za <strong>Muzej</strong> <strong>suvremene</strong> <strong>umjetnosti</strong> u zagrebu, umjetnik se opredijelio za mnogo širu - arekao bih i mnogo slobodniju - kontekstualizaciju svojih instalacijskih ambijenata.Interkontekstualnost o kojoj govori N. Zurbrugg. i koju <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong> uzima kao osnovusvoje kreativne strategije, potiče ga ne samo na temeljito razumijevanje zadanog prostoranjegove buduće instalacije, već i na potrebu da svakom ugrađenom detalju u instalacijskucjelinu dade novi iivotni smisao. Naizgled kaotična, polimorfna i višeznačna,takva cjelina kao zajednica različitih "života i "iskustava", otvara vrata slojevitom dijalogu.Budući da se radi o instalacijskirn cjelinama u koju su ugrađeni brojni prepoznatljividetalji koji upućuju na narativnost, treba reći da se radi o zamci koja dubinskusvetost djela štiti od profana pogleda. Kineska, a i europska umjetnost. poznaju instrumentezaštite svog duhovnog integriteta i energetskog potencijala, dobro skrivenogtamo gdje se očigledno ne vidi. U toj igri skrivača, kineska je umjetnost dosegla visokstupanj rafiniranosti. Ona se nikada nije iscrpljivala u prikazivanju određene predmetnosti,već je svojom likovnošću, pažljive spremljenom u svicima, gotovo ritualno otvaralavrata posebnim estetskim užicima, kontemplaciji, buđenju plemenitih osjećanja imoralne harmonije što je ugrađena u načelo tao-a.Stoga, kada <strong>Chen</strong> kaže - "Umjetnost nije priča lica i nema potrebe da se namece promatraču- kada se u susretu s umjetničkim djelom promatrač pita što je to što vidi, djelo muuzvraća protupitanjem: A tko si til Drugim riječima, pred umjetničkim djelom promatračje sam svoj majstor"3 - ima se na umu potpuno drukčija strategija kreativnog čina,a, rekao bih, i suprotna stvaralačkim strategijama postmodernizma. za razliku od uvriježenogi tipično europskog mišljenja, kojim se tradicija (u ovom slučaju tradicija modernizma)ne samo napušta. nego i ruši, <strong>Chen</strong> svojim prijedlogom strategije interkontekstualnostii njene primjene u svojoj umjetničkoj praksi. brani i obnavlja konstruktivniprincip. Ovdje, dakako, nije riječ o obnovi europskog tipa ideje konstruktivnosti,nego o stvaranju polja pozitivnog naboja u praznini, ispunjene ranije spomenutimmeđuprostorom. U tom se polju odvija sve, osnovna pitanja i protupltanja, tvorbe ipretvorbe, procesi razlikovanja i "razlukovanja". ostvarujući temeljne uvjete poveaivanjapercepcije i iskustva u jedinstvenu harmoničnu cjelinu.U izvjesnom smislu, instalacije <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong>a moguce je razumijeti kao naputak kojim sepažnja onoga koji "koristi", odnosno susreće njegovo djelo, upućuje na pravi putA <strong>Chen</strong>ne krije, štoviše naglašava, da se njegova djela mogu u meditativnom i terapijskomsmislu smatrati malim doprinosom kineske medicine zdravstvenom sustavu Zapada.On o svojim djelima govori kao o "kineskim receptima", a sam za sebe kaže: "Nadam seda tu jednog dana postati liječnik tradicionalne kineske medicine. Toje vjerojatno mojnajambiciozniji projekt u sljedećih deset godina." U toj praksi kOJU<strong>Chen</strong> priželjkuje, kaoi II njegovoj dosadašnjoj, i za sada samo umjetničkoj praksi, kemija nije bila nešto sačime se računa. Riječ je više o alkemiji. koja se nakon prosvjetiteljstva tek pritajila uIZEuropi. Duhovnost 20. stoljeća otkrila je njene kvalitete na drugoj razini, idanas kada IIretrospektivi govorimo o <strong>umjetnosti</strong> prošlog stoljeća, pokazuje se sve veća i većavažnost i vrijednost njezine, prilično zanemarene, spiritualne komponente.Imaginativnost i meditacija imali su u alkemijskom procesu posebno znaćanje. a ovonas vraća li samu srž kreativne strategije <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong>a, to jest na interkontekstualnost iproblemmeđuprostora.
Ovdje. dakako, treba govoriti i o ekologiji, novoj vrsti interaktivne narativnosti i potrebikritičkog redefiniranja estetskih iteorijskih zabluda. koje su posebno došle do izrazajaposljednjih tridesetak godina prošlog stoljeća. Čini se kako pomalo sazrijeva saznanjeo crnoj rupi u kojoj su se Zapad i Europa našli. i ako je išta bilo dobro II tom mračnomrazdoblju transavangardi i retro-prakse. onda je to bio relativizam pred kojim su ičvrsto branjenje pozicije europskih (i američkih, njih posebnoJ) estetskih doktrinamorale posustati. Iz pozicije <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong>a i njegove umjetničke prakse, ideja o zamjenistvarnosti njenom simulacijom naprosto je smiješna. Kineska mudrost vidjela jestvarnost mnogo kompleksnije, a da bi se mogla svesti samo na njen digitalni privid.Geografija i porijeklo II toj kakofoniji koju osiuškujemo na suvremenoj umjetničkojsceni gotovo su beznačajni. Važne su energije koje se prožtmaju, Izložba <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong>a u<strong>Muzej</strong>u <strong>suvremene</strong> <strong>umjetnosti</strong> u <strong>Zagreb</strong>u plod je takva prožfmanja. zajedno s gradomjužne Francuske, mjestom čudne heretičke povijesti, Albijem, uz pomoć NehameGuralnik, kustosice Umjetničkog muzeja u Tel Avivu, direktora pokrajinske Umjetničkeškole u Nantesu, Austrijanca Roberta Hecka i mnogih drugih, <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong> je uspiostvoriti snažno energetsko polje uzajamnosti u čijem središtu stoji njegovo djelo.Prihvati li se to djelo kao jedna vrsta terapije i kao prilika za meditaciju, ono če ispunitisvoju funkciju. Tražiti više od tog umjetnika bilo bi pretjerano, jer I on je ljudsko biće.Ali gotovo neprimjetno dade nam misliti:Dubina je osnova površine.Mir je osnova kretanja.Lac-CeRazgovor Jerome Sans - <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong>, siječanj 1999. Katalog samostalne izložbe "<strong>Chen</strong><strong>Zhen</strong> - entre therapte et meditation", Perigueux, Dordogne, 10. veljače. 2. travnja1999·2 Krizu je tako nazvao Nicholas Zurbrugg u svojoj nedavno objavljenoj knjizi "Criticalvtces - The Myths of Postmodern Theory", a u poglavlju naslovljenom "Thelimits of intertextualtty". Izdanje G+B International, zooo. slr. 34·35.citirano iz pisma što ga je <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong> uputio 25. siječnja 1998. Neharni Guralnik, kustosiciUmjetničkog muzeja II Tel Avivu. Iz kataloga samostalne izložbe <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong>au Umjetničkom muzeju u Tel Avivu. <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong> - Jue Chang I Fifty Strakes to Each,7· svibnja- 18. srpnja 1998.Tao se isprva na europske jeztke prevodio kao "razum" ili "vrhovni um" a kasnije sa"smisao". Premda star više od stotinu i pedeset godina, prijedlog da se tao prevederiječju "put", i II kasnijoj varijanti kao "pUL sveopćeg kretanja", čini mi se prihvatljivijimza razumijevanje <strong>umjetnosti</strong> <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong>a. Ipak, treba reći, puni smisaotao-a II osnovi je neprevodiv, jer svaki prijevod sadržava tek dio njegovogznačenja.13