Å UMARSKI LIST 1-2/1988

i gustim spletom njihovih podzemnih dijelova unutar kojih nije moguć opstanak
gotov ni jednoj drugoj vrsti. Velike guste sastojinne ove vrste smještene
na rubovima šuma sprečavaju njihovo širenje, a u oštećenim šumama njihovo
obnavljanje. Velika zlatnica ne podnosi jače zasjenjivanje, pa njezin vitalitet
i sposobnost reprodukcije opadaju na rubovima šuma ili na mjestu njihovih
sječina. U pogledu vlage u tlu i zraku nema velikih zahtjeva.
Soldagio virga aurea L. — zlatnica
Izgled. Zlatnica je višegodišnja zeljasta biljka bez vriježa, sa cilindričnim,
čvornatim i kosim podankom tj. ima grmast korijen (G o s t u š k i, 1979).
Stabljika je 20 —100 cm visoka (ovisno gdje raste), jednostavna ili granata,
gola ili u gornjem dijelu s kratkim dlakama. Razgranjena je samo u
gornjem dijelu (Kušan, 1956). Listovi su goli ili razrijeđeno dlakavi, više,
manje usko ovalni i usiljeni na rubu razubljeni, više manje dlakavi (Kušan,
1956).
U donjem dijelu stabljike listovi su jajasti ili eliptični rijetko lancetasti,
suženi u dršku, krupno pilasti, ostali eliptični ili lancetasti, s kraćim drškama,
po rubu pilasti ili cijeli, odnosno listovi su obrnuto jajoliki s dugom
drškom.
Srednje je lišće produženo ili kopljasto, plitko zupčasto, dlakavo i uraslo
u dršku.
U gornjem dijelu stabljike listovi su lancetasti, sjedeći, po obodu cijeli.
Cvjetne glavice su 7—10 mm dugačke i 10—15 mm široke, u gustim,
terminalnim, cilindričnim ili stožastim jednostavnim grozodovima ili metlicama.
Cvjetovi su žuti, cvate od VII — IX mjeseca.
U sastavljenom grozdastom cvatu nalaze se brojne glavice žutih cvijetova
(Kušan, 1956). Glavice su lijepe zlatnožute boje s 10 — 12 unaokolo zvjezdasto
poredanih cvjetića. Plod je 3 — 4 mm dugačak, dlakav (Flora SR Srbije,
1975).
Stanište. Tipična vrsta javlja se pretežno po šumama i to na različitim
podlogama (npr. na pješčenjaku, vapnencu, serpentinu).
Rasprostranjena je po cijeloz Evropi, dolazi u sjevernoj i zapadnoj Aziji,
sjevernoj Africi i Sj. Americi.
Zlatnica raste u svijetlim suhim šumama, kao i na otvorenim mjestima
uz putove i među stijenama. Kod nas je to obična biljka (Kušan, 1956).
Zlatnica je i u drugim zemljama obična biljka koja se često susreće po grmovima,
rijetkim šumama i poljima Kirpičnikov, 1981). Vrlo je česta
u šumama ali joj se visina mijenja, ima više ili nižu stabljiku, šire ili uže lišće,
mnogobrojnije ili malobrojnije, sitne ili krupne glavice, posljednji oblici dolaze
na visoko-planinskim livadama. Raste po prisojima, kamenjarima i šumama
(Dostuški, 1979). Voli suhe, svijetle šume, šumske čistine i obode
stijena, do 2.700 m. n. v. (T u c a k o v, 1984).
Varijabilnost vrste. Ima više varijeta i rasa zlatnice (u literaturi obilježene
čak kao samostalne vrste) od kojih ovdje navodimo (Tucakov, 1984.
i Flora SR Srbije, 1975):
68