talnim slikama razumljivim različitim kulturama, refenrajući se podjednako naintimni i društveni žtvot. svirajući čitavu skalu <strong>suvremene</strong> <strong>umjetnosti</strong>.<strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong> se usudi govoriti izvan forme, pristupiti slikama, filozofiji, umjetničkompostupku na iznimno jednostavan način. On bez teškoće prihvaća društvenu odgovornost<strong>umjetnosti</strong>, shvaćenu kao terapiju i pokazujući pomoć koju namjerava pružiti:promijeniti bića transformacijom stvari, pogleda, žtvljentrn iskustvom. Potisnutiumjetnost na razinu bića, bez gluposti i mistifikacije, u svijetu u kojem imati znači bitiu pravu, gdje ćak i zagovornici <strong>umjetnosti</strong> drže kako je kulturni kapital nužan za integracijuidruštveni napredak, to nipošto ne znači neutralnost.Kada mu se spomene forma, on, smijući se, odgovara: "To je velika misterija". Čimeiznova premješta stvari: vidljivo postaje nepoznato, sve što je nematerijalno (smisao).pokazano je posve otvoreno. Uza sve to on se poigrava ponavljanjem oblika, njihovomfizičkom prisutnošću, uredujujući prostor i vrijeme skandira nim motivima poputglazbe. priaivajućt ponovljene oblike povijesti skulpture, i nastavljajući ih, upisujućimogućnosti u trajanje.Boravište, odjek, otpor: tri <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong>ove riječi sažimaju njegov postupak, kojem ovdjepredlažem kontekstualno tumačenje.<strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong> "boravištu" dodaje: "pozovite me, dolazim." Jardin tavotr je nastao zajednos mjestom, iz arhitektonskog, prirodnog i umjetničkog konteksta. Zauzvrat, djelo jeotkrilo mjestu sebe samoga, izabirući njegove još neuoćene aspekte.Kontekst je razvodnjen. ali i svladan. Niti dominira, nut se njime gospodari. Umjetnikizvodi vlastitu partituru po sjećanju, onako kako je nastajala. u suglasju s duhom mjesta.Oni prihvaćaju jedan drugoga i izmjenjuju sjećanja.Voda je u središtu Jardin tavoir-a na isti način na koji spaja razna mjesta. rijeka izvana,izvor iznutra. Ipak, vođa nije promatrana tek kao prirodni, aktivni element mjesta. Onaje takoder sjećanje na osobno iskustvo umjetnika, kada je prije šest godina došao naskup "Paroles d'Arttstes" (Riječi umjetnika), koji je okupio dvadesetak umjetnika podvodstvom Jana Hoeta, dok je neočekivana bujica prepla vila prostorije. Tome sepridružuju sjećanja iz djetinjstva, kupanja na izvorima do kojih se u Kini veoma drži, tevažnost vode II kineskoj umjetničkoj kulturi.Voda posjeduje dvostruku dimenziju u djelu. ona pere predmete iz svakodnevnog života,sakupljene II jedanaest glomaznih, pretrpanih kreveta koji predstavljaju tjelesneorgane. Predmeti nas formiraju, prenoseći poruku. Voda ih Ujedno vraća U život, ostavljajućiu zraku prijetnju njihova nestanka. Vrijeme je takoder dvostruko: vođa teče petnaestminuta, zatim petnaest minuta stanke omogućuje da kreveti postanu mirna jezera,otkrivajući slikarsku kompoziciju predmeta što ih sad rie. sukladnu unutarnjojtišini, predlažući bijeg od meteža naše svakidašnjice.Jedan drugi temporaini pokazatelj daje neograničena narav vode. Njena je prirodatekuća, kao što je to slučaj s granicama oblikovanog tijela što je voda zaprema. tijelaorganskog, mentalnog, društvenog. I još: strujanje izmedu bića i stvari.Odjek: Na gotovo glazbeni način, upijati odjek konteksta, usvojiti ga. te ga uputiti dalje.Prenijeti mentalne slike, metafore, iz jedne u drugu kulturu, pomiješati ih. prlbllžiti,pustiti u optjecaj smisao poput zvuka. od jedne stijenke do druge. Prenijeti iskustva odjednog pojedinca do drugog, od jedne kulture do druge, razmjenjivati životnu snagu.Prijateljska suradnja. osjetilni odjek jednog umjetničkog projekta i žlvljenog iskustva<strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong>a, kao i svih onih koji su u njemu sudjelovali. Intersubjektivnosti koje se28
susreću u Jardin lavoir pokreću metafore života i smrti, životni put. Mi tome pridonosimoupravo II trenutku kada ove riječi gube svaku apstraktnost, u jednoj kritičnojsituaciji, fizički i mentalno, kada je moj prijatelj, pratilac u životu i poslu, teškobolestan. Počinjemo se nadati da će nam djelo dati snage za otpor.Otpor: <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong> prihvaća nesporazum kao plodni dio razmjene između kultura,izmedu osoba. To su kulturološki otpori. <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong> čuva svoj kineski identitet i pri tomiskustveno upija sve kulture kroz koje prolazi. A to je vrlo znakovito za nove oblike kulturnerazmjene. Metode su to <strong>umjetnosti</strong> u njezinom križanju, preoblikovanju.Ne postoji hijerarhija između osjetilnog i razumskog, nema hijerarhije među umjetničkimrodovima, između prirode predmeta, sadržaja i forme. Postoji tvrda odlučnostda se ne umanji različito. A također, izlazak izvan racionalnosti i kategorija što ih onatvori. Poticanje duha kako bi mogao opstati u društvu koje sebe predstavlja i djeluje kaotehnicistička. Politička dimenzija je skrivena.Ustanovljenje razlika, hijerarhije, u središtu je umjetničkog sustava, posebice institucionalnogi zapadnog. Ono odgovara, razumije se. odvajanju tijela i duše, osjećaja irazuma, Visokog i niskog, elitnog i pučkog. pojedinca i društva, tako svojstveno našojkulturi. Od Platona nadalje, ta hijerarhija, njezini stupnjevi i razlike, temelj sutumačenja svijeta i odgovarajućeg društvenog poretka. Izmedu ostalog, onoomogućuje odvajanje zivota od <strong>umjetnosti</strong>. <strong>Chen</strong> <strong>Zhen</strong>. ipak, nastavlja.Albi, svibanj/lipanj 2000.(Z.W)Z9