Å UMARSKI LIST 1/1930

proredivanja u tom, da se prirodni proces oko selekcije i dominacije najjačih strukova
usavrši čovječjom akcijom, t. j. da se odstranjivanjem stanovite drvne mase odabiru
i protežiraju ne samo najjači, nego i najbolji strukovi (prema našem ekonomskom
shvatanju) i da se tim radom ubrza razvoj glavne sastojiue. Tu svrhu postizavaju
stručnjaci u glavnom na dva načina — i to ili tako, da u već formiranoj sastojim samo
pomažu prirodno selekcioniranje, t. j. da se zabavljaju sa nuzgrednom sastojinom, ili
pak tako, da zahvataju i u samu glavnu sastojinu s obzirom na eliminiranje strukova
jakih i najjačih, ali ne i najboljih.
Po mojem mišljenju ovaj potonji rad odgovara bolje svrsi.
S obzirom na vremensko razdoblje došao je pisac do zaključka, »da je njegovanje
sastojina u prvoj polovici ophodnje u glavnom vezano na kreiranje, formiranje
i održavanje sastojine, te na kvalitativni njezin razvitak, dok njegovanje u cilju čisto
kvantitativnog razvitka, ako i otpočne pri kraju prve polovice ophodnje, pada u najvećem
svome dijelu u drugu njenu polovicu. U drugoj polovici ophodnje treba razborito
primijeniti sve mjere, da se dođe do što veće drvne mase. Ta drvna masa mora
dakako doći do izražaja u masi prvoklasnih stabala, koja su sačuvana, formirana
i kvalitativno potpuno razvijena pomoću mjera, provedenih u prvoj polovici ophodnje.«
U 4. poglavlju prikazuje autor prve početke i historijat proreda.
Između Francuza i Nijemaca vodi se borba o prioritet u proredivanju. I kod jednih i
kod drugih započelo se proredivati u 16. stoljeću. Najviše se pisac ipak zabavio
počecima proreda u Njemačkoj.
U 5. poglavlju prikazuje prorede u novije doba i to u prvom redu
do utjecaja njemačkih stanica za šumske pokuse i Kraft ove
klasifikacije. Navada razne važnije autore, zatim francusku proredu — eclaircie
par le haut, pa dansku proredu i Bohdaneckyevu ili Worlicku proredu (Worlicker
Durchforstung). U istom poglavlju nastavlja detaljnim prikazom novijih proreda: od
utjecaja njemačkih stanica za šumske pokuse i Krafta dalje.
Kraftova detaljna klasifikacija od osobite je važnosti, da se dođe do unutrašnjega
upoznavanja sastojine ili do upoznavanja njezine strukture. Uzimajući za bazu
Kraftovu klasifikaciju poslužio se objašnjenjima, koja je dao Roth. Prikazao je također
neke sisteme proreda odnosno njihove najhitnije karakteristike. Tako medu »šablonskim
proredama« spominje napose prorede po starijem i novijem propisu njemačkih pokusnih
postaja, pak prorede švicarske stanice za šumarske pokuse. Pod naslovom
»Slobodne prorede« prikazuje Wageuerovu, Borggreveovu, Postelsku ili Salischovu
proredu i Heckovu proredu, pak komparira Wagenerovu, Borggreveovu i Salischovu
metodu; nadalje komparira švicarsku visoku proredu, njemačku visoku proredu i
Heckovu slabiju proredu. Pod naslovom »Preborna proreda« (Eclaircie jardiiiatoire)
naglašava radi lakšega razumijevanja razliku između visoke prorede i preborne prorede,
a sve u vezi sa obrazloženjem, koje je dao Biollev. Prebornom proredom vade
se iz sastojine oni elementi, koji smetaju glavne elemente prebora, koji čine pojedine
debljinske klase. Bio-Uey te elemente, koje treba izvaditi prebornom proredbpm, naziva
»l'intermédiaire«, a naš ih autor naziva »pretičak«, jer pretiču u sastojini, suvišni su.
Svrha je visokoj proredi odgojiti šumu za skoru potpunu posječu, dok je svrha
prebornoj proredi odgojiti prebornu šumu, imajući pred očima sintezu triju funkcija
t. j. ravnoteže, selekcije i etata.
Za preborno proredivanje nema šeme, pa su za to i literarni podaci o njoj oskudni.
Moje je mišljenje, da je dugo neće ni biti, jer se i samo preborno gospodarenje —
kao gospodarenje ekstenzivno, iz nužde — nalazi u dosta nestabilnom, neodređenom
stanju. Proredujući u prebornim šumama dolazi se naime vrlo često do visoke pravilne
šume s oplodnom sječom.
26