Å UMARSKI LIST 1/1930

Prof. Dr. A. PE TR ACIC,
ZAGREB:
SUŠENJE NAŠIH HRASTIKA I NOVA NAŠA
ŠUMARSKA POLITIKA
(LE DÉPÉRISSEMENT DE NOS CHÊNAIES ET NOTRE
NOUVELLE POLITIQUE FORESTIÈRE)
Nedavno je izašla iz štampe knjiga s naslovom »Sušenje hrasta
lužnjaka u šumama Hrvatske i Slavonije« od gg. ing. Ljubomira Markov
i ć a i ing. Milana M a n o j 1 o v i ć a. U toj su knjizi iznijeli pisci rezultate
svoga višegodišnjeg proučavanja razloga sušenju posavskih hrastika.
Iznijeli su i svoje mišljenje u pogledu mogućnosti obrane šuma od toga
zla. Pitanje je obrađeno opširno, ako i ne potpuno — naročito što se tiče
šteta od podkornjaka. Rezultat je njihovog proučavanja, da će hrastove
sastojine moći odoljeti štetama od gubara i pepelnice, ako se od mladosti
odgoje tako, da stabla razviju što normalnije krošnje i postanu tako otporna
protiv šteta, koje im spomenuti parasiti nanose uništavanjem lišća.
Takova otporna stabla — misle pisci — odgojila je priroda u starim hrastovim
šumama, a mogu se i danas odgojiti t. zv. visokim, a ne niskim
proredama, kakove su danas više manje običajne. Visoka se proreda
sastoji u tom, da se ne sijeku potištena stabla, nego da se sastojina proredu
je u visini krošanja, tako da se krošnje preostalih stabala mogu u
budućnosti normalno razvijati. Kod te se prorede imaju čuvati potištena,
ali još zelena stabla kao i grmlje. Potištena stabla imaju u glavnom zadaću,
da pomažu čišćenje debala od grana, te da zajedno s grmljem štite
tlo od naglih i velikih promjena u temperaturi i vlazi, a osim toga da
svojim lišćem gnoje tlo.
Ne kanim se ovdje potanje pozabaviti s ovom knjigom i predlogom
pisaca o uzgajanju hrastovih šuma, nego ću tek naglasiti, da neki navodi,
koji bi u glavnom imali služiti za potkrepu glavnog njihovog predloga o
apsolutnoj koristi visokih proreda u pogledu sušenja hrastovih šuma, nikako
ne: stoje. Tako pisci — da dokažu, kako su mlade hrastove sastojine
neotporne, jer da su gusto uzgojene — navode kao primjer za otpornost
stara krošnjata hrastova stabla, što ih je stvorila sama priroda. Oni pišu
doslovce ovako: »Ti drevni hrastici i pored duboke starosti (preko 250
godina) i plodnog života nisu ni danas igračka smrti od parasita. Parasiti
su nemoćni pred njima, ne iz osobitog poštovanja prema njihovoj starosti,
već usled toga, što ih njihovo zdravlje i čvrstina odbija od sebe. Dugi
niz godina mednjača provede u strpljivom radu, dok jednu jedinu granu
ubije. Gubar, kao da se plaši visine njihove krune, a pepelnica se jedva
usuđuje dodirnuti njihovo lišće.«
Ovaj »temeljni dokaz« o otpornosti krošnjatih hrastovih stabala protiv
gubara i pepelnice otpada, jer je na stvari sasvim drugačije. U knjizi
»Pola stoljeća šumarstva, Zagreb, 1926.« otisnut je u članku g. Petra
M. a n o j 1 o v i ć a pod naslovom »Sadanje stanje hrastovih šuma u Slavoniji«
iskaz posušenih hrastovih šuma. Ondje stoji, da se od god. 1910.
do 1925. posušilo 20.574 komada starih hrastovih stabala, što čini velik
10