You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
FORBES<br />
FINANCIJE<br />
PRITISAK BORACA<br />
ZA ZAŠTITU PRIRODE<br />
MOGAO BI IPAK<br />
URODITI PLODOM<br />
JER IH U OVOM<br />
SLUČAJU PODUPIRU<br />
NJIHOVI “PRIRODNI<br />
NEPRIJATELJI” -<br />
NAFTNE KOMPANIJE<br />
SUOČENE S PADOM<br />
PROFITA<br />
Istini za volju, ova je teza, očito posluživši<br />
kao temelj optimističnih projekcija<br />
predsjednika Obame, privukla i salve<br />
kritika, a brojni su je analitičari označili<br />
nategnutom i površnom (ako ne i posve<br />
neutemeljenom). No zato nema nikakve<br />
sumnje da je sva ta silna halabuka pridonijela<br />
intenziviranju trenda koji datira<br />
još od sredine 2008. godine. Bilo kako<br />
bilo, američka je proizvodnja prirodnog<br />
plina, nakon gotovo tridesetogodišnje<br />
stagnacije, samo u proteklih pet godina<br />
uvećana za otprilike petinu. A u uvjetima<br />
rastuće ponude ili barem pozitivno<br />
intoniranih očekivanja, te uz potražnju<br />
koja u jeku globalne ekonomske krize<br />
nije rasla, isprovociran je negativan<br />
trend cijena s kulminacijom u travnju<br />
ove godine. Upravo se tada, prije samo<br />
mjesec dana, koincidiravši s najavom<br />
viših cijena za hrvatska kućanstva, cijena<br />
terminskih ugovora na prirodni plin<br />
spustila ispod razine od dva dolara za<br />
milijun btu (british termal unit). Drugim<br />
riječima, imamo prilike svjedočiti<br />
uistinu spektakularnom trendu kojim<br />
je (terminska) cijena u protekle četiri<br />
godine zabilježila pad od čak 80%.<br />
Riječ je uistinu o tektonskom poremećaju<br />
koji je odnos snaga na tržištu<br />
odvukao do negativnog ekstrema i nema<br />
gotovo nikakve sličnosti sa zbivanjima<br />
na tržištu nafte. Obama se pohvalio<br />
kako je američka proizvodnja<br />
sirove nafte dosegla najvišu razinu u<br />
posljednjih osam godina, no ta činjenica<br />
nije ostavila značajnijeg traga na<br />
izvedbu cijena. Štoviše, svibanjski pad<br />
valja u prvom redu promatrati u svjetlu<br />
zbivanja na deviznom tržištu, gdje je<br />
“nepovoljan” ishod grčkih izbora izazvao<br />
tek nešto intenzivniju korekciju,<br />
ali za sada bez ikakvih naznaka fundamentalnih<br />
promjena. U tom kontekstu<br />
zanimljivo je pogledati i kako se kretao<br />
odnos cijene sirove nafte i prirodnoga<br />
plina, što je na sebi svojstven način prokomentirao<br />
i Warren Buffett: “Da smo<br />
vam ja ili Charlie Munger rekli kako će<br />
taj omjer dosegnuti 50:1, pitali biste se<br />
što smo to pili.”.<br />
On očito nije previdio aktualna zbivanja<br />
na tržištu, a polako se stvara i<br />
kritična masa optimista uvjerenih da<br />
je niska cijena prirodnog plina na duži<br />
rok neodrživa. Oni, naravno, namjeravaju<br />
iskoristiti tu “neravnotežu”, baš<br />
kao i kratkotrajan rast cijena tijekom<br />
svibnja koji se na grafikonu možda doima<br />
skromnim, ali zapravo predstavlja<br />
dvoznamenkasti skok zabilježen u svega<br />
nekoliko tjedana. Impresivnom se<br />
izvedbom mogu pohvaliti i dionice korespondirajućeg<br />
sektora, ali i brojni hibridni<br />
instrumenti kao što je US Natural<br />
Gas ETF (UNG), koji je u samo mjesec<br />
dana zabilježio, i to u jeku korekcije na<br />
Wall Streetu, rast cijene od čak 30%.<br />
Temelj za optimizam u ovom slučaju<br />
počiva na jednostavnom mehanizmu<br />
ponude i potražnje koji se uvelike kosi<br />
s optimizmom Bijele kuće, a pretpostavlja<br />
da će tržište na pad cijene odgovoriti<br />
smanjenjem proizvodnih kapaciteta.<br />
Prema nekim analizama, zatvaranje<br />
značajnijeg broja bušotina u pravilu se<br />
reflektira na kretanje proizvodnje (a time<br />
u konačnici i cijena) s vremenskim<br />
odmakom od šest do 12 mjeseci, no to<br />
se do sada još uvijek nije dogodilo. I<br />
suprotno očekivanjima optimista, nema<br />
nikakvih naznaka da će se u skorije<br />
vrijeme dogoditi. Osim ako, nekim čudom,<br />
pritisak boraca za zaštitu prirode<br />
ne urodi plodom. A u ovoj situaciji ni to<br />
nije nemoguće, jer na njihovoj su strani,<br />
koliko god zvučalo nevjerojatno, i<br />
njihovi “prirodni neprijatelji”, naftne<br />
kompanije suočene sa značajnim padom<br />
profitabilnosti.<br />
Pa zašto je onda kod<br />
nas plin poskupio?<br />
Pad cijena na američkom tržištu zasigurno<br />
izaziva čuđenje domaćih potrošača<br />
koji su se početkom svibnja<br />
suočili s poskupljenjem cijena struje i<br />
plina. Pritom usporedba dviju krivulja<br />
otkriva ogroman nerazmjer koji je<br />
aktualnim trendovima - negativnim<br />
u Chicagu i onim pozitivnim u Hrvatskoj,<br />
uvjetovanim deregulacijom<br />
cijena (za usporedbu su korištene<br />
cijene Gradske plinare Zagreb) -<br />
dodatno naglašen. Cijene na Chicago<br />
Mercantile Exchange (CME) sredinom<br />
svibnja su, i s tečajem dolara<br />
oko šest kuna (najviše u posljednje<br />
dvije godine), čak šest puta niže od<br />
onih po kojima distributeri naplaćuju<br />
prirodni plin hrvatskim kućanstvima.<br />
Za to međutim, tvrde stručnjaci,<br />
postoje i dobri razlozi. Kada je riječ<br />
o Chicagu, radi se o veleprodajnim<br />
cijenama, a potom valja uzeti u obzir<br />
i drukčiju politiku Bijele kuće zbog<br />
koje su cijene energenata u SAD-u<br />
znatno jeftinije od onih u Europi.<br />
Konačno, SAD se i uz snažan rast još<br />
uvijek nije prometnuo u značajnog<br />
izvoznika, zbog čega su oscilacije cijena<br />
uglavnom zarobljene u okvirima<br />
domaćeg tržišta. Uostalom, cijene<br />
u Hrvatskoj su, prema podacima<br />
Eurostata, tek sad otprilike na razini<br />
prosjeka u zemljama EU.<br />
Čak i ako se ostvare optimistične<br />
prognoze aktualne administracije,<br />
većina američkih viškova će, tvrdi<br />
Davor Štern, otići u pravcu Japana<br />
koji je u najboljoj poziciji da iskoristi<br />
kapacitete na zapadnoj obali, a usto<br />
očajnički traži alternative kojima bi<br />
nadomjestio udio električne energije<br />
proizvedene iz nuklearnih reaktora<br />
koji su nakon katastrofe u Fukushimi<br />
redom zatvoreni. Dakle, cijene<br />
prirodnog plina u Europi i dalje će u<br />
najvećoj mjeri diktirati dobavljači iz<br />
Rusije, a jedina opipljiva alternativa<br />
su, kako se sada čini, nove tehnologije<br />
eksploatacije poput frackinga, koji<br />
i dalje izaziva velike kontroverze. Na<br />
redu je Poljska, gdje se očekuju obećavajući<br />
rezultati ispitivanja nalazišta<br />
plina iz nekonvencionalnih izvora.<br />
102<br />
FORBES<br />
LIPANJ, 2012
Change language