enjoyhistory - Istra
enjoyhistory - Istra
enjoyhistory - Istra
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
history<br />
history<br />
Pogledi: Labin<br />
Na brežuljku iznad Rapca<br />
smjestio se srednjevjekovni<br />
Labin čije se staro ime<br />
Albona prvi put spominje<br />
285. godine. Rijetko gdje<br />
se tako šarmantno spaja<br />
bogatstvo arhitekture<br />
i kulturno-povijesnih<br />
spomenika s brojnim<br />
umjetničkim ateljeima i<br />
dahom mladosti koja se<br />
tu okuplja.<br />
Immagini: Albona<br />
Sulla collina che domina<br />
Rabac è arroccata la medioevale<br />
Labin, il cui nome<br />
antico Albona, risale al<br />
285 dopo Cristo. Una rara<br />
armonia di ricchezza architettonica<br />
e monumenti<br />
storici-culturali con numerosi<br />
studi artistici.<br />
<strong>Istra</strong>nin izumio brzinomjer<br />
Krajem 19. stoljeća javnosti je prvi put pokazan<br />
pokus s „velocimetrom“, uređajem koji<br />
je preteča današnjem tahografu i taksimetru,<br />
bez kojih je u 20. stoljeću bio nezamisliv<br />
javni cestovni prijevoz. Prvi je pokus održan<br />
na području Trsta, a izumitelj uređaja Josip<br />
Belušić (Giuseppe Bellussich) bio je <strong>Istra</strong>nin,<br />
rođen nedaleko Sv. Martina na Labinštini.<br />
Posebno je zanimljivo da je „velocimetar“<br />
mogao registrirati vožnju, odnosno ulazak<br />
i izlazak za čak 50 putnika, a karakterizira<br />
ga preciznost - uređaj je točno u sekundu<br />
bilježio kretanje kočije. Francuska akademija<br />
izumitelja proglasila je Josipa Belušića počasnim<br />
članom te mu dodijelila diplomu s<br />
velikom zlatnom medaljom. Najveća mu je<br />
nagrada bila, ipak, to što je „velocimetar“,<br />
kojega su Francuzi kasnije prekrstili u „compteur“<br />
(računatelj), našao praktičnu primjenu<br />
najprije u glavnom gradu Francuske, a zatim<br />
i u cijelom svijetu.<br />
È stato un Istriano ad inventare<br />
il tachimetro<br />
Verso la fine del XIX secolo per la prima volta fu mostrato<br />
al pubblico un esperimento con il cosiddetto „velocimentro“,<br />
ovvero il precursore dell’odierno tachimetro o<br />
tassametro. Senza questo strumento, il trasporto pubblico<br />
nel XX secolo, era impensabile. Il primo esperimento<br />
venne effettuato sul territorio di Trieste, mentre l’inventore<br />
del congegno, Josip Belušić (Giuseppe Bellussich),<br />
era un Istriano, nato vicino a S. Martino, nell’Albonese. È<br />
particolarmente interessante il fatto che il „velocimetro“<br />
poteva registrare il trasporto, ovvero l’entrata e l’uscita<br />
di addirittura 50 passeggeri, ed era molto preciso, tanto<br />
che segnava, con un’esattezza misurabile al secondo, il<br />
movimento della carrozza. L’Accademia francese degli<br />
inventori proclamò Josip Belušić suo membro onorario,<br />
assegnandogli un diploma ed una grossa medaglia d’oro.<br />
Il suo premio maggiore fu il fatto che il „velocimetro“, più<br />
tardi denominato dai Francesi „compteur“ (contachilometri)<br />
trovò l’applicazione pratica innanzitutto nella capitale<br />
francese e successivamente in tutto il mondo.<br />
Kršanski kaštel<br />
Na uzvisini uz prostrano polje uzdiže se kršanska<br />
kula, ostatak starog srednjovjekovnog kaštela.<br />
Prvi se put spominje 1274. god. kao Castrum<br />
Carsach, kula porušena od vojske goričkog grofa<br />
Alberta II. U to je vrijeme Kršan bio pod vlašću<br />
akvilejskog patrijarha. Početkom 14. stoljeća kao<br />
gospodar polovice Kršana pojavljuje se Henrik<br />
Pazinski koji potječe iz Pazinske plemićke obitelji<br />
Kerstlein, kojoj kaštel i gradić Kršan duguju svoje<br />
ime. Vrh strelice s Henrikova grba se i danas<br />
ističe kao grb Općine Kršan. Od starog kaštela<br />
do naših je dana sačuvana visoka četverostrana<br />
kula, oko koje se kasnije razvio obrambeni i stambeni<br />
sklop zgrada. U kaštel se ulazi stubištem<br />
kroz vežu povezanu sa zatvorenim dvorištem s<br />
cisternom u sredini. Probijanjem vratiju dvorište<br />
je kasnije otvoreno prema gradu. Uz dominantnu<br />
kulu, kompleks kršanskog kaštela sastoji se od<br />
više prostorija za posadu i oružje, velike zgrade u<br />
kojoj su živjela vlastela i velike odvojene kuhinje.<br />
Posljednji vlasnik ovog lijepog i impozantnog kaštela<br />
bila je plemićka obitelj Tonetti iz Plomina.<br />
Castello di Chersano<br />
Su di un’altura affiancata da un ampio piano, si erge la<br />
torre di Chersano, resto del vecchio castello medievale.<br />
Se ne fa menzione per la prima volta nel 1274, con il<br />
nome di Castrum Carsach, la cui torre venne demolita<br />
dall’esercito del conte di Gorizia, Alberto II. Era l’epoca<br />
in cui Chersano era sotto il dominio del patriarca di<br />
Aquileia. Agli inizi del XIV secolo metà dell’abitato era<br />
controllato da Enrico da Pisino, membro della famiglia<br />
patrizia pisinese dei Kerstlein, alla quale il castello e<br />
la stessa cittadina di Chersano devono il loro nome.<br />
La punta della freccia dello stemma di Enrico è ancor<br />
oggi il simbolo del Comune di Chersano. Oggi del vecchio<br />
castello possiamo ammirare l’alta torre rettangolare,<br />
attorno alla quale in un secondo tempo nacquero<br />
le strutture difensive e quelle abitative. Si entra nella<br />
fortificazione attraverso una scalinata e un vestibolo<br />
collegato al cortile interno con cisterna al centro. Successivamente<br />
la porta venne sfondata e il cortile aperto<br />
sul lato rivolto verso la cittadina. Accanto alla torre, il<br />
complesso del castello di Chersano è oggi costituito da<br />
vari vani usati dalle guarnigioni e per tenervi le armi, da<br />
un ampio edificio residenza dei nobili e da una grande<br />
cucina staccata da quest’ultimo.<br />
8 9