Gloria Glam br. 92

JJoš u srpnju ovaj je intervju bio potpisan krvlju.<br />
Goran Bogdan je sa snimanja u Ateni uletio u<br />
Zagreb i onda smo jedno divno popodne dijelili<br />
kulinarske tajne potpuno fiksirani na hranu kao<br />
dobri susjedi u staračkom domu. Prijetio je da će<br />
iščupati indukcijsku ploču u svojem zagrebačkom<br />
stanu i vratiti se dobrom starom plinu. Padale su<br />
gastro kreacije à la Gogo Bogo, kako ga od milja<br />
zovu kolege umjetnici. Rižine kuglice s tamnom<br />
čokoladom, flambirani batati iz pećnice, jutarnji<br />
shakeovi s blitvom i grejpom. Promatrala sam<br />
njegovu zrelu patinu koja apsolutno potvrđuje tu<br />
krunu jednog od najrasnijih i najmoćnijih<br />
regionalnih glumaca prave muške energije. Od tog<br />
dana trag mu se zatire i naša komunikacija prelazi u<br />
virtualnu SMS dimenziju.<br />
- Evo me u Širokom, dolazi mi sestra iz<br />
Švedske. Možda da nekog pošaljete ovdje da<br />
me fotka.<br />
Redakcija je na nogama. Šaljemo fotografkinju.<br />
Strpljivo čekamo njegov mig.<br />
- Oprosti, draga, morao sam u Beograd<br />
odraditi pripreme za snimanje. Javim se čim<br />
saznam kad ću do Zagreba.<br />
Sad je već u drugoj državi. Akcija se zaustavlja do<br />
daljnjeg. Čekamo u niskom startu. Razumni već<br />
polako odustaju, ali ne i ja. Uskoro zvoni nepoznati<br />
broj iz Srbije na koji se intuitivno javljam.<br />
- Ovo mi je drugi mobitel. Neću do Zagreba,<br />
ali sam sljedeći tjedan na Visu. Srećko<br />
Horvat i ja smo pokrenuli Otočnu školu<br />
društvene autonomije i dolaze nam<br />
predavači i polaznici.<br />
Odmah znam da nam je ovo posljednja šansa.<br />
Ulov mora pasti. Tada u priču ulazi domorodac<br />
Luka Nižetić, uza sve ostale talente, beskrajno<br />
nadaren i za fotografiju. Uronio je Bogdana u višku<br />
ljepotu i kreirao začudan mediteransko-fellinijevski<br />
narativ.<br />
- Ne znam jesam li uopće fazni čovjek.<br />
Nadam se da tečem. Nabujam ponekad. Pa<br />
ponirem i čini se kao da me nema. Pa u nizini<br />
tečem, proplivam, pa sam slap, pa sam kap.<br />
Isparim, budem i vodopad. Često i suza.<br />
Nekada sam bijesna kapljica iz grla. Ne<br />
mogu se zbiti u fazu. Kako se osjećam?<br />
Tijekom dana se osjećam svakako. A najviše<br />
volim kad se osjećam mirno. Sada sam<br />
miran. Sjedim na balkonu u rodnom<br />
Širokom Brijegu. Pijem kavu s roditeljima i<br />
tetkom. Dugo sam već ovdje. Neki su se<br />
projekti odgodili pa sam dobio dosta<br />
slobodnog vremena. Rano sam ustao. U<br />
zadnje vrijeme volim jutra. Bolja mi je<br />
koncentracija tada i ujutro volim čitati.<br />
Rasuta mi je inače koncentracija. Već sam<br />
navikao nekako na sebe takvog i svakakvog.<br />
Mogao bih reći da sam se ipak dobro zavolio<br />
po putu. Dugo mi je trebalo, al' bolje ikad<br />
nego nikad. Lovim tako svoje vjetrove<br />
promjene, i dugotrajne i kratkotrajne, pa<br />
kormilarim nekako kroz život. Izgreben je<br />
već taj brod. A ja ga baš takvog pohabanog i<br />
volim. Moj je.<br />
Počeo je raditi već na prvoj godini glume i od<br />
tada nije stao. Zanimaju ga mikrofinese, sitni jazz i<br />
120