You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
"NAPOKON SAM STEKLA<<strong>br</strong> />
POVJERENJE U SAMU SEBE I ONO<<strong>br</strong> />
ŠTO RADIM. U MOJEM SLUČAJU<<strong>br</strong> />
IZA TOGA STOJE VJEŽBA I<<strong>br</strong> />
TRENING. TO JE MOJA PRIČA"<<strong>br</strong> />
NZnaš li da postoji Skype? - morala sam prije intervjua probiti<<strong>br</strong> />
taj generacijski jaz koji nas razdvaja. "Naravno i obožavam ga<<strong>br</strong> />
još od djetinjstva." Ona u beogradskom kafiću prikvačena na<<strong>br</strong> />
wifi s tim prelijepim licem koje proviruje ispod ludih sunčanih<<strong>br</strong> />
oblaka. Ja na zagrebačkom kauču uz šalicu kave. Scenografija<<strong>br</strong> />
besplatna: nedjeljno jutro. Nekoliko dana ranije uletjela sam na<<strong>br</strong> />
snimanje editorijala da je omirišem. Uzemljena, snažna, autentična<<strong>br</strong> />
i prisutna s parfemom topline koju emanira. Dok pričamo,<<strong>br</strong> />
gledam direktno u njezin beskompromisni nerv i <strong>br</strong>utalnu<<strong>br</strong> />
žilu hra<strong>br</strong>osti da progovori duboko. Slušam njezine pjesme i<<strong>br</strong> />
osjećam da ih je utjelovila iskustvom. Vraćam je na biografski<<strong>br</strong> />
početak. Prvo je pjevala, a tek onda progovorila. Već s tri godine<<strong>br</strong> />
cijeloj je obitelji bilo jasno da im po stanu hoda glazbena<<strong>br</strong> />
diva. Tu se našao i mali roza radio s mikrofonom koji nije ispuštala<<strong>br</strong> />
iz ruku. Svi su gosti uz ručkove i večere dobivali i besplatne<<strong>br</strong> />
koncerte. Još ako tome dodamo genetski podatak iznimno<<strong>br</strong> />
glazbeno nadarenog djeda koji je svirao jazz i vjerojatno imao<<strong>br</strong> />
apsolutni sluh, priča postaje karmički jasna. Scena kao prirodno<<strong>br</strong> />
stanje. Vokal za kojim smo čeznuli.<<strong>br</strong> />
- Upravo je nevjerojatno kako se ta moja mala Nika ničeg<<strong>br</strong> />
nije bojala. Cijepljena od straha, nelagode ili srama. Brutalna<<strong>br</strong> />
performerica. Samo mi je bilo u fokusu da me gledaju i slušaju.<<strong>br</strong> />
Mogla bih tada bez problema pjevati na svjetskom koncertu<<strong>br</strong> />
prepunom ljudi - čudi joj se danas ova zrela Nika.<<strong>br</strong> />
A onda CUT! Nika je prerezala vrpcu i stisnula pauzu.<<strong>br</strong> />
Odlazi u London studirati modernu glazbu, tekst, skladanje i<<strong>br</strong> />
produkciju. Upisala je i master iz kreativne ekonomije i glazbe.<<strong>br</strong> />
Sigurnost je ostavila na zagrebačkom aerodromu. Iskreirala je<<strong>br</strong> />
potpuno novu sebe. Izmaknula se iz predviđenog formata i<<strong>br</strong> />
donijela nazad emancipiranu umjetnicu moćnog autorskog<<strong>br</strong> />
potpisa koja svoje najintimnije prostore, nekom neopipljivom<<strong>br</strong> />
emotivnošću i vokalom, prenosi direktno u naše aure.<<strong>br</strong> />
Dočaraj nam fragmente atmosfere svojeg djetinjstva i odrastanja,<<strong>br</strong> />
kako te za život kreirala baš tvoja obitelj?<<strong>br</strong> />
- Imala sam privilegij doista prekrasnog djetinjstva. Onog<<strong>br</strong> />
pomalo nestvarnog. Otkad se sjećam sebe, navire mi ta ogromna<<strong>br</strong> />
kreativnost koju sam osjećala. Morala sam biti glavna i plijeniti<<strong>br</strong> />
pažnju. Za moj današnji ukus bila sam i grandiozno presamouvjerena.<<strong>br</strong> />
To mi izaziva osmijeh i neku dragost jer tu malu<<strong>br</strong> />
Niku u ovom trenutku baš i ne prepoznajem u sebi. Kao da sam<<strong>br</strong> />
većinu svojih dodijeljenih životnih samopouzdanja i hra<strong>br</strong>osti<<strong>br</strong> />
iskoristila tada, a danas, odrasla, učim to sve imati ispočetka.<<strong>br</strong> />
Ta moja bajkovito podržavajuća obitelj pružala mi je podršku<<strong>br</strong> />
kroz sve životne izazove, znali su me i previše štititi od stvarnog<<strong>br</strong> />
svijeta. Posebno mama, čija je misija bila da sestra i ja budemo<<strong>br</strong> />
savršene i zaštićene. Njezina ljubavna misija baš i nije bila u<<strong>br</strong> />
balansu sa stanjem stvarnosti. Upravo sam se zato u jednom<<strong>br</strong> />
trenutku isključila i potražila svoj put kroz bijeg na fakultet,<<strong>br</strong> />
daleko od kuće. Imala sam organski i snažan poriv da odem po<<strong>br</strong> />
vlastito iskustvo kakvo god ono bilo. Iskusiti život bez atmosfere<<strong>br</strong> />
svakodnevne podrške. Život i ja na nekom novom mjestu,<<strong>br</strong> />
sami. Mislim da se danas karakterno dosta razlikujem od svojih<<strong>br</strong> />
roditelja, nekako je moja mlađa sestra više nalik na njih.<<strong>br</strong> />
Napunili su me ljubavlju, usadili mi duboko ispravne životne vrijednosti<<strong>br</strong> />
i na to sam jako ponosna. Ali sam nekako i samo svoja.<<strong>br</strong> />
Čitam glazbene kritike... nazivaju te fenomenom pop-glazbe.<<strong>br</strong> />
Emotivnim vokalom u suvremenom aranžmanu s decentnim<<strong>br</strong> />
elektroničkim elementima. Možeš li se sama negdje postaviti,<<strong>br</strong> />
nazvati i smjestiti? Iz koje mreže dolaziš? Čiji su glasovi formirali<<strong>br</strong> />
baš ovakvu tebe?<<strong>br</strong> />
- Odrasla sam uz stvarno do<strong>br</strong>u glazbu: Oliver, Gibonni,<<strong>br</strong> />
Beatlesi i Abba, a kasnije, kad sam dobila svoj prvi discman, u<<strong>br</strong> />
moj svijet ulaze Avril Lavigne i Paramore, koje bih i danas<<strong>br</strong> />
nekako izdvojila kao dva moćna ženska utjecaja na moju glazbu,<<strong>br</strong> />
ali i na moju beskompromisnost i prgavost. Sve se to danas<<strong>br</strong> />
s razlogom zove 'pop' jer svega ima previše. Previše je kreativnosti<<strong>br</strong> />
na planetu da bi se na sve mogla nalijepiti neka kategorijska<<strong>br</strong> />
naljepnica. Mene nekad okrene više na neku mekanu elektroniku,<<strong>br</strong> />
pogotovo kroz balade; a opet sam u zadnje vrijeme u<<strong>br</strong> />
fazi pop/rock tinejdžerskog divljanja koje mi je najviše nalik<<strong>br</strong> />
upravo na Avril i Paramore, ali i Oliviju Rodrigo, koja nam je<<strong>br</strong> />
praktički i vratila taj mindset. Ne volim se označiti, obilježiti,<<strong>br</strong> />
definirati… mislim da pripadam pop-kategoriji i da tu do<strong>br</strong>o<<strong>br</strong> />
plivam. Okružuje nas more mladih pretalentiranih ljudi,<<strong>br</strong> />
doslovno nam svaki dan serviraju nešto novo, do mjere da<<strong>br</strong> />
postoji ponešto za apsolutno svačiji ukus. Mislim da jako lijepo<<strong>br</strong> />
pariramo svjetskoj sceni u smislu kvalitete i raznolikosti. Imam<<strong>br</strong> />
poštovanja za apsolutno svakoga tko krvavo radi i tu mi uvijek<<strong>br</strong> />
na pamet padne Hiljson Mandela, za kojeg mislim da je jedan<<strong>br</strong> />
od najtalentiranijih ljudi na našim prostorima. Nekako od naše<<strong>br</strong> />
scene najviše slušam Pocket palmu, Nelu, Saru Jo, Miach, Buč<<strong>br</strong> />
Kesidi, Z++, Senidah... samo treba malo kopati, imamo mi svašta<<strong>br</strong> />
ovdje. I otići ljudima na koncerte. Tu se obično zaljubimo u<<strong>br</strong> />
izvođače na potpuno nov način.<<strong>br</strong> />
41