<br />
duboko ne spoznam sebe."<br />
Iz svega što mi govori podrazumijevam da ima jasnu viziju<br />
sebe u budućnosti, ali on me demantira.<br />
"Ja o tome ne razmišljam. Nemam nikakvu ideju. To<br />
je za mene sloboda. Većina ljudi koji čeznu za nečim<br />
boljim nisu u stanju artikulirati što zapravo žele i tko su<br />
u ovom trenutku. Upravo je nevjerojatno koliko ljudi<br />
imaju duboke teorije o tome što ne valja u njihovim<br />
životima bez jasne vizije što uopće žele. Testirajte ih,<br />
iznenadit ćete se kolike se blokade događaju kad dođe<br />
do razgovora o toj temi. Sva energija im odlazi u tom<br />
smjeru. Ja nekako više osluškujem kako ću se osjećati<br />
svakodnevno ispunjenijim. I sve što radim ide s ciljem<br />
doprinosa zajednici. Zato sam se i vratio iz Njemačke,<br />
jer baš ovdje imam osjećaj da to mogu činiti snažnije i<br />
prodornije. To bi se u mojem utopijskom svijetu možda<br />
moglo nazivati vizijom. Da radim neke dobre stvari na<br />
civilizacijskoj razini. Takva energija može rekreirati svijet<br />
da bude drugačiji i bolji."<br />
U fazama života znao je raditi i više od 100 sati tjedno.<br />
Doživio je predburnout stanje i otada je transformirao način<br />
življenja.<br />
"Stres je dobar ako ne ide u ekstreme. Ovo je rečenica<br />
koja može doživjeti nerazumijevanje i osudu, ali ću<br />
banalizirati. Kad odemo u teretanu i tijelo doživi stres<br />
od aktivnog i intenzivnog vježbanja, nakon dobrog<br />
odmora - tijelo je brže, bolje i jače. Ovaj princip vrijedi i<br />
za um. Nakon što ga rastegnemo od aktivnosti, stavljamo<br />
ga u fazu relaksacije i postaje brži, bolji i jači.<br />
Percepcija stresa u suvremenom svijetu je negativno<br />
stigmatizirana, ali ja duboko vjerujem da su i ljudsko<br />
tijelo i ljudski um kreirani za izazove i pomicanje gra-<br />
79