Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Ispunjenju. Ako takva bude starost i ako je dočekam,<<strong>br</strong> />
bit ću sretan. Ali prvo ću nastojati da danas budem<<strong>br</strong> />
sretan. Moj svaki dan je potpuno drugačiji. I svaki takav<<strong>br</strong> />
traži neki drugi comfort. Volim i one koji ne traže<<strong>br</strong> />
comfort nego rad i akciju. Samo tako mi dođu sa<<strong>br</strong> />
zaslugom i oni za čisto odmaranje. Ja istinski volim<<strong>br</strong> />
raditi. Naravno da se volim i odmarati, ali volim da mi ti<<strong>br</strong> />
dani dođu nkao zasluga. Kako se mijenjam, mijenja se i<<strong>br</strong> />
ono što me čini sretnim i što me opušta. Nekako sam od<<strong>br</strong> />
pandemije zavolio kućevanje. Volim biti doma. Manje i<<strong>br</strong> />
izlazim. Dosta manje. Ne kažem da će tako i ostati. I<<strong>br</strong> />
opet do<strong>br</strong>o. Zadnjih mjeseci sam dosta čitao. Uživao.<<strong>br</strong> />
Gledao serije i filmove. Tu je uvijek tolika disproporcija<<strong>br</strong> />
između moje želje i količine dostupnog sadržaja. Uvijek,<<strong>br</strong> />
a vjerojatno kao i svi, kasnim. Liste su mi puno duže od<<strong>br</strong> />
mogućnosti njihova ispunjavanja. Gladne oči vazda.<<strong>br</strong> />
Odrastanje u Širokom Brijegu u središtu prirode uz gomilu<<strong>br</strong> />
djece i bezgraničnu igru. Zdrava, čvrsta obitelj prosvjetitelja...<<strong>br</strong> />
konture iskonske ljubavi. Četiri <strong>br</strong>ata i dvije sestre. To nosi u<<strong>br</strong> />
svojim temeljima. Bio je dosta mirno dijete, povučeno, sklono<<strong>br</strong> />
maštanjima. Više neki osjetljivi dječak nego ekstrovertni<<strong>br</strong> />
mangup.<<strong>br</strong> />
- Smatram se sretnim zbog ljudi koje imam oko sebe.<<strong>br</strong> />
Ustvari, ja sam baš bogat čovjek. Od ulice u mom<<strong>br</strong> />
rodnom Širokom Brijegu i ožiljaka koje imam na glavi<<strong>br</strong> />
od razbijanja u borovini, šumi na pecari gdje sam<<strong>br</strong> />
odrastao. Zidića pored stadiona gdje sam hladio<<strong>br</strong> />
hormone puberteta. Gimnazije na <strong>br</strong>ijegu pored crkve.<<strong>br</strong> />
Dramske sekcije pri Franjevačkoj mladeži i folklorne<<strong>br</strong> />
sekcije. Do moje prve zagrebačke zime od -22 stupnja<<strong>br</strong> />
na Kozari boku pa preko Ferenčice pješke do<<strong>br</strong> />
Ekonomskog fakulteta. Civilne vojske na Prometnom<<strong>br</strong> />
fakultetu, Akademije dramske umjetnosti, seljenja u<<strong>br</strong> />
Beograd, Sarajevo, Ljubljanu. Sve je to posuto<<strong>br</strong> />
šljokicama raznih prijateljstva. Nekih boljih - nekih<<strong>br</strong> />
gorih. Da ne mudrujem o <strong>br</strong>oju ljudi koje čovjek može<<strong>br</strong> />
imati za prijatelje. Može ih imati koliko ih može<<strong>br</strong> />
podnijeti i ponijeti. Što je tu mudro? Biranje? Da, i<<strong>br</strong> />
trebalo bi biti. Znam. Ali! Nisam taj. Ja sam više kao<<strong>br</strong> />
zagrizli kockar kroz život skupljao prijatelje ili su oni<<strong>br</strong> />
skupljali mene. Pijano ne misleći i na razočarenja i na<<strong>br</strong> />
nedostajanja. Davao se grlom u jagode. Jer osjetljiv<<strong>br</strong> />
sam neopisivo. Ne govorim da se pohvalim. To mi je<<strong>br</strong> />
najveća mana. Usprkos razočaranjima i ubodima u<<strong>br</strong> />
srce i dalje sam širio ruke i tražio ljude. Nije više tako.<<strong>br</strong> />
Sada sam umorniji. Više vremena drugujem s kaučem.<<strong>br</strong> />
Mudrujem. Skupljam snagu za nove valove<<strong>br</strong> />
oduševljenja. Prijatelji su super. Super su za dijeljenje<<strong>br</strong> />
tegoba. Više se koraka s njima može prijeći.<<strong>br</strong> />
Divi se nekim besmrtnim filmskim scenama koje zna<<strong>br</strong> />
napamet. Nekim <strong>br</strong>avurama pred kojima mu svaki put<<strong>br</strong> />
proključa krv.<<strong>br</strong> />
- "Carstvo sunca" Stevena Spielberga, na primjer.<<strong>br</strong> />
Kada mladi Christian Bale pjeva u logoru salutirajući<<strong>br</strong> />
svom prijatelju Japancu koji se sprema za svoj prvi i<<strong>br</strong> />
posljednji let. Ta me scena odvali. Ima ih milijun.<<strong>br</strong> />
Obožavam filmove. Pa Geoffrey Rush u "Sjaju" kad gol<<strong>br</strong> />
skače na trampolinu i kad hvata onu tetu za sisu.<<strong>br</strong> />
Debeli Brando u "Apokalipsi danas" i Brando<<strong>br</strong> />
općenito, uvijek i svugdje. Nick Nolte u "Ratniku" kad<<strong>br</strong> />
poklekne i počne piti u sobi slušajući audioknjigu<<strong>br</strong> />
"Moby Dick". Tom Hardy uleti u sobu i polegne ga na<<strong>br</strong> />
krevet, a on se raspadne. Bože, kako su to iskrene<<strong>br</strong> />
suze i iskrena bol. Mogao bih ovako na sto stranica.<<strong>br</strong> />
Gotovo animalne snage je izvana, a suptilne iznutra. Nije<<strong>br</strong> />
prikovan u besmisao svakodnevice. A najzavodljivija na<<strong>br</strong> />
njemu je iskrenost.<<strong>br</strong> />
- Moj unutrašnji muškarac je svakakav. Mijenja se. A<<strong>br</strong> />
sam pojam unutrašnjosti znači neku skrivenost i<<strong>br</strong> />
mekoću. Čuvam je. Razvijam je. Želim rasti,<<strong>br</strong> />
napredovati. Želim učiti. Bojim se da ne izgubim<<strong>br</strong> />
znatiželju. Ne dam ogorčenosti u sebe. Često se<<strong>br</strong> />
dogodi da i ima objektivnih razloga za nju, ali znam da<<strong>br</strong> />
su ti razlozi samo moja perspektiva. Rijetko je<<strong>br</strong> />
objektivno svijet kriv. Svijet samo zrcali. Uživati treba<<strong>br</strong> />
u prolasku i starenju.<<strong>br</strong> />
126
Change language