Sistemsko obrazovanje odraslih

13
Stručno obrazovanje se sve više shvata kao trka zeca i ježa, u kojoj ovaj posljednji nikako ne
može pobijediti, što je sasvim očito.
U načelu, koncept sistemskog stručnog obrazovanja stoga sadrži paradoksalnu tezu
refleksivne sociologije koja govori o tome da se najbolja priprema za buduće krizne situacije
ne sastoji samo od toga da se na njih pripremimo 17 , nego da se pozabavimo vlastitim
oblicima razmišljanja, posmatranja i procjenjivanja. To provizorno postavljanje pitanja
sistematičar Hellmut WILLKE je već 1987. god. sažeto iskazao na sljedeći način: „Ako ne
mijenjaš sebe, ne mijenjaš ništa, jer svaka promjena mora biti samopromjena“ (WILLKE
1987: 350). Radi se o tome da se stručna priprema u smislu samorefleksivnog sticanja
kvalifikacija treba poboljšati, te da se posebno izbjegava neželjena reakcija svakog elementa
od kojeg se ona sastoji, jer ona anticipirano informira, senzibilizira i kvalificira, ali time tačno
utvrđuje šta bi moglo potaknuti otvorenost i fleksibilnost u pristupu novim situacijama i što
bi ih moglo oživjeti (vidi SENGE/ SCHARMER at al. 2005: 13).
Moderno stručno obrazovanje je (također) samopromjena. Ona se djelomično odvaja od
zahtjeva za mogućom autentičnom anticipacijom kasnijih životnih situacija i zadataka i daje
prostor za jačanje jednog „radikalnog unutarnjeg vođenja“ (Willke). Za to je potrebno
rješenje uz kombinaciju tradicionalnih zahtjeva anticipirajuće didaktike i jačeg usmjeravanja
prema sistemskim konceptima didaktike orijentirane ka doživljajima.
3 Zahtjevi prema andragozima i savjetodavnim radnicima
U središtu klasičnih metoda obrazovanja nalaze se stručne kompetencije. To su stručna
znanja, vještine i sposobnosti koje čine kompetentnost andragoga za djelovanje u
specifičnim zadacima. Stručno pozicioniranje je dugo vremena određivalo samopoimanje
većine strukovnih pedagoga. Još i danas nastavnici stručnih predmeta i stručnjaci iz
privrednih područja na pitanje o njihovoj stručnoj djelatnosti: „Šta si ti?“, odgovaraju na
slijedeći način: „Ja sam elektrotehničar!“ ili „Ja sam matematičar i mašinski inženjer!“ S tim
u vezi, svijest o tome da su andragozi profesionalni stručnjaci za učenje i razvoj
kompetencija – neka vrsta internog konsultanta za razvoj radnog kadra – još uvijek nije
dovoljno izražena, iako razvoj – barem u Evropi – jasno ide u tom smjeru, kako pokazuje
slijedeći primjer iz kasnih 80-ih godina 20. stoljeća.
17 Stručno-pedagoški doprinosi sociologiji daju argumente za preispitivanje „radikalnog unutarnjeg
vođenja“, uzimajući u obzir nepreglednost i neizvjesnost tržišta rada budućnosti. A obrazovanje i
osnaživanje za takvo tržište može uspjeti samo ako se krene putem didaktike djelotvornog
doživljavanja.
13