Å UMARSKI LIST 1/1930

sistem Fekete-Schiffelovih debljinskih razreda, služeći se pri
tom izvjesnim rezultatima Schiffelovih radova.
Međutim prema K â r o 1 y i-u, ls tim Fekete-Schiffelovim
radovima nije uspostavljena unutarnja veza s biometrikom, »prema kojoj
zakon binomijalne razdiobe organskih mjera obuhvaća sav organski
život.« Pored toga, u spoljašnjem pogledu, integraciona krivulja ne odgovara
biometrijskom istraživanju.
Kasnije je F e k e t e Z o 11 a n ie dalje razrađivao ideje svoga oca
pridavajući pretjerano značenje pojavljivanju integracione krivulje. Ujedno
primjenjuje i izvjesne konzekvencije zakona vjerojatnosti. Konačno i
R ö n a i 17 se intenzivno bavio proučavanjem toga pitanja nastojeći ujedno,
da neke izvode F e k e t e Z. svede na pravu mjeru.
Objekti mojih istraživanja.
Kako sam ranije spomenuo, prašuma u potpunom smislu te riječi
~— t. j. apsolutno nedirnutih sastojina — danas ne će biti mnogo u upoređenju
s čitavom šumskom površinom. Osim toga je teško apodiktički
ustvrditi, da u nekoj sastojini nikada nije bilo sječa. To bi značilo unašati
u čitavu tamnu i dugačku, a nepoznatu prošlost naših prašuma jednu negativnu
tvrdnju, koju je već po samoj njenoj prirodi teško dokazati. Tako
W e s s e 1 y 18 u svom poznatom djelu iz godine 1853. dijeli prašume na
tobožnje (der sogenannte Urwald) i prave (der eigentliche Urwald). U
prvima su vršena neuredna prebiranja. Pojedina prestara, a neupotrebiva
stabla često su ostavljana, pa ona daju prašumski izgled preostaloj sastojini.
Na svjetlijim mjestima, na kojima su vađena stabla, uzrastao je
gust mladik, pa to sastojini daje još izrazitiju sliku prašume. Prašumski
karakter takovih sastojina samo je jedna opsjena. Pravu nedirnutu prašumu,
koja se stvarala vjekovima i nesmetano, opisuje W e s s e ly upravo
pjesničkom poletom. Zanesen je ogromnošću dimenzija pojedinih stabala,
bujnošcu vegetacije, sablasnom pojavom suhareva i mističnom zasjenom
pokrova njenih krošanja. Ali Wessely na žalost ne donaša brojčanih
podataka, iz kojih bi se mogli razabrati elementi strukture. Jedino dodaje,
da su se takove sastojine već u ono doba rijetko nalazile u Alpama.
Mnogo kasnije R u b n e r ls isto navada, da pravih, od nezapamćenih
vremena nedirnutih, prašuma uopće nema više u Srednjoj Evropi.
Prašumi sličnih sastojina nalazilo bi se još jedino u srezu Kubâny u
Češkoj šumi, na površini od 39 ha i ponešto u Bavarskoj šumi. Međutim
C e r m a k 20 ranije izričito naglašuje, da se u Bosni nalazi još uvijek pot-
15
Kârolyi Ârpâd: Metode i problemi u šumarskoj nauci. »Šumarski List«
1922. str. 289.
16 Fekete Z oltari: Pravilnost, koja se pokazuje u postotnom sastavu sastojine,
kao opći prirodni zakon. Erdészeti Kisérletek 1917. str. 41—69. Zakon vjerojatnosti
u prirodi. Erdészeti Kasérletek 1917. str. 201—209.
17
Ron ai Qyörgy: Opća važnost Fekete-ovih krivulja, ispravak Schiffelovih
redukcionih krivulja, praktično razrađivanje njihove teorije. Erdészeti Kisérletek 1917.
str. 69—104.
18 Joseph Wessely: Die österreichischen Alpenländer und ihre Forste. Wien
1853. Str. 305—312.
19 Dr. K. Rubner: Spomenuto djelo str. 251.
20 C e r m a k: Spomenuto djelo.
6