Sistemsko obrazovanje odraslih

More documents

Recommendations

Info

6 bi bilo prekinuti međugeneracijski ciklus depravacije, tako što bi se svoj djeci i njihovim roditeljima obezbijedilo kvalitetno obrazovanje, naročito u prvim godinama života.” 11 Posmatrano iz perspektive pedagogije poziva, poražavajuće djeluje podatak UNESCO-ovog Izvještaja da je od 1999. god., tek 11% mladih bilo uključeno u ponude tehničkog ili stručnog obrazovanja. Međutim, u Izvještaju se ovaj pokazatelj dalje ne problematizira. Možda je tome razlog otvoreno pristajanja uz tezu preškolovavanja prema kojoj je „formalno srednjoškolsko obrazovanje najefikasniji način razvijanja vještina potrebnih za rad i život,“ 12 što predstavlja odvažnu odluku uzmu li se u obzir rezultati istraživanja navedeni u Izvještaju. Bilo bi značajno da UNESCO-ovi stručnjaci posvete pažnju analizi neformalnih radnoorijentiranih pristupa, koji su često izvan nadležnosti ministarstava obrazovanja. Putem umrežavanja sa preduzećima i korporacijama, regionalna privreda bi mogla iznaći „odgovarajuća“ rješenja i mogućnosti za zaradu i održavanje, što bi, dalje, poboljšalo kvalificiranost mladih i odraslih. Postoje naznake da u nekoliko zemalja Afrike, Azije i Latinske Amerike istovremeno postoji više sistema obrazovanja koje Izvještaj uopće ne tretira, što ukazuje na manjkavosti ovog Izvještaja u pogledu analize oblasti odgoja i obrazovanja. 13 Strateške mogućnosti Važan dio UNESCO-ovog Izvještaja čini koncept kompetencija koje se odnose na „vještine“ (engl. skills). Putem njih bi se velikom broju mladih ljudi mogle otvoriti mogućnosti u svijetu rada i životu, općenito. Pitanje iz domene pedagogija poziva („Koje kompetencije su potrebne?“) ne može se odgovoriti bez pitanja o kreiranju radnih mjesta („Kako se kontinuirano mogu stvarati radna mjesta?“). Napredovanje privrede i struke trebalo bi da idu ruku pod ruku (vidi ARNOLD/ VON HAUFF 2003). Riječ je o odnosu preplitanja, koji bi prije svega trebalo da jeste konceptualno zasnovan. UNESCO-ov Izvještaj, pak, sadrži svojevrsnu perspektivu podrške sadržanu u motu: „Stručno obrazovanje je potrebno da bi se za stručnjake kreirala radna mjesta.“ Ovdje je, naime, riječ o samo jednoj strani aktivne politike zapošljavanja i strukovnog obrazovanja. Održiva „strategija razvoja vještina“ bi, ipak, bila usmjerena na to da se kreiraju isplativa radna mjesta, te da se učinkovito spriječi skretanje u marginalizaciju u situacijama izostanka finansijskih investicija i kada obrazovani mladi ljudi bivaju prepušteni da sami iznalaze perspektive. 11 EFA Izvještaj, str. 8. 12 EFA Izvještaj, str. 4. 13 Interesantno je da Izvještaj ne spominje finansiranje obrazovanja iz privrednih resursa, iako postoje sistemi koji ostvaruju učešće privrednog sektora u sufinansiranju sticanja kvalifikacije u struci kroz naukovanje. Primjer za to nije samo dualni sistem strukovnog obrazovanja – čiji pokušaj prijenosa u izvanevropske zemlje, istina, nije uspio (vidi STOCKMANN/ RESCH 1992. god.). Primjer toga, također, nalazimo u nacionalnim institucijama za stručno usavršavanje u Latinskoj Americi koje poznaju finansiranje iz privrede (kroz jedan dio reguliranih doprinosa). To u praksi znači slijedeće: „Oni koji su propustili formalno školovanje mogu se uključiti u kompenzacijske programe namijenjene usvajanje temeljnih vještina, izobrazbu na radnom mjestu naukovanje i trening.” (str. 14). Jasno je, također, da se učenje iz svijeta rada nipošto ne smije posmatrati samo kao alternativa zvaničnom obrazovnom sistemu, nego kao njegov sastavni dio (vidi ARNOLD 1991: 115). Kada je u pitanju korištenje privrednih resursa u stručnom obrazovanju, Izvještaj je izrazito uopćen: “Vlade također trebaju da blisko sarađuju sa poslodavcima i sindikatima, kako bi se usvojile i usavršile vještine relevantne za uspješno funkcionisanje u svijetu rada“ (str. 33). 6
7 Polazište osposobljavanja za samozapošljivost nalazimo u UNESCO-ovom modelu kompetencija, prema kojem se one dijele u „tri glavna tipa vještina“ (engl. three main types of skills). Taj model može poslužiti u aktuelnm debatama o strukovnom i stručnom usavršavanju iz domene pedagogije poziva i politike razvoja. Tri tipa vještina Definicija Pitanja Temeljne vještine … uključuju vještine verbalne i numeričke pismenosti potrebne za dobivanje posla u svrhu finansiranja svakodnevnih životnih potreba - Kako možemo postići da mjere opismenjavanja budu u službi funkcionalne pismenosti i otkrivanja kvalifikacija koje povećavaju zapošljivost (npr. u saradnji sa nevladinim organizacijama)? Prenosive vještine … uključuju sposobnost rješavanja problema, efikasnog komuniciranja ideja i informacija, kreativnost, vođenje i savjesnost, te poduzetničke vještine - Da li razvijanje izvanstručnih i interdisciplinarnih „prenosivih vještina“ unutar neformalnog sektora povećava izglede za zbrinjavanje većeg broja mladih ljudi? - Koje značenje se pri tome pripisuje perspektivi samozapošljavanja? Tehničke i stručne vještine … specifična tehnička znanja, od uzgoja biljaka do korištenja poljoprivrednih alata, slaganja cigli ili korištenja računara - Koji modeli formalnog, neformalnog ili čak kooperativnog posredovanja stručnih kompetencija jesu djelotvorni i u kojim uslovima? Prikaz 1: Tri glavna tipa kompetencija, odnosno „vještina“ 14 UNESCO-ova strategija koja skicira „Putokaze za bolju budućnost“ 15 , daje samo djelomičan odgovor na ova pitanja. I u tom novijem Izvještaju prisutna je perspektiva preškolovavanja, što podrazumijeva shvatanje da se pouzdana i preporučena rješenja problema nalaze isključivo u okvirima javnog sektora obrazovanja. Riječ je, dakle, o slijeđenju jednog „birokratskog pojma sistema“, čime se zanemaruje društvena realnost strukovnog obrazovanja (vidi ARNOLD 2010: 149). 14 Izvještaj, str. 14. 15 str. 31ff 7
Page 1 and 2: Sistemsko obrazovanje odraslih Novi
Page 3 and 4: 3 Predgovor Noviji pristupi u pedag
Page 5: 5 dohotkom iznosi tek 52%. Dakle, 7
Page 9 and 10: 9 (4) „Mladima iz urbanih sredina
Page 11 and 12: 11 Kada je u pitanju konceptulni ok
Page 13 and 14: 13 Stručno obrazovanje se sve viš
Page 15 and 16: 15 Moderno stručno obrazovanje sli
Page 17 and 18: 17 Gospodin Gerhardt je pozvao Ahme
Page 19 and 20: 19 Ostaci izobrazbe su bitni dijelo
Page 21 and 22: 21 a) Stručne kompetencije Osnova
Page 23 and 24: 23 Didaktičke kompetencije Savjetn
Page 25 and 26: 25 Prilog: instrumenti 5 Upute za o
Page 27 and 28: 27 7 Razgovor sa reprezentativnim g
Page 29 and 30: 29 8 Provjera iskustava o učenju:
Page 31 and 32: 31 Teži napredovanju od preživlja
Page 33 and 34: 33 Učenje o osobnosti Smetnje u ve
Page 35 and 36: 35 12 Planiranje obrazovnih program

Sistemsko obrazovanje odraslih

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?