Å UMARSKI LIST 1-2/1988

an kao spomenički vrijedan urbani kompleks i upisan u registar nepokretnih
spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u
Osijeku.
Navedene reference obavezuju nas da ovaj kvalitetan i vrijedan spomenik
vrtne arhitekture brižno čuvamo i dalje njegujemo, a sve dosadašnje
propuste što prije nadoknadimo. Ne učinimo li to, Lipik će ostati bez svog
identiteta, a društvo bez još jednog svjedočanstva naše visoke kulture prošlih
vremena.
KRATKI PREGLED POVIJESTI LIPIKA I LJEČILIŠTA
Lipik kao naselje i termomineralno lječilište staro je oko 200 godina,
no život se tu odvijao od davnina. Iz rimskog vremena spominje se Aquae
Balisae na mjestu današnjeg Lipika ili Pakraca i Thermae Jasorvensis u
obližnjem Daruvaru. U srednjem vijeku Lipik je pripadao vlastelinstvu »Bijela
stijena«. Izmijenjivali su se mnogi vlasnici od ugarskog kralja Matijaša
Korvina do Nikole Šubića Zrinskog. Već tada se spominje ljekovitost
vode iz lipičkih vrela. Nakon gubitka imanja N. Š. Zrinskog 1671. g. Lipik
je pripao carskoj komori, a potom se mijenjaju vlasnici: barun Ims, Franjo
barun Trenk (1740—46.), Šandor de Slavnica i 1760. g. dolazi u vlasništvo
obitelj grofova Janković (Daruvarskih).
Godine 1773. varaždinski liječnik Lalangue, među ostalim ljekovitim
vrelima u Hrvatskoj, opisuje u svojoj knjizi i Lipik a 1782. g. objavljeno
je prvo poznato mjerenje temperature vode kada su već postojale 4 kupelji.
U vremenu od 1820—50. g. Izidor Janković gradi kupališnu zgradu
sa 3 kupelji, a nakon što je izgrađen i ugostiteljski objekt »Gasthaus zur
Quelle« formirana je jezgra budućeg naselja Lipik.
Jankovići prodaju 1861. g. vlastelinstvo francuskoj kompaniji Henry-
D'heureux-Gibal koja je izrađivala hrastove dužice za bačve i nije mnogo
marila za lječilište, ali je izgradila željezničku prugu prema Beču što je kasnije
bilo od velikog značenja za turistički razvoj Lipika.
Kupališni kompleks kupuje 1867. g. Antun Knoll iz Vukovara pa se
lječilišta tako odvojilo od vlastelinstva što je bio daljnji korak ka bržem
razvoju. U 23 godine Knoll je izvršio velike radove na uređenju lječilišta:
sanirao je močvarni teren, izbušeni su novi arteški bunari, provedena je
kvantitativna analiza vode, izgrađene su »kamene« i »kačne« kupke, a 1872.
g. sagrađen je hotel »Garni«. Prošireno je i naselje, izgrađene su vile nasuprot
kupalištu, osnovna škola i pošta pa Lipik gubi ruralni i dobiva urbani
karakter.
Godine 1890. lječilište prelazi u vlasništvo Josipa Deutscha i Prof.
Ernsta Schvvimmera koji nastavljaju uređenje lječilišta: proširuju
ga, grade »rimske«, »salonske« i »mramorne« kupke, adaptiraju stare objektete,
a 1893. g. po projektu arh. Gustava Ratna iz Budimpešte gradi se
neorenesansni »Kursalon«, najveći i najreprezentativniji objekt u Lipiku
koji zajedno s perivojem postaje simbol mjesta i lječilišta. To je bila
vrijeme »zlatnog doba« Lipika kada se on našao u krugu tada najpoznatijih
evropskih lječilišta kao npr. Baden-Baden ili Karlovy Vari. U Lipik je dolazilo
i do 3000 gostiju na godinu a među njima je bio i car Franjo Josip.
38