Sistemsko obrazovanje odraslih

19
Ostaci izobrazbe su bitni dijelovi razvoja metodičkih kompetencija, jer su ove kompetencije
spremne na promjenu i oblikuju se kroz promjenu. Od njih učenik profitira stalno i u svako
vrijeme, dok specifično stručno znjanje nerijetko u bitnim dijelovima izmiče iz ruku.
Za (3):
Princip kooperacije
Učenje je uvijek kooperativna radnja, u kojoj ljudi jedni drugima prenose sadržaje, iskustava
ili opise (putem tekstova, izvještaja, itd.). Baveći se zabilješkama (knjigama, tekstualnim
materijalima), odnosimo se na druge i istovremeno profitiramo od dokumentiranih
iskustava. Budući da je to tako, najtrajnije uspijevaju oni procesi učenja u kojima se vodi
računa o ovom socijalnom karakteru učenja i o uređivanju situacija učenja. To znači da se
moramo djelimično osloboditi slike individualnog učenja i individualnog uspjeha u
obrazovanju. Svakako da se sam učenik prilagođava novim znanjima, novim spretnostima i
vještinama. Ovo ćemo često uočiti u socijalnom kontekstu, dok se rijetko dešava da u
svakodnevnom učenju sretnemo usamljene učenike. Stoga profesionalna izobrazba ciljano
djeluje u tom pravcu da pripravnici na radnom mjestu uče kroz povratne informacije,
komentare i objašnjenja andragoga, ali i kolegica i kolega. Ovo socijalno utemeljenje vrijedi
ciljano podupirati, a učenje treba oblikovati što je češće moguće kao kooperativni proces.
Za (4):
Princip doživljaja
Vlastite osnove samog sebe dobivamo putem doživljaja. Ovo počinje doživljavanjem
povezanosti ili nepovezanosti u prvim sedmicama i mjesecima našeg postojanja na svijetu, i
nastavlja se u interakcijama, preko kojih mi osjećamo ili ne osjećamo našu
samodjelotvornost. Osoba kakva jesmo ili kakva želimo određuje se u tim ranijim
kontekstima, supstanca našeg odraslog razmišljanja, osjećanja i djelovanja ovdje ima svoje
korijene. Samo u ograničenoj mjeri moguće je kasnije prevazići rano usmjereno znanje
našeg postojanja na svijetu. Ovo uputstvo je temelj i želi nam razjasniti, zašto se studij i
seminari o izobrazbi ili usavršavanju često pokazuju kao začuđujuće nedjelotvorni za razvoj
kompetencija nastavnika i rukovoditelja.
Održivi razvoj kompetencija je stoga upućen na doživljavanje konkretnih situacija
djelovanja. To znači da andragozi često trebaju nastojati da objašnjavanje zamijene
doživljavanjem ili bar da ga time dopune. Izobrazba na taj način postaje proces doživljavanja
koji može biti oblikovan tako da omogućava usavršavanje pomenutih ranih usmjerenja
razmišljanja, osjećanja i djelovanja.
19